World and European pike fishing competition – Sweden 2007
Monarch Dok ekipa na 4. mjestu
Gaddafestival 2007.
Obvezani prošlogodišnjim uspjehom na Gaddafestivalu, ove jeseni trebalo se dobrano potruditi u obrani naslova. Prijavilo se ukupno 922 natjecatelja iz raznih zemalja i ovog puta polazilo se iz 5 gradova južne Švedske. Naša ekipa se slagala i kombinirala mjesecima, što organizacijski što zbog osobnih razloga, neki članovi nisu mogli pristupiti najvećoj ovogodišnjoj štukijadi Baltika a ujedno i cijelog svijeta, po čemu je ova manifestacija i dobila pridjev klase svjetskog natjecanja. Na našu sreću ili nesreću, nešto sjevernije, u vodama oko grada Westervicka ove godine se zbog odgode radi lošeg vremena taj termin poklopio s terminom održavanja evropskog natjecanja gdje smo morali poslati bar dio ekipe. Ove jeseni odlučio sam u našu internacionalnu ekipu uključiti 4 njemca, 12 Šveđana , jednog iz BiH i osmero