Najnovije vijestiReportažeUlovi

Planinarski ribolov

Piše: Ognjen Davidović
U ovim zimskim danima, kada ne može da se kreće po planini i lovi riba, što ja mnogo volim, lijepo se prisjetiti nekih prijatnih događaja, i pogledati fotogafije(ako nosite fotoaparat sa sobom što vam predlažem od sveg srca).Meni tako lakše prođe ovaj „mrtvi“ period pošto sam hronični ovisnik o priodi. Želio bih da ovaj put podjelim jedan takav događaj sa vama jer mislim da je zanimljiv.
Iako Trnovačko jezero ne pripada BiH, ipak najviše ljudi i zaljubljenika prirode i ribolova koji ga posjećuju dolazi baš odavde, pa ga mnogi iz „bliže“ okoline smatraju svojim.Ja sam bio bezbroj puta, pa sam prošlog septembra odlučio da to uradim na malo drugačiji način.Ukoliko postoji ikakva prihvatljiva mogućnost, nikada se ne vraćam istim putem kuda sam došao, a da bih što više
vidio i da učinim izlet što zanimljivijim.
Možda smo ovaj put moj prijatelj i ja malo pretjerali, ali je vrijedilo.Maršuta je bila naporna, ali je doživljaj bio odličan.Zbog velikog broja obaveza i zbog maršute koju smo odredili, morali smo se brzo spremiti i ponijeti minimalnu količinu opreme.

U rano jutro dovezli smo se na Prijevor, to je prevoj koji je na 1668 metara nadmorske visine, a nalazi se iznad prašume Perućice a ispod Maglića, najvećeg vrha u BiH visokog 2386m.E mi smo odlučili da preko Maglića dođemo na Trnovačko a ne kao sav normalan svijet srednje teškom i lijepo markiranom stazom.Razlog tome je što se sa Maglića ako je lijepo vrijeme može svašta vidjeti, između ostalog i dobar dio kanjona Sutjeske, dio kanjona Pive i naravno, Trnovačko jezero.Sve je to lijep plan, samo što smo morali preći 718 metara visinske razlike skoro vertikalne alpinističke staze bez opreme za penjanje.

To jutro je bilo bez oblačka a mi raspoloženi da ostvarimo svoj plan.Maglu smo odavno ostavili iza sebe i nadali se da se vrijeme neće pokvariti što se ovdje veoma lako i brzo dogodi, a što bi značilo nevolju.Da neduljim mnogo, poslije nešto više od 2 traumatična sata penjanja po liticama i saznanja da je skoro većina sajli koje su trebale da pomognu na najkritičnijim mjestima iskidana, došli smo na vrh.Nagrada je bila adekvatna i pogled predivan, jedino što su me od ovog planinarenja više boljele ruke nego noge. Magla je sakrila kanjone rijeka, ali šta se može.Poslije uživanja u pogledu i odmora krećemo tamo gdje smo pošli i da radimo ono što smo planirali, a to je, da bar malo lovimo one prelijepe i temperamentne pastrmke.

Pročitajte i:   PREDSTAVLJAMO: Pribor i oprema za ribolov 'Fleshpot' doo Sarajevo

Došavši iznad jezera, pogled je bio obećavajući.Iako je još bila velika visinska razlika, vidjeli smo čak odozgo da se riba aktivno hrani i baca za mušicama.To je ubrzalo naš spust mada ne treba gubiti kontrolu, jer bi pad na ovakvom mjestu, u najmanju ruku, imao ozbiljne posedice.

Napokon smo stigli i pošli da se javimo lovočuvaru i tada smo doživjeli hladan tuš.Jezero poribljeno-super, ribolov zabranjen-ništa nevalja! Ipak poslije odmora i razgovora čovjek se smilovao i pustio me da me lovim-opet super. E došlo je vrijeme da se nadmudrujem sa ovom predivnom ribom iako mi pribor nije bio odgovarajući, jer nisam ponio ništa osim malog štapa i kutije sa mušicama ali nema veze biće interesantno.

Pošto je malo vremena do mraka a ja htio da se „upišem“, pa da poslije eksperimentišem, svezao sam nešto izmjenjenu “aleksandru”.Ona je na ovom jezeru skoro uvjek zicer, što se potvrdilo i ovaj put.Ovdje nema mnogo taktike – čim osjetite udar mora se vući što se može brže to bolje, jer ako riba ode u travu (a mnogo je teško spriječiti) gubite i ribu i mamac, pa se zato od dva „zla“ bira manje – bolje je izgubiti samo ribu jer će doći druga. Pošto sam se upisao i obezbjedio večeru, vrijeme je bilo da se isproba drugi način, a upravo je dolazilo vrijeme za to.

Skoro svako jezero u ovom regionu ima svoju specifičnost i nema zajedničkog pravila.Jedino pravilo je posmatranje okoline i upornost.Time ćete povećati šanse za uspješnost u nadmudrivanju sa ribom. Znaju skoro svi da pastrmka obožava skakavce, a ovo je bilo njihovo vrijeme.Znači, treba imati odgovarajućeg vještačkog skakavca (prirodni su zabranjeni), i znati kada i kako ga servirati agresivnoj ali i opreznoj pastrmki.Neki manje iskusni ribolovci pokušavaju da love na njih kao na standardne mušice i rezultat je u velikoj većini slučajeva nikakav.
Zašto? Skakavac je kopneni insekt i ne može doprijeti daleko u jezero, a pastrmka je veoma oprezna riba, pa ako hoćete da je ulovite, morate poštovati njena pravila. Ona će prići u sami plićak da nađe skakavca jedino ako se osjeti bezbjedno, a to može samo u sumrak i noću. I tada se morate sakriti i nedopustiti da vas sjena oda ili nešto slično i biti strpljivi, jer pastrmka se obično nalazi nešto dalje vrebajući nestašne skakavce koji padnu u vodu, i munjevito izleti da ga zgrabi i što prije vrati iz rizičnog prostora za nju.Rezultat toga su fantastični udarci zbog kojih vrijedi biti strpljiv.Ja sam se sjetio da mi je je u kutiji ostao samo jedan, kako ga ja zovem, „reklamni“skakavac, pošto su mi ostale pokupili prijatelji, a ja nisam stigao da napravim.Šta je – tu je, iplati se probati. Napravio sam ga većinom od dlake jelena i još nekih dodataka.Zovem ga “reklamni” jer ima mnogo posla oko njega i mnogo lakiranja, tako da dođe na red za pravljenje kada imam vremena što i nije baš često.

Pročitajte i:   Pobjeda ekologa: Nakon 10 godina poništena koncesija za hidroelektranu na Neretvi

Došlo je vrijeme istine kako ja volim da kažem. Sumrak je počeo, sjeo sam iza jednog žbuna blizu obale i zabacio skoro paralelno sa njom. Sad rade živci, treba lagano vući tek toliko da ponekad ostavi malo traga na površiini i nadati se da će ući u vidokrug nekoj pastrmki.I ušao je! Udarci su zaista bili fantastični, jedna je čak izletila na obalu. Nije čudo što se toliko ljudi oduševljava ovom ribom.Došla je noć i vrijeme da se završi. Moram još napomenuti da su rezultati izuzetni ako je dozvoljeno loviti noću kada je vedro a mjesec pun.
Sada dolazi na red drugo zadovoljstvo a to je sjedenje uz vatru do dugo u noć uz malo pića i više druženja. Možda ćemo malo i odspavati, a ujutru ćemo se zahvaliti lovočuvaru i krenuti nazad lijepo označenom i ,poslije jučerašnje, laganom stazom do kola.
Eh, te obaveze!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.