Reportaža o jezeru Modrac

Modrac – jezero svjetskog rekorda (šaran 41,380 kg.)
Mirzet Mujačić

Imao sam tada sedam godina.Otac mi je obećao da će me povesti na jezero Modrac.Nisam spavao čitavu noć. I prije sam sa jaranima iz sela išao na pecanje, na obližnje barice. Naš pribor je bio ljeskov štap i par metara najlona, a umjesto plovka – plutani čep.Savijena spenadla je bila udica, ko je imao prave udice taj se time dičio.Ali sada je predamnom bilo nešto sasvim drugo – pravo pecanje.
Otac je sastavio nešto crkavice i kupio jedan ,,fabrički‘’ štap, za nas tada nepoznatni, dimenzija-1,7 m i mašinicu nepoznatog proizvođača , vjerovatno praistorijski začetak Shimana, ili nečeg sličnog, koja je prilikom okretanja ručice nešto drobila , ali je ipak namotavala najlon. Bilo je ljeto i ustali smo u 3 sata ujutro. Tada smo iz mog sela Donjeg Bistarca, preko polja i susjednog sela Bokavići, pješice išli na jezero. Nikada neću zaboraviti trenutak kada smo se popeli na najvišu tačku sa koje se vidjelo jezero, za mene tada nepregledna vodena površina. Miris crnogorice je opijao.Prosto smo sletjeli do jezera. Otac je bio ozbiljni pecaroš, lovio je na dubinku, a ja na ljeskov štap.Obojica smo se napecali ribe. Ja sam pecao bijelice i crvenperke, a otac, do tada, meni nepoznate ribe:
deverike, šarane, škobalje, ljinake….i to sve na stari, dobri, ukuvani hljeb. Bio je to doživaljaj za nezaborav! Doručkovao sam slatko kao nikada u životu, gledajući vodu jezera u kojoj se stalno nešto događalo. Kederi su prštali na sve strane. Očigledno, nekakava riba pravila je masakar u plićaku. Kući smo se vratili umorni i zadovoljni, sa vrećom od krompira punom ribe. Zaspao sam odmah po dolasku kući, a posljednja misao pred san mi je bila:,,valjda sledeci put neće biti one ribe’’.
Ta riba bila je bucov-bolen. Kada sam jednom prilikom upitao oca zašto ne pokušamo da ulovimo ribu od koje su tako panično bježale bijelice, on je samo odmahnuo rukom i rekao kako je meso bucova neukusno i puno kostiju.Do tog dana moj otac je za mene bio uzor u svemu, ali njegov odgovor me je pokolebao i razočarao.Pa ipak toliko me je ta riba zaintrigirala, da sam čak i tada bio spreman da je ulovim (da sam samo znao kako), pa makar joj meso bilo i otrovno, jer u plićaku, pa zatim na pola jezera, čak i između štapova, a bogami i između nogu lijepih kupačica – radio je šta je htio.
Tako je bilo nekada, kada je moj Modrac bio prepun šarana, štuke, soma, smuđa, bucova, ljinaka, klijena, deverike, bandara i bjelice. A onda je o ovde počelo: industrija, rudnici, mreže, struja, eksploziv….

