Bistro Bosno i Hercegovino…

Nagradna igra 2006. godine
Autor: Orhana Bušatlija

Koliko nam je puta srce zalupalo kad ribu osjetimo na stapu. Koliko puta smo došli kuci onako tužni, pa možda pomalo i ljuti sto dan nije dobar. Jedni kažu, znaš voda nije bila nešto, ima u njoj nekog „hamelja“ ili temperatura vode je naglo opala/porasla ili nervirao me onaj do mene samo priča…ili „žena na brodu“, a opet neki idu u krajnost pa kažu ma vidio sam ja lišće na grani je podignuto , znaš vlažnost zraka i Mjesec takođe utiču na ribu…I tako bi mogao pisati danima o razlozima sto riba neće, kriviti opremu , okolo ribare ili jednostavno lošu sreću.
Nekima otići u ribolov znaci pobjeći od realnosti, a drugima opet ribolov znaci sve, ustvari oni žive za ribolov. U svakom slučaju, do danas nisam upoznao čovjeka koji je rekao da mu ribolov nije
podigao adrenalin, imao on 20 godina ili 70. Isto tako ribolovci su strastveni ljubitelji prirode i sve se to tako nekako uklopi. Svakako ko jednom ode u ribe, našao je ljubav za cjeli život.

Ja sam obišao dobar dio Bosne i Hercegovine i uglavnom su to bile rijeke. Nekako čovjek tu prirodu možda najbolje doživi na potoku ili rijeci. Kada je riječ o jezerima lično smatram da Bosna i Hercegovina i nema baš neke spektakularne vode na kojima bi čovjek bas onako lovio ribu. Ako ovome dodamo kampovanje , roštiljanje i ribolov to već može, ali bas neko jezero gdje bi ste se nadmudrivali sa ribom kao što to radite sa mladicom na rijeci baš i nema. Sada će mi vjerovatno zamjeriti šarandžije, ali to je moje mišljenje. Iskreno nisam nikad imao sreću da lovim na nekom drugom jezeru izvan Bosne i Hercegovine, ali svakodnevno pratim medije i štampane i vizuelne, te mogu barem da vidim šta to drugi imaju. Možda je ovo mišljenje i neodgovorno sa moje strane, ali ne mogu da se oduprem takvom dojmu.

Opet sa druge strane, imamo toliko jezera sa interesantnim prirodnim ambijentom okolo, ali nekako se uniformisano vrtimo samo oko istih. Da bi se uvjerili u to, dovoljno je da provjerite na internetu informacije o jezerima Bosne i Hercegovine ili da priupitate u knjižari za bilo koju knjigu o vodama Bosne i Hercegovine. Naravno ovom prilikom izdvajam g. Slavka Čambera koji je napisao dvije nevjerovatne knjige „Mladica“ i „Mušičarenje“, ali svakako opet ne u vezi jezera.

Zadnji put sam bio na Modracu, jezeru o kojem se toliko priča, dobio sam mnogo informacija. Da je Modrac poznat po kapitalnim primjercima soma i šarana.
Da se tu hvataju somovi od 100 kg i vise, a šarani i po 40 kg, ali i da ima bjelice, žutooke, crvenperke, deverike, grgeča i sunčanice, a da je nekad prije bilo štuke, klena, škobalja, amura, smuđa, linjaka i bandara u enormno velikim količinama. U svakom slučaju svi su tvrdili da tu dominira bjelica ili keder kako hoćete. Bilo je tu ribara i na čamcima i na plaži. Bacala se različita primama, gotovo sva dostupna na našem tržištu i šire, od M. Van Den EYNDE, Browing, Top Mix Bream, pa do primame koju slaže domaće stanovništvo, do običnog hljeba , ali uzalud. Niko doduše nije bacao boila i lovio šarana. Ulov je bio sitan, bjelica, deverika i pokoji som za one koji su lovili na kedera.

Nakon nekoliko provedenih noći tamo upoznali smo se sa domaćim stanovništvom i ušli malo u priču, o čemu li, ako ne o ribolovu. Da zaista se lovi tamo krupna riba. Od 10 kg do 100 kg, ali uz dužno poštovanje prema sportskim i savjesnim ribolovcima ni ribočuvar nam nije znao reći kad je neko zadnji put uhvatio dobar primjerak ribe na sportski način. Uglavnom su to ljudi koji love na mrežu, povlačenje sa čamca i slično. On sam je u toku tih provedenih dana na Modracu , svake noći odlazio intervenisati na ribokradice i svaki put spominjao svog kolegu koji je izgubio život radeći svoj posao. Pričao nam je i kako se na tim prostorima prodaje babuška sa Buškog jezera gotovo tonama, pa smo se samo nadovezali na drugu lošu priču o ribolovu, ali sada na drugom kraju Bosne i Hercegovine (o tome ću kasnije). Ono što smo ponijeli sa sobom sa Modraca, je lijepa uspomena na razgovorljivo i susretljivo stanovništvo tih prostora, relativno loš ulov , ako uzmemo u obzir da nije bilo ribe iznad 1,5 kg i jako loš utisak o samom izgledu Modraca. Zaista čovjek ne može da se ne zamisli kako toliko kampera i ribara može da boravi u tako zagađenom ambijentu, gdje se iz vode širi strašno neprijatan miris. Iskreno se nadamo da će Živinice, Lukavac i Tuzla, općine koje dijele ovo jezero riješiti svoje probleme i učiniti nas sretnim kada odemo na Modrac, bez obzira da li je bilo ulova ili ne. Stanovništvo tog prostora zaista zaslužuje puno više. Još nešto – ukoliko je vaše Udruženje potpisnik sporazuma o ribolovu, imate pravo bez bilo kakve druge novčane nadoknade loviti ribu na Modracu.

Pročitajte i:   (VIDEO) Mogu li se nadjačati nesvjesni građani: Ribolovci u još jednoj akciji čišćenja Lašve

E sada da se vratim na priču o Buškom jezeru i nadovežem na ono što nam je reklo stanovništvo sa Modraca. U priču sam odmah povjerovao iz tog razloga sto svako ko je bio na Buškom jezeru može potvrditi da autohtono stanovništvo ribu lovi na trokuku, slolo (čast izuzetcima). I tako se neko sjetio da tim ljudima daje po 2-3 KM za kilu babuške, unajmi hladnjaču dok se ne napuni i onda tu istu ribu prodaje po mjestima oko Modraca za 5-8 KM.

Apsurd! Da sad kažem po uzoru na Balaševića: „Ako su lagali mene i ja lažem Vas“.

Što se tiče ribolova na Buškom jezeru, koje se nalazi na stalno plavljenom Livanjskom polju, ono što trebate znati da ribe zaista ima na pretek, a kada «radi» ne treba vam primama, izuzev ako se niste bazirali bas na šarana ili neku drugu specifičnu vrstu ribe. Ako ste došli «čejfiti», a riba radi, klena i babušku će vam dosaditi skidati sa udice na koju rijetko ko stavlja crvića. Uglavnom stavljaju hljeb. Osim ovih vrsta ribe ima još i pastrmke i podbile u većim količinama. Međutim, na Buškom jezeru se dešava jako često da se nivo vode naglo poveća zbog ispuštanja vode sa brane i tada možete zaista otići kući. Vodite računa i kako hodate oko jezera jer uvijek ima blata koje je strašno klizavo i ne trebam vas ubjeđivati kako nije lijepo kada na minusu upadnete u vodu. Klima tih prostora je strašno promjenjiva i nije zgorega da uvijek ponesete, bez obzira kakvo je vrijeme, garderobu za sva godišnja doba. Bez obzira čiju dozvolu imate na Buškom jezeru će te nadoplatiti 10 KM, za ribočuvara ne brinite – pronaći će vas brzo. Međutim po ovom pitanju se javlja jedan problem. Jezerom raspolažu dva grada Livno «SRD Livno» i Tomislavgrad «SRD Šaran». Iako na ovom jezeru preko vikenda možete naći preko stotinu ribolovaca , ova dva društva se još nisu dogovorila oko načina gazdovanja jezerom. Ribolovci koji dolaze sa strane da bi mogli ribariti na cijelom jezeru trebali bi platiti ribolovnu dozvolu i jednom i drugom ribolovnom udruženju, ali uglavnom se dešava da se plati jednodnevna dozvola jednom od društava i onda dolazi do problema, ako dođe drugi ribočuvar. Nerijetko se sve završi neugodnom svađom. Dakle ako želite loviti cijelom obalom Buškog jezera dužni ste platiti dvije dozvole ili ostanite na teritoriji tog društva za koje ste platili jednodnevnu ili neku drugu dozvolu. Za razliku od drugih mjesta SRD “Šaran” na svom dijelu Buškog jezera dozvoljava mrežni izlov ribe.

Pročitajte i:   Iz ArcelorMittala procurila nepoznata materija u rijeku Bosnu (VIDEO)

Slična situacija je i na Ramskom jezeru. Ovo jezero nastaje od rijeke Rame koja izvire iz tri pećine, a desna je pritoke Neretve i ulijeva se u Jablaničko jezero. Rama je duga 34 km i ako niste baš ljubitelj jezera dobar ribolov na pastrmku će vam ova rijeka zasigurno pružiti, ali vodite računa o zmijama, kao i u svakom drugom prostoru Hercegovine. I ovdje HE Rama može da utiče na loš ribolov, kao u slučaju HE Orlovac na Buškom jezeru. Međutim, prirodni ambijent oko Ramskog jezera je zaista na nekim mjestima neuporediv sa bilo kojim drugim jezerom. Ribe ima, od šarana do smuđa, a svi znamo kakvu vodu traži smuđ. Tamošnje stanovništvo je ribu „naviklo“ na hljeb i kukuruz, a slično kao i na drugim mjestima najveći primjerci se love na trokuku, mrežu i sl. Kada se smanji nivo jezera , jako puno šarana i druge ribe ostane u zaljevima i tada na vodi možete vidjeti pravi masakr. Za razliku od stanovništva Tuzlanskog kantona, ovdje sam par puta doživio zaista neprijatne situacije na vodi. Naime, tamošnje stanovništvo svoja „dobra“ mjesta čuva više nego ljubomorno, pa se pripremite. Ako ćete loviti smuđa na živi mamac, a to na Ramskom jezeru najbolje prolazi, preporučujem vam da se ne pouzdate na lovljene kedera na samom jezeru, jer to ide puno teže nego na drugim jezerima. Takođe, na Ramskom jezeru možete uloviti zaista lijepe primjere pastrmke i uglavnom je love na mesnog crvića, guju i na različite paste. Ono što moram istaći bez obzira na kojem mjestu lovite, Kovačevo polje, Varvara, Jaklići , Šćit… jako je čisto, a postoje i lijepa mjesta za kampovanje. Dozvola se plaća 10 KM, bez obzira čiju i kakvu dozvolu imate, s tim što ima jako puno ribara koji dolaze češće na Ramsko jezero i kupuju njihovu dozvolu na licu mjesta za cijelu godinu koja košta 100 KM.

Kada sam spomenuo lijepa mjesta za kampovanje ne mogu da ne spomenem i jezero Hazna i jezero Vidara . Oba jezera se nalaze kog Gradačca u neposrednoj blizini grada i vještačkog su porijekla, kao i sva prethodna koja sam spomenuo. Jezero Hazna ima jako uređenu plažu, restoran, kamp i motel koji je u završnoj fazi gradnje. Jezero je bogato ribom i svake godine se poribljava. Lijep ambijent i razgovorljivo stanovništvo će vam svakako ostati u dugom sjećanju ako odlučite posjetiti ovo jezero. Ni jezero Vidara ne zaostaje za Haznom. Jedina razlika je u tome sto je Hazna data pod koncesiju, pa se o lijepom ambijentu mnogo više brine. Kod jezera Vidara i pored uređenih plaža, staza za ribare i postavljenih kanti za otpatke ima jako puno smeća.

Takođe oko većeg dijela jezera pruža se gusta šuma što je vidljivo i sa fotografija.

Bilo kako bilo, vjerovatno će se u Bosni i Hercegovini još dugo vremena rješavati problemi sa ribokradicama, divljim deponijama i „podjelom“ voda. Na žalost i na rijekama je isti problem, ali na svu sreću imamo ih mnogo više.

Bistro Bosno i Hercegovino!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.