NE i NE hidroelektranama!!!

Čitalac, s pravom, apeluje da zaštitimo bh. rijeke, kako Neretvu, tako i Bosnu, Unu, Sanu i Drinu, jer voda je naše najveće prirodno bogatstvo
Imamo li pravo biti nezainteresovani posmatrači kako nam pljačkaju potomstvo – a o zaštiti voda je riječ.
Povod ovom mom oglašavanju je:
1. Bjesomučan atak raznih bjelosvjetskih nazovibiznismena i menadžera na još jedino preostalo nacionalno dobro – vodu (tekuću i stajaću), ubjedujući nas da će nam biti boljitak kad i to bogatstvo nepovratno izgubimo izgradnjom hidroelektrana.Za nesagledive posljedice po biljni i životinjski svijet, mikro-klimu, sigurnost stanovništva (plavni valovi) itd. pri tom baš i ne haju puno.
2. Neadekvatan odgovor na ove izazove, prije svega stručne i naučne javnosti, velikog broja nevladinih organizacija, udruženja građana, nezavisnih intelektualaca (čast izuzecima), pogotovo nosilaca zakonodavne i izvršne vlasti.
S tim u vezi, a po cijenu da iz bilo kojih razloga budem na meti
potencijalnih oponenata, te rizikujući da mi se prigovori za površnost i nekompetentnost, želim dati skroman doprinos onim snagama koje su protiv uništavanja i ovo malo preostalog prirodnog dobra.
Kao argumente za ovakav stav ponudiću sljedeće:
1. Naša zemlja, izuzev riječnog bogatstva koje bi trebalo biti prirodni resurs budućnosti, nema nijednog resursa koji bi bio okosnica razvoja zemlje i relevantan – konkurentan u međunarodnoj razmjeni.
Prethodnu konstataciju potkrepljujem činjenicom da su naše rude na granici isplativosti eksploatacije (zbog visokog procenta jalovine), kao i naš ugalj zbog visokog procenta sumpora i visokih troškova odsumporavanja. Šumsko bogatstvo, dijelom što je devastirano zbog neplanske sječe, a dijelom zbog neizgrađenih šumskih puteva, te nepovoljne strukture sa aspekta kvaliteta šuma, nije resurs na koji se može tipovati u budućem razvoju.
Slična situacija je i sa poljoprivrednim zemljištem, koje je pored nepovoljne strukture sa aspekta obradivosti još i kontaminirano ratnim dejstvima itd. Ukratko: sintagma “naša zemlja je bogata” ne stoji iz navedenih razloga. Tim prije smo dužni da se odgovornije odnosimo prema zaštiti ovog prirodnog resursa, te da ga sačuvamo potomstvu.
2. Zagovornici izgadnje hidroelektrana nisu ponudili nijedan relevantan dokument bilo u formi studije izvodljivosti (fizibiliti-studije) ili tzv. SWOT analize (analiza prednosti i nedostataka) koji bi bili platforma za široku opštedruštvenu raspravu, što je u zemljama razvijene demokratije conditio sine qua non za donošenje odluka sa dalekosežnim posljedicama.
Izjave u medijima nekih od zagovornika projekta da će društvo – država izgradnjom hidroelektrana, konkretno u gornjem toku Neretve, biti obeštećeno za ustupljenu koncesiju, te da će riješiti probleme tamošnjeg stanovništva – saobraćajnu infrastrukturu, zapošljavanje, izgradnja škola i dr. – nisu dovoljno uvjerljive.
3. Siguran sam da bi uz odgovarajući marketing naša zemlja, koliko danas, imala daleko veće koristi od prodaje flaširane vode, pri tom ne remeteći prirodnu okolinu, nego gradnjom hidroelektrana, što su zemlje u okruženju već poodavno shvatile.
4. Sijedeće zbog čega sam izričito protivnik gradnje hidroelektrana je činjenica da razvijeni svijet već uveliko koristi neiscrpljive, alternativne, izvore energije kao što su solarna energija, te energija na bazi bio-mase, vjetra itd. ljubomorno čuvajući prirodna bogatstva za buduće generacije, što bi nam trebalo poslužiti kao paradigma za naš odnos prema okruženju i prirodi uopšte.
Kako već naglasih u ovom tekstu da mi se, možda s pravom, može prigovoriti za površan pristup ovako ozbiljnom pitanju, pa i nekompetentnost, siguran sam da mi niko dobronamjeran neće i ne može osporiti pravo u pokušaju da svojim glasom stanem uz organizatore i učesnike okruglog stola održanog ovih dana u Konjicu, kao i nevladinu organizaciju STOP. Budemo li se držali po strani siguran sam da će izgubiti bitku u neravnopravnoj borbi protiv moćnih vidljivih i nevidljivih lobija.
Na kraju želim upozoriti da je danas aktuelna Neretva, a sutra, siguran sam, biće rijeke Bosna, Una, Sana, Drinu… itd, što je dovoljan razlog da Konjičane i Hercegovce ne ostavimo usamljenim.
Smatram i da je umjesno pitati Zlatka Hurtića, savjetnika aktuelnog državnog premijera (u tehničkom mandatu): koja je svrha izrade Studije dugoročnog razvoja BiH i kakva je njena sudbina. Jer pomenuti gospodin je bio koordinator izrade studije.
Samed BAJRAMOVIĆ, Zenica – Oslobođenje

Pročitajte i:   Nelegalni lov u BiH je nemoguće iskorijeniti, kazne za lovokradice i do 15.000 KM

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.