POSTANAK

Akumulaciono jezero Modrac nastalo je 1964.godine izgradnjom brane na rijeci Spreči u mjestu Modrac, opština Lukavac, kako bi se industrijska postrojenja Tuzle i Živinica snadbjevala vodom. Na njega se može doći sa svih strana. Iz pravca Doboja I Gračanice magistralnim putem Doboj –Tuzla.U Lukavcu se skrene desno na regionalni put prema Banovićima, uzvodno uz rijeku Spreču, prolaskom kroz mjesta Modrac i Prokosoviće, stižete do jezera. Nastavljajući tim putem prolazite kroz mjesta Lukavačke opštine: Bikodze, Turija, Babice, Poljice. Pristup jezeru moguć je duž cijele obale. Ako se krećete iz pravca Hrvatske i preko graničnog prelaza Orašje te iz pravca Gradačca i Srebrenika, do jezera ce te doći putem Orašje – Tuzla.U mjestu Šićki Brod (raskrsnica – petlja pred Tuzlu) možete skrenuti desno prema Lukavcu i izaći na jezero več navedenim putem Doboj – Tuzla, ili produžiti, pa preko Kiseljaka i eto vas na jezeru.Ako dolazite iz pravca Sarajeva magistralnim putem prema Tuzli, do jezera možete stići prolazeći kroz Živinicku opstinu, Šerici priluk, ili produžiti do Husina ili Šićkog Broda. I da hoćete, jezero ne možete promašiti. Riječ je o jednoj od najvećih akumulacija u bivšoj Jugoslaviji, u koju se ulijevaju rijeke Spreča i Turija. Prostire se na oko 17 kvadratnih kilometara, maksimalna dubina je oko 20 m., najveća širina oko 1600 m., a dužina 11 km..
Jezero Modrac je izuzetno veliki potencijal, ne samo za snadbjevanje idustrijskih postrojenja vodom, već i za navodnjavanje, zatim kao moguća fabrika pitke vode, idealno mjesto za razvoj turizma, i za najvazniju stvar na svjetu – ribolov. Cijelom dužinom obala je pristupačna i za vrijeme niskog vodostaja, automobilom se može stići skoro do svakog dobrog mjesta za pecanje na jezeru. Za vrjeme visokog vodostaja, potrebno je kratku dionicu preći pjesice.
Najveće dubine prostiru se sredinom jezera, gdje su i stara korita rijeke Spreče i Turije, te u neposrednoj blizini brane. Dno se sastoji od zemlje i kamena, na jednom djelu Tuzlanske obale ispod Kiseljaka i dobar dio obale ispod sela Bokavici u Lukavačkom dijelu, kao i prema brani. Dno jezera prepuno je panjeva, krupnog kamenja i ostataka drveća, kuća i drugih potopljeni objekata.

Pročitajte i:   Jezero Starača: Održan 1. Carp Master Cup

ŽIVOT U JEZERU

Jezero je bilo najbogatije u periodu njegovog nastanka pa negdje do 1985. godine. Tada je tek počinjao razvoj industrije, ribolovaca je bilo znatno manje nego danas, a nihov pribor, znanje i vještina skromni.Što je najvažnije, krivolovaca je bilo sasvim malo.U tom periodu, rijetki ribari jednostavno se nisu mogli iz ribolova vratiti kući praznih čuvarica. Deverike i ostale bijele ribe moglo se naloviti vrećama, šaran se vrlo lako havtao i na obićan ukuvani hljeb, bez dugotrajnog prihranjivanja. Za štuku je bilo dovoljno samo zabaciti kedera ili varalicu – leptira. Smuđ je jednako dobro uzimao živog i mrtvog kedera ili parće ribice. Som, ulovljen na dubinku, bio je nešto najnormalnije, a bucova (bolena) bilo gotovo kao i vode.
Od 1980. do 1995. godine svi smo se udružili da jezero desetkujemo. Industrijske otpadne vode, separacije rudnika i prekomjerni izlov ribe, bilo od strane ribolovaca sa neskromnim prohtjevima, bilo od strane krivolovaca koji su u tome vidjeli dobar biznis i ribilji fond je skoro uništen. Klijen, škobalj, šljivar i linjak su jednostavno nestali iz jezera, a deverika “lopatarka” (lokalni naziv za krupne deverike) bucov –bolen, šaran, som i smuđ ostali su u jezeru samo u tragovima.
Za vrijeme ovog posljednjeg domovinskog rata, jezero su bukvalno ubili! Jedni su se pravdali da to čine kako bi prehranili porodice, a na drugoj strani su bili oni koji su se tako bogatili! Konačno, završetkom rata i obnovljenim radom organa i instiucija države, nastupila je treća faza života jezera Modrac. Modrac počinje da se rađa po treći put!

