Da Neretvu ne presuše – Međunarodni dan borbe protiv brana

Prije deset godina usvojena je Deklaracija iz Kuritibe za zabranu izgradnje velikih brana ◙ Šta ne valja u ovoj vrsti “osvjetljavanja boljega života”?
Ovih se dana navršilo punih deset godina od usvajanja Deklaracije iz Kuritibe (Brazil) nazvane još i Potvrda prava na život i sredstava za život ljudi afektiranim velikim branama. Deklaracija je usvojena na Prvom međunarodnom sastanku ljudi ugroženih branama u Kuritibi, 14. marta 1997. godine. U završnom dijelu Deklaracije je rečeno: “Da bismo ojačali svoj pokret izgraditi ćemo i ojačati regionalne i međunarodne mreže. Da bismo simbolizirali svoje rastuće jedinstvo proglašavamo da će od sada 14. mart biti Međunarodni dan borbi protiv brana i borbi za rijeke, vode i život”.
Kao i obično, prvi su se i na ovu temu javili iz
Ekološkog udruženja, sada već prepoznatljiva imena i van njihova grada, Zeleni Neretva iz Konjica, preporučujući mi da se i ovime zabavim. Naravno, zahvaljujem, i uz njihovu pomoć, nešto će se više na ovome mjestu čuti o rečenoj Deklaraciji.
Svjetski ekološki pokret zbog ogromne destrukcije velikih brana na ekosisteme rijeka uvijek je isticao i društvenu nepravdu koje velike brane i akumulacije donose lokalnoj zajednici i naročito ugroženom stanovništvu. Zbog toga a i solidarnosti sa unesrećenim stanovništvom ekolozi ovaj dan obilježavaju i kao svoj, jačajući time svoj otpor destruktivnim branama.
Svi poznati ponori
Važno je još jednom podsjetiti na odredbe Deklaracije, posebno ove: “Mi, ljudi iz 20 zemalja okupljeni u Curitibi, predstavljajući organizacije ljudi oštećenih branama i oponenata destruktivnim branama, podijelili smo iskustva gubitaka koje smo pretrpjeli i prijetnji s kojima smo se suočavali zbog brana… Svugdje brane prisiljavaju ljude da napuštaju svoje domove, preplavljuju plodna polja, šume i sveta mjesta, uništavaju ribarstvo i isporuku čiste vode te izazivaju socijalne i kulturne dezintegracije i ekonomska osiromašenja naših zajednica… Uvijek i svugdje postoji široki ponor između ekonomskih i socijalnih dobiti koje su graditelji brana obećali i realnosti koja se događa nakon što je brana sagrađena. Brane skoro uvijek koštaju više nego što je planirano, čak i prije uključivanja okolišnih i socijalnih troškova. Brane daju manje energije i navodnjavaju manje zemlje nego što se obećava. One čine poplave još destruktivnijim… Mi se borimo protiv sličnih interesa moćnika, istih međunarodnih zajmodavaca, istih kompanija graditelja i isporučilaca opreme, istih inžinjera i okolinskih konsultanata, i istih korporacija umiješanih u teške subvencione energetsko – intenzivne industrije… Svugdje su ljudi koji najviše ispaštaju zbog brana isključeni iz donošenja odluka. Umjesto toga odluke donose tehnokrate, politička i poslovna elita koja povećava sopstvenu moć i bogatstvo gradeći brane… Potrebno je i moguće privesti kraju eru destruktivnih brana. I moguće je implementirati alternativne načine osiguravanja energije i upravljanje čistim vodama koji su pravični, održivi i efektivni. Da bi se ovo dogodilo zahtijevamo pravu demokratiju koja uključuje učešće javnosti i transparentnost u razvoju i implementaciji politika energije i voda, zajedno sa decentralizacijom političke moći i osnažavanjem lokalnih zajednica. Mi moramo smanjiti nejednakost putem mjera koje uključuju pravičan pristup zemlji… Mi također, insistiramo na neotuđivom pravu zajednice da kontrolira upravljanje svim vodama, zemljom, šumama i drugim resursima i na pravu svake osobe na zdravu okolinu… Mi moramo učiniti napredak