RC 5

Nagradna igra 2007. godine – II nagrada
Piše: Dženad Džino

Moji prvi izlasci na vodu i ono što me natjeralo da zavolim ovu za mene „najljepšu sporednu stvar na svijetu“ bio je lov šarana. Mnogo toga o šaranima naučio sam od svog rahmetli dede Rasima, pa sam tako već kao devetogodišnjak imao upecane šarana od po par kilograma. Vađeni su šarani od  10 kg i više, provelo se noći i noći pod šatorom na obalama Jablaničkog  jezera i provelo mnogo nezaboravnih i lijepih renutaka sa ribolovcima koji su u taj vakat činili jednu malu i ničim neopterećenu ribarsku familiju, kojoj je jedina tema za razgovor bio samo ribolov.
Iako sam krenuo šaranskim putem prvi izlazak na vodu sa varalicama, okrenuo je moj ribarski pravac za 180 stepeni. Jednostavno akcija me privlačila. Osoba sam koja i nije baš skolona
stajati na jednom mjestu i ovakav način ribolova se učinio kao stvoren za mene. Pred sami nesretni rat na Jablaničkom jezeru krenuo je moj varaličarski put. Jezerska pastrmka od 3,5 kg uzela je moj „Meps Drago 3“ i od tada sam jednostvno postao strastveni varaličar. Sve rjeđe sam lovio šarana a sve češće šlepao leptira duž obala ovog Hercegovačkog bisera koji je nažalost doveden do istrjebljena u zadnjih par godina.
Moji ribarski dani pretežno su vezani za rijeku Neretvu, Jablaničko, Salakovačko i Grabovičko jezero. U zadnje vrijeme na mom „Green Cross Power Damu 20-40 gr 2,7 m“  najčešće se nalaze varalice firme “Monarch Dok” iz Varaždina.
Sve je počelo ovako.
Jedne večeri ćaskajući na BistroBiH chatu, sa Šehom, Anijem i Zanderom došao je gospodin Milan – Marijan  Pocrnja, poznatiji kao Dok. Gospodin o kojem sam dosta toga čuo do tada ali ni do danas nisam imao priliku da ga lično upoznam što će se nadam se u skoroj budućnosti promjeniti. Dok smo jedni drugima prepričavali ribarski dan i dok smo gledali Anijevog kapitalnog smudja ulovljenog na varalice Monarch Dok-a, pitao sam Doka kako se mogu nabaviti njegovi mamci. Neko bi sa zadovoljstvom dočekao priliku i prodao nekoliko varalica, reakcija Doka je na mene ostavila poseban utisak . Dok mi je predložio da mi prvo pošalje nekoliko wobblera za koje on smara da bi bili lovni na ovim vodama, da ih probam i testiram pa da onda odlučim  o njihovoj kupovini. To mi se učinilo veoma iskreno i pošteno i njegov prijedlog sam  sa zadovoljstvom prihvatio. Za vrlo kratko vrijeme preko našeg zajedničkog prijatelja Damira dobio sam Dokove wobblere i samo je bilo do mene kada i gdje da krenem i testiram ove na prvi pogled veoma interesantne varalice.
Sticajem okolnosti iz privatnih razloga skoro čitav ljetni period sam bio uskraćen za ribolov pa sam morao čekati do septembra da Monarch Dok wobbleri zarone u Neretvu i Salakovačko jezero. 21.septembar vrijeme i nije bilo baš idealno za ribolov ali tri mjeseca pauze su bila i previše da nebih otišao.Na vodi sam bio negdje oko 16:30, i  znao sam da imam nekih 2 i pol sata za ribarenje.