IZ POČETKA

Nakon 1995. godine, većina predratnih udruženja ribolovaca obnavlja svoj rad, među njima i Sporsko ribolovno društvo “Smuđ” iz Lukavca. Ovo Udruženje gazduje sa 2/3 površine jezera i riječ je o najaktivnijem i najbolje organizovanom Udruženju na području Tuzlanskog Kantona. 350 članova (aktivnih) “Smuđa” imaju i dobro organizovanu komisiju za zaštitu ribijeg fonda i jednog profesionalnog čuvara – Husniju Mrdžića. Ovo Udruženje ima i jedan dio jezera obilježen kao riblje plodište – mrjestilište, gdje je zabrana ribolova tokom cijele godine .
U 1999. godini, jezero je poribljeno sa po jednom tonom amura, šarana i soma,te nešto tostolobika iz ribnjaka “Prnjavor”. Članovi “Smuđa” vode pravi rat sa krivolovcima pošto su druge “ubice” života u jezeru odstupile.Taj rat bi bio već davno završen u korist Društva da jezero i Drustvo imaju Zakon i Vladu na svojoj strain, kao što je to slučaj u svim civilizovanim zemljama. Industrija mahom ne radi, rudnici su instalisali filtere, a prošle godine, najniži vodostaj od kada jezero postoji, iskorišten je za čišćenje priobalnog područja od nagomilanog otpada. Koliko su krivolovci i dalje aktivni, najbolje ilustruje podatak, da je samo u toku prethodne dvije godine zaplijenjeno i unisteno 1360 mreža. Ovo je rezultat akcija članova “Smuđa” uz saradnju policijske uprave Lukavac. Kada se tome dodaju i aktivnosti druga dva Udruženja koja gazduju jezerom, “Rudar” iz Tuzle i “Mrena” iz Živinica, a nadamo se i budući rad novoosnovanog Udruženja “Sloboda” iz Tuzle, današnju situaciju smatramo ipak podnošljivom. Ipak će trebati još mnogo mukotrpnog rada da bi se stekao zadovoljavajući nivo. Jezero je veliko i u njemu ribe imaju skoro idealne uslove za mrijest, tako da bi bilo dovoljno nekoliko godina odgovornog ponašanja prema životu u vodi da se ono oporavi.

NOVI ŽIVOT

Ljinak se ponovo lovi. Deverika, bucov, smuđ, šaran i som su sve češći ulovi. Posebno se dobro lovilo u posljednje dvije godine. Lovili su se kapitalni primjerci štuka do11kg., soma do 94kg., šarana do 15 kg., amura do 25kg… Ali ako vam kažem da sve to nije ništa prema onome sto ovo jezero krije, treba da mi vjerujete. Tvrdim, a slika kapitalnog šarana to dokazuje, da Modrac u svojim dubinama krije možda i najveće primjerke nekih vrsta riba u Ex-Yu, pa možda cak i u Evropi. Somova sigurno ima teskih I preko 200kg!!! Zvuči nevjerovatno, ali vjerujte mi, jer sam slušao svojim ušima izjave ronioca, koji su ronili u jezeru i nailazili na impoznatne primjerke. Tu se kriju štuke i smuđevi od po 15-18kg. Neki ribolovci su ih imail na štapu i u rukama, ali ne i na fotografijama..

Pročitajte i:   Općina Novi Grad podržala izgradnju Takmičarske staze u Lađenici sa 35.000 KM (VIDEO)
Šaran od 41.380 grama - Nezvanični svjetski rekord jer je isti ulovljen mrežom
Šaran od 41.380 grama - Nezvanični svjetski rekord jer je isti ulovljen mrežom

Šaran je svakako priča za za sebe. Ovdje mogu biti vrlo precizan: najkrupniji primjerak izvađen iz jezera je bio težak 41,380 kg. Apsolutni svjetski rekord! Nažalost, ovaj primjerak nije ulovljen na sportski način. Profesionalni ribočuvar Husnija Mrdžić, i član komisije za zaštitu ribijeg fonda SRD “Smuđ”, Derviš Djedović su ga našli prilikom kontrole u mreži.Bila je to ogromna ženka šarana – na izdisaju ! Svi pokušaji da se ova riba oživi i spasi nisu dali rezultate. Bilo je to 02.12.2000 godine. Trebali ste samo vidjeti kako je to izgledalo, pri pokušaju da se ova riba izmjeri vagom od 25kg.! Tek je vaga od 50kg.pokazala: 41,380kg. Sve sem vaganja smo uradili – amaterski .Takve su i fotografije, ali sta je-tu je, prošlost se ne da promjeniti, ali ostaje na budućnosti da se ovakve stvari više ne ponove!

Ipak, zbog ovog šarana i njegovih mjera, želju za pecanjem na jezeru sve više izražavaju ribolovci iz Njemačke, Engleske i Holandije. Kakva bi bila njihova reakcija kada bi doznali da ovaj šaran, ne samo da nije prepariran, već je … bolje da o tome ništa ne pišem. Stid me. Ipak posjete, najave i dolasci stranih lovaca na trofeje su krenuli, ali o tome u narednim reportažama!

AKCIJE

Som od 94 kilograma.Ribolovac Ivica Riket.
Som od 94 kilograma.Ribolovac Ivica Riket.

Od novčanih sredstava koja su skupila sva udruženja na području Tuzlanskog Kantona, već je uplaćeno i kupljeno tri tone ribe u Prnjavoru, tako da će se ove godine jezero poribiti sa dvije tone šarana, jednom tonom soma i sa nešto amura. Na području lukavačke opštine, u mjestu Prokosoviću, izgrađena je betonska takmičarska staza, u skolpu uređenja obale i plaže na jezeru. Na tom djelu, obala je pogodna za održavanje državnih takmičenja u lovu ribe na plovak, a uz neka dodatna dotjerivanja, i za održavanje međunarodnih takmicenja, mozda jednog dana i evropskog prvenstva u lovu udicom na plovak.Vecina predispozicija je stvorena za takvo nešto, nadati se lijepoj budućnosti ovog bosanskog bisera. Smještaj je moguće naći u novoizgrađenom hotelu “Senad od Bosne”. Još jedan hotel je trenutno u izgradnji, koji se nalazi kraj same obale jezera. Takođe, bogata je ponuda smještaja u nizu restorana i privatnih kuća na ovom dijelu obale jezera, po povoljnim cjenama.

Ribolovne dozvole (godišnje , vikend i dnevne), mogu se nabaviti u bilo kojem Udruženju sa područja Tuzlanskog Kantona, a u Lukavcu, u sjedištu SRD “Smuđ” (ul.Majevičke brigade). Od nedavno, ove dozvole je moguće kupiti i na samom jezeru od ribočuvara. Godišnja dozvola 100 KM, dnevana 10KM, vikend 20 KM.

Pricu o jezeru ne mogu završiti a da ne pomenem i ekipu varaličara sa ove vode.To su mladi ribolovci kojima nije jedini cilj ulov ribe, već je to prije svega boravak kraj vode, druženje i sporsko takmičenje. Svi oni vračaju primjerke štuke, smuđa i bucova-bolena ispod 1kg. I soma ispod 3kg. A to su Anto, Hrva, Bega, Zlaja, Dragan, Pero, Božo, Enes, Džamba, Željko, Kasper, Čata, Susa, Spahić ….Neka ne zamjere oni koje nisam spomenuo.

Sebe sam ostavio za kraj, prvi sam zagovornik pokreta “ulovi i pusti”, t.j.”ulovi-slikaj-pusti”. Moderan šaranski ribolov je ovdje još uvjek strain pojam,većinom zbog finansijskih razloga. Srećom, i to se mjenja, pojedini ribolovci već su se orijentisali na taj način ribolova, počinju da slijede moj primjer i pridružuju se pokretu “ULOVI I PUSTI” – pitanje je časti, naročito poslije ove sramote sa šaranom!

Reportažu napravio: Mirzet Mujačić – Ramirez


One thought on “Reportaža o jezeru Modrac

  • 4. Jula 2010. at 00:13
    Permalink

    Svaka cast na ovako lijeoj reportazi.I ja sam kao dijete nekad pecao na nasem jezeru(na kamenjaru,kod Keme,krompiristu,kod topola,kod zicare….)bila su to lijepa vremena i kao dijete to sam dozivljavao kao najvecu avanturu.Volio bih da ovakvih reportaza bude jos…Sto se tice somova tu si u pravu,to su dokazali ronioci iz Sarajeva.Veliki pozdrav.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.