gdje ljudska bića nisu više reducirana na isključivu logiku tržišta gdje je jedina vrijednost roba i jedini cilj profit… Mi ćemo se protiviti izgradnji svake brane koju nisu odobrili oštećeni ljudi nakon transparentnog i participativnog donošenja odluka… Mi tražimo pregovore o šteti sa milionima ljudi čija su sredstva za život već ugrožena zbog brana… Mi tražimo da budu poduzete akcije na restauraciji okoliša oštećenim branama čak i ako ovo zahtijeva ukljanjanje brana… Tražimo da se implementiraju politike o energiji i čistim vodama te na taj način ohrabre korištenja održivih i prihvatljivih tehnologija i prakse upravljanja, koristeći doprinose i moderne nauke te tradicionalnih znanja…. Razotkrili smo korupciju, laži i lažna obećanja industrije brana… Mi se obavezujemo intenziviranju borbe protiv rušilačkih brana. Od sela Indije, Brazila i Lesota, do kancelarija upravnih odbora Vašingtona, Tokija i Londona, prisilit ćemo graditelje brana da prihvate naše zahtjeve… ”
Šta uradi Jablanica
Poslije desetine hiljada izgrađenih brana, a među njima visoko destruktivnih za hidroelektrane, poslije 80 miliona iseljenih i 400 hiljada km2 potopljene zemlje ovakva Deklaracija je i očekivana. Ni na ovim našim prostorima nismo pošteđeni takvih destruktivnih projekata velikih brana, izgrađenih, ali i planiranih, podsjećajuClick to view full size image Zeleni. Prije punih 50 godina pušten je u pogon i posljednji agregat hidroelektrane Jablanica, tako slavljenog i hvaljenog prvijenca druge Jugoslavije. Široku i plodnu dolinu Neretve od Konjica do ušća Rame ispunila je voda jablaničke akumulacije, što je rezultiralo prisilnim egzodusom oko 5 hiljada stanovnika kojima je zauzeto i oteto ponuđena nemoralno niska naknada koju mnogi nisu nikada ni naplatili. Uz obale nove akumulacije i okruženja ostao je još najmanje dvostruko veći broj ljudi od iseljenih. Ljudi koji su izgubili zemlju, radna mjesta, bez puteva i perspektive. I tada su graditelji obećavali i lagali.I danas kada se pedeset godina poslije nazire realizacija nekih davno obećanih projekata kao što je izgradnja jedinog mosta od sedam obećanih mnogi su spremni da likuju i dijele hvalospjeve. A fabrika struje desetine godina ostvaruje ekstra profit koji najvećim dijelom završava daleko od unesrećenog afektiranog stanovništva. Neka nam to bude opomena i oprez pri svakom novom projektu izgradnje velikih brana, opominju iz Udruge Zeleni Neretva.
Put se samo popravlja
Najprije sam, prije koji dan, dobio “poziv na uzbunu” od Adi ja Porobića iz Udurge za zaštitu Rakitnice, koji piše kako su pripreme za izgradnju brana na gornjem toku Neretve (Glavatičevo) već počele! Naime, put od Ladanice do Glavatičeva odjednom je oživio bagerima, kamionima, radnicima. Treba vikati protiv na sve strane, zavapio je ekolog Adi. No, ispostavilo se kako se ovaj put ipak radi tek da ga se sredi i uredi za saobraćaj na ovoj dionici a za potrebe lokalnog stanovništva i turista(?). Još će se o ovome čuti…
Trn u oku
Krajem marta državna će televizija (BHT1) emitirati, film o vodi, Neretvi i vlasti. Njegov autor i režiser, poznati tv autor i još poznatiji kao zaštitar prirode, Dinno Kassalo, ga je naslovio kao Trn u oku. Film govori o vodi i nedogovornoj vlasti. Kassalo njime pokušava probuditi svijest i odgovornost prema onome što smo samo naslijedili od predaka i moramo isto to ostaviti svojim nasljednicima i generacijama koje dolaze.
Piše: Ramo Kolar Fotosi: Lola Kasstelo

Pročitajte i:   Poziv na 3. i 4. kolo Premijer lige BiH u mušičarenju

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.