Storije iz livanjskog kraja – Rijeke su za uživanje

Susret sa najstarijim livanjskim sportskim ribičem Rajkom Bošnjakom • Mladim ribolovcima savjetuje da čuvaju riblji fond i okoliš
Sportsko ribarstvo u livanjskom kraju ima višedesetljetnu tradiciju jer u livanjskoj opštini ima nekoliko rijeka i rječica, a najpoznatije tri su Bistrica ili Duman koja izvire u samom gradu te Žabljak i Sturba u neposrednoj blizini grada. Sve su se one nekada ulijevale u rijeku Plovuću koja je presijecala Livanjsko polje od istoka prema zapadu da bi se u nekoliko ponora ispod planine Dinare napokon smirila u zastrašujućim ponorima, a samo joj ime kaže da je bila mirna, plovna. Zbog izgradnje hidro-akumulacionog sistema Buško jezero i nekoliko kanala Plovuće je naprosto nestalo, a u koritu se ispušta na zahtjev mještana koji su joj gravitirali samo biloški minimum.
Prije pedesetak godina na inicijativu mnogoborjnih ribiča osnovano je Sportsko ribolovno društvo. Jedan od najstarijih i sada vrlo aktivnih sportskih ribolovaca je i Rajko Bošnjak, rođen 19. marta 1926, na samom izvoru rijeke Žabljak, pa je još kao dijete rukama u rupama lovio ribu, a ponekad i sepetom.
Kao tri brava
Stalni član SRD postao je 6. marta 1962. o čemu svjedoči i
članska knjižica koju ljubomorno čuva, a nosi brojeve 46/62. i 97/62. Izdata je od Narodnog odbora opštine Livno, a potpisao je izvjesni činovnik Sučić. Na dozvoli piše da važi na svim vodama NRBiH.
Dozvolu je platio 1.600 tadašnjih dinara što je u to vrijeme bila vrlo velika suma za koju se moglo kupiti tri debela brava, a to je sada otprilike više od 600 KM. Stoga se penzionisani visokokvalifikovani vozač i električar koji je više od 40 godina radio u nekoliko livanjskih preduzeća čudi što se neki ribiči bune da im je mnogo 100 maraka dati na ime članarine za godinu dana lijepe rekreacije, zabave, a počesto i koristi.
Govori nam Rajko da penzioneri, žene, omladina i pioniri imaju popust pa i besplatne dozvole. Osamdesetogodišnji Rajko, vrlo vitalan i niko mu ne bi dao toliko ljeta, kaže da za svoje zdravlje zahvaljuje upravo čestim izlascima na rijeke i ribolovu.
Također, kaže da je nekada bila daleko veća disciplina u ribolovu i mnogo veća zaštita ribljeg fonda i rijeka nego sada. Niko nije ni pomišljao da lovi mrežom, dinamitom, bombama, strujom i drugim nedozvoljenim sredstvima, kao što se radilo u ovom ratu i poslije. Ali zahvaljujući novom ustrojstvu SRD Livno i novom rukovodstvu, te uvođenjem ribarskih patrola i stalne ribočuvarske službe disciplina se vidno popravila, a redovito se i poribljava i čiste riječna korita.
Rajko ljubomorno čuva gotovo svu ribičku dokumentaciju, a posebno prvu dozvolu u kojoj se slovima unosio svaki datum izlaska u ribolov. Reda imena svojih jarana s kojima se družio i bezbroj puta pješice išao na livanjske rijeke. Nažalost, najviše jarana su rahmetlije ili pokojnici, a najviše se sjeća rahmetli Envera Pekića Bakalaje i pokojnog Pave Vrdolja Španca, učesnika rata u Španiji.
Susretao je Rajko i mnoge bivše državnike, koji su boravak u Livnu koristili i u ribolovu. Među njima su bili Džemal Bijedić, Koča Popović, Ivo Jerkić, Branko Mikulić, razni ministri i generali Livnjaci koji su radili u republičkim i saveznim institucijama. I sada počesto ode na rijeke, a najviše se druži sa nešto mlađim Nikicom Kontom.
Rado priča o ribičkim dogodovštinama i pokazuje nam požutjele fotografije na kojima se vide jarani sa dobrim ulovima, posebno potočne pastrmke za čije lovljenje je čika Rajko bio pravi maher. Nasmija se i reče da ovo nije “ribarska” već prava istina. Ima veoma dobar ribički pribor, ali kaže da su nekada ribičke mašine bile mnogo kvalitetnije pravljenje od “mazije” (čelika i drugog čvrstog materijala), a ne kao sada od plastike pa se lako batale. Sada su bolji štapovi, a nekada se lovilo bez pravih štapova i mašina, već se samo sveže ribarski konac i stavi udica. Govori da su udice nekada bile kvalitetnije, ali sada ima veći izbor.
Sve zavisi od sreće

Dok smo razgovarali, često je prilazio šporetu na kojem se u posebnoj tavi pržilo nekoliko potočnih pastrmki. Pokazalo se da je Rajko i odličan majstor u spremanju ribe jer smo je uz slast pojeli, a prije toga popili po dobru čašu Rajkove šljivovice.
Iako je ušao u 81. godinu, odlično se drži, vozi bicikl i uvijek ponešto radi u kući, divnom voćnjaku, vrtu i cvijetnjaku ili pomaže ko god ga pozove da mu nešto uradi. Navrate mu se i djeca koju pomiluje i počasti jabukama, jagodama i ponešto im ispriča jer još redovito čista razne knjige, a posebno Vase Pelagića.
Mladim ribičima savjetuje da čuvaju riblji fond i okoliš, te da im ne bude jedini cilj ulov. Važno je otići na rijeku i uživati u njenoj ljepoti i žuboru, a ako se šta ulovi, treba zahvaliti svojoj sreći, a prvenstveno rijeci.
Hajro GROMILIĆ – Oslobođenje

Pročitajte i:   Upecan stogodišnji som, a ono što su pronašli u stomaku će vas šokirati

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.