Miljacka je rijeka plovna, po njoj plove razna ….. (na žalost)

29. Augusta 2006. Adi

Često prodjem Vilsonovim šetalištem pogleda uprtog u njenu vodu nadajući se nadrealističnoj slici jata klijenova kako njome plivaju.Ništa od toga, u dva dana dva slučaja koja bi svugdje bili taj “nadrealizam” samo su kod nas surova realnost.
Slika prva:
Jučer ujutro, vraćajući se sa posla, na Miljacki jato od 20-ak patki. Ljepota ih vidjeti. Prije sam viđao jednu-dvije, ali nikad u ovom broju. Sav “raznježen” krenuh dalje, ali me iz te “raznježenosti” trznu druga slika, slika realnosti. Dvije fotelje u vodi, kao da je neko sjedio u njima, tako lijepo namještene. Požalih što nisam imao digitalac kod sebe da uslikam
dvije slike kontrasta. U povratku na posao, isti dan predveče, ponesem aparat. Patke su odletjele, fotelje stoje kako stoje. Simptomatično je to, što je ova zgrada koja se vidi u pozadini, zgrada jedne opštine u Sarajevu.
Mogla je ovo biti bilo koja rijeka u bilo kojem gradu i slika pred bilo kojom opštinom, nema puno razlike u izgledu naših voda. Nisu one izbačene iz opštine, daleko od toga, ali bi mi bilo drago da jesu, i to skupa sa onim #uzicama u njima koje ove fotelje neće ni registrovati pogledom i barem se zaćuditi nad ovom slikom. I one će stajati ovako do neke jače kiše koja će ih odnijeti do neke druge zgrade opštine.Žalosno!
Slika druga:
Jutros se spremam da krenem sa posla kući. Na telefon me zove naš kolega sa foruma, “Svirač”: “Jarane, imaš li aparat kod sebe, Miljacka je crvena kao krv, neko je nešto u nju ispustio.Pravi horor za vidjeti”
Imao sam, odem do vode.Na žalost, stigao sam kad se voda počela bistriti, ali se još vidjelo to “crvenilo”.
Vjerovatno će šaljivdžije iz Hordi zla (navijači FK Sarajevo) napraviti vic kako Miljacka hoće biti Evropskom rijekom pa uzela šampionsku boju, a Manijaci (navijači NK Željezničar) kako tek ovom bojom ispunjava sve uslove iz stiha sa početka naslova. Može zvučati patetično, ali ja bih rekao da je to boja stida, stid je ljudi koji je gledaju, stid je onog šta je sad, a šta je bila u pričama koje mi je moj otac prepričavao o Miljacki i o njegovim prvim ulovima upravo na njoj i upravo na Vilsonovom šetalištu.
Izvini Miljacko, nisi ti kriva, oni ne znaju šta rade.