Onako na prvi pogled jedan wobler je na mene ostavio poseban utisak i bio sam uvjeren da će biti lovan na “mojim” vodama. To je RC5 dužine 5 cm i težine 5 gr u dekoru  zlatovčice. Ni Zander 4  u dekoru crvenperke mi nije izgledao ništa manje privlačan. Upravo ova dva woblera sam odlučio da koristim taj dan. I nisam se prevario. Pokazalo se i bolje nego sam očekivao. Već drugi zabačaj imao sam ribu  pod nogama ali se nije odlučila zagristi već je samo dopratila RC5 i ugledavši me okrenula se i nestala u tog dana pomalo brzoj Neretvi. Nakon par zabačajaa prvi udar i kalifornijska pastrmka je bila na štapu. Jednostavno nije mogla odoljeti ovim ljepotanima. Jednu trokoku je progutala dok joj se druga zakacila sa gornje strane za glavu. Komad onaj što mi ribari kažemo “tavarica” negdje oko 250 gr, ponovo je vraćen u vodu. Mašine u HE Grabovica koja je udaljena samo dvjesto metara od terena gdje sam lovio, prestale su sa radom i voda je potpuno stala, a to je bilo idealno za ribarenje.  Nakon par zabačaja ponovo udar i ponovo kalifa. Za kratko vrijeme digao sam  tri kaliforniske, dvije potočne pastrmke i jednu jezersku pastrmku, sve na RC5.(iskreno Z4 nisam ni zabacio taj dan). Jezerska pastrmka je tako jako uzela wobbler da je progutala zadnju trokuku i nije bilo nikakvog načina da ostane živa i ponovo se vrati nazad u vodu.

Sa RC5 sam bio prezadovoljan. Već sutra dan 22.septembra sjeo sam u automobil i krenuo na Salakovačko jezero da okušam ovaj wobbler i na stajaćoj vodi. Na jezeru me dočekao lagani povjetarac koji je puhao u pravcu juga pa sam prešao na drugu stranu jezera da bi mi puhao u leđa i olakšao veslanje koje inače baš i nevolim. Pustio sam se niz vjetar odmaknut od obale nekih 7 – 8 metara i bacao ponovo RC5. Prvi zabačaj i riba na štapu. Nisam joj se nadao iskreno jer sam zabačaj nije bio nešto posebno, ali sam vjerovatno zabacio na pravo mjesto. Jezerska pastrmka negdje oko pola kilograma solidno se borila  i zaslužila da bude vraćena tamo gdje i pripada. Pustio sam se tako nekih možda 300 metara i izvukao još par solidnih komada. Na jednoj pastrmki negdje oko pola kg, primjetih ožiljke zuba neke grabljivice. Soma, smuđa ili nečeg trećeg ali šta god je veliko je. Mjesto idealno za bacanje većih woblera a mislim da bi Vera 9 ili Bombic koje mi je dao Dok bili idealni za testirati je baš tu. To ću i uraditi u skorije vrijeme.

Dalje odlučih da zašlepam RC5 iz razloga što je vjetar već postao malo jači  praktično mi dozvoljavao da neveslam već samo upravljam čamcem i vučem wobbler za sobom. I to se pokazalo uspješno. Nakon možda nekih 10 minuta štap se najedanput savio i onda naglo pustio, da bi se ponoo u istoj sekundi savio i ostao u tom položaju. Kontra i riba je bila na štapu. Ponovo jezerska pastrmka slična onoj prvoj samo još veći borac. Bilans za nekih tri sata na Salakovačkom jezeru bio je 6 izvučenih pastrmki i imao sam nekoliko spadaja čemu je vjerovatno kumovala slaba kontra. a  RC5 je desetkom položio ispit na Salakovcu kao i na Neretvi.

Jesen ide i idealno je vrijeme za grabljivice. U asortimanu koji mi je Dok dao da testiram još se nalezi Vera 9, Vera 6, Zander 6; Zander 4 i Bombic. Nesumjam da ću i sa njima postići slične rezultate i da će uljepšavati moje ribarske dane. A o svemu tome nekom drugom prilikom i u nekoj drugoj reportaži.

“ Bistro” –  Bosno i Hercegovino