Korak nazad u zaštiti Neretve i autohtonih ribljih vrsta
Iako je novi Zakon o slatkovodno ribarstvu usvojen 2004. g. konjički ribolovci su tek na godišnjoj skupštini 18.02.2006. g. (uzgred rečeno održana poslije 6 godina) upoznati sa odredbama zakona putem Pravilnika o dozvolama i cijenama. Obzirom da je zakon značajno zaoštrio uslove sportskog ribolova, zaštitu ribljih vrsta i voda, i uveo oštre sankcije protiv krivolova po raspravi se ipak nije moglo zaključiti da je kaotično stanje zaštiti ribljih vrsta i krivolovu imalo popravljeno. Krivolov (naročito mrežama) na Jablaničkom i Boračkom jezeru je masovna pojava te lokalno ribolovno društvo bez veće pomoći društvene zajednice nije u stanju da ga znatnije umanji, a kamoli potpuno eliminiše. Donošenje zakona samo po sebi ne rješava problem zaštite voda i ribljih vrsta sve dok zakon ne bude u glavama naših sugrađana. Svijest o potrebi zaštite okoline pa i voda je proces koji će potrajati, a čuvanje i sankcionisanje prekršilaca će još dugo biti slabašno. Mada je Zakon o slatkovodnom ribarstvu uveo dosta odredbi iz evropske prakse očito je
da se takav pristup teško prima. Sportski ribolov u razvijenim zemljama je sve više u funkciji zaštite (uhvati i pusti) kao i iskorištenja resursa za turističko-sportsku valorizaciju dok je kod nas još uvijek u funkciji socijale i raubovanja zarad kratkoročne koristi pojedinaca i grupa. Nažalost, pritiscima „socijalne uranilovke“ nije moglo da odoli ni rukovodstvo konjičkih ribolovaca. Evropska praksa, ali i naša, poznaje posebne revire kao dijelove toka rijeka i jezera na kojima se uvodi poseban režim uzgoja, zaštite pa i izlova riba. To su područja znatno bogatija ribljim fondom salmonidnih riba, sa visokim stepenom zaštite, ali i cijenama za dozvolu strogo ograničenog izlova. Posebni reviri su u funkciji očuvanja autohtonih vrsta, ali i zarade ribolovnog udruženja i lokalne zajednice jer su cijene prilagođene „dubljem džepu“. Ako se ovo ima u vidu onda je prosto neshvatljiva odluka skupštine da se na prijedlog rukovodstva (upravnog odbora) ukinu posebni reviri na Neretvi u Glavatičevu i na Boračkom jezeru. Tako će vrlo mala područja tkz. plodišta u gornjem toku Neretve ostati pod zaštitom. Opet je većina „socijalne uranilovke“ nadglasalo one koji u posebnim revirima vide zaštitu, ali i zaradu. Ova odluka je korak dalje u obezvređivanju visokih vrijednosti rijeke Neretve. Ne treba posebno isticati da ukidanje posebnih revira, slabija zaštita i smanjena turistička ponuda slabe poziciju u odbrani rijeke od izgradnje brana. Začuđujuće djeluje informacija o realizaciji projekta za očuvanje ugroženih autohtonih ribljih vrsta (potočna neretvanska pastrmka, mekousna pastrmka i glavatica) izgradnjom i obnovom mrijestilišta na Boračkom jezeru u svijetlu navedene odluke. Naime, uz saradnju i finansiranje norveške vlade realizuje se projekat koji suvremenim genetskim metodama treba da osigura uzgoj i poribljavanje Neretve i pritoka autohtonim ribljim vrstama. Međutim, eliminacija posebnih revira nije korak koji je u skladu sa dobrim namjerama zaštite, ali i alternativne neenergetske valorizacije prirodnih vrijednosti gornjeg toka Neretve.
www.zeleni-neretva.ba
