Šta je, ustvari, ribolov?

U svim zemljama svijeta, broj ljudi koji se bave ribolovom je u stalnom porastu.Pitanje je, šta pokreće te ljude različitih profila, obrazovanja, socijalnog statusa, da se veru i hodaju dolinama i kanjonima, da gacaju po blatu i mulju uz rijeke i jezera, da se cvare po jakom suncu, kisnu po lošem vremenu i smrzavaju po vjetru i buri.
Mnogi se pitaju, zar nije jeftinije kupiti kilogram ribe u ribarnici, ako ništa, mnogo je lakše.Tim “mnogim” ne ide u glavu i ne mogu shvatiti razloge da neko “može gubiti toliko vremena, trošiti novac, vrijeme i energiju” za tu, često i neulovljenu ribu.
Češće neulovljenu.
Ovakvim razmišljanjem tih “mnogih”, pitanje sa početka teksta još više dobija na težini, zašto je nekome sportski ribolov toliko privlačan da postaje i opsesija.
Život u savremenom svijetu, pogotovo u jako industrijaliziranim zemljama, sveden je na,
što bi kod nas reci, “posao-kuća-bez birtije”.
Gastarbajterske priče o dvije vrste odjeće za život, radnom odijelu i pidžami, polako ali sigurno zaživljavaju i na ovim prostorima.
Život da bi radio i zaradio, a bez da bi uživao u zaradjenom, nema smisla.Tako su ljudi počeli izmišljati zanimacije koje su kasnije dobile naziv rekreacija ili hobi.
Ta rekreacija ili hobi su podrazumjevale odredjenu sklonost, pomoću koje bi čovjek, a nakon dnevnih zadataka koji su sve više i više stresni, “ispuhao ventile”.
Hobija, kao što znate, ima raznih vrsta, i svako nadje ono što njemu odgovara i što ga opušta.
Mi smatramo da smo izabrali najbolji jer mene niko neće ubjediti da je skupljanje markica i slaganje istih u filatelističke albume odmor za živce, naprotiv, u neka doba bi ih bilo svukuda, najmanje u tom albumu.
A isto tako, nekom filatelisti ja nisam normalan kako mogu čitav dan gledati štapove, a ne zna da ja nisam normalan što mogu čitav dan gledati vodu i prirodu, a štapove nosim da me ne bi zvali “budalom koja gleda u vodu”, nego ribarom.
Neko uživa u padobranskim skokovima i taj osjećaj poredi sa orgazmom!?
Neka hvala, ja sam staromodni tip, vi orgazam doživljavajte tako, ja ću klasičnim  metodama, pa makar i sam, bolje i to nego sa padobranom.
Sve su ovo primjeri koji nam stavljaju do znanja da se ne čudimo nekome kome nije jasan smisao našeg, hajde da kažem, hobija, mada ja ribarenje više smatram načinom života.
Podatak koji će vam prikazati nagli porast zanimanja ljudi za sportski ribolov je da je u Americi od 1955 godine, kada je bilo registrovanih 20 miliona članova, taj broj za 10 godina, dakle 1965godine skočio na 30 miliona.Neka od objašnjenja zašto je to tako su dali stručnjaci i jedno od tih objašnjenja je:
Sportski ribolov zahtjeva stalno kretanje uz razne vode i vrijeme provedenu na zraku u takvom ambijentu je opuštajuće
Sportski ribolov nema ograničenja na spol i starosnu dob, jer stepen fizičkog opterečenja odredjuje i prilagodjava ribolovac sebi i svojim sposobnostima
a možda je odgovor i u genima, čovjek je bio lovac i ribolovac od svog postanka.Da bi jeo, hranu je morao uloviti.Sve dok nije postao proleter.
Rijetko koji hobi daje toliko zadovoljstvo samom odlukom da će se čovjek sutra njime baviti, kao što to daje ribolov.Poznata vam je naša groznica, pripremanje štapova i pribora u noći pred odlazak, priprema mamaca, i jako teško se uhvati koji sat da se odspava.
Moj otac bi znao reći, uz kafu pred odlazak u ribu: “Ne znam koji klinac i idem kad sam ih čitavu noć u snu vadio, sve kapitalci”.
Samom odlukom o odlasku prestaju sve svakodnevne brige i problemi.
Neki ribarenje shvataju kao monotono gledanje u štapove ili plovak, i ne razumiju da je korist od ribarenja višestruka, po zdravlje najviše, a sticanje znanja o prirodi i životu u njoj i sa njom je neprocjenjivo.
Znam oduševljenje ljudi kada su na televiziji vidjeli kanjon Rakitnice, a možete misliti moje oduševljenje prolaskom kroz kanjon.I kako sam ponosno odgovarao na pitanja tih što su gledali, jesam li i ja gledao.Ko Mujo iz vica:”Šta gledao, hodao kroz njega!”
Što ovo pišem kad mi to sve znamo? Zbog onih koji su slučajno zalutali ovdje, koji nisu ribari, a još imaju šansu doći do pameti.
Pokušajte jednom otići sa nekim od vaših prijatelja, možda vam bude zanimljivo, možda otkrijete i vi u sebi onaj praiskonski gen čovjeka-lovca, čovjeka u prirodi.
U protivnom, proveli  ste dan u prirodi i niste ništa izgubili.
Mislim da je i najlošiji dan u prirodi, puno ljepši od onog provedenog u kući pred televizorom.
BISTRO ! ! !

Pročitajte i:   Bez odgovornosti i informacija: Poznato ko su najveći zagađivači zraka u BiH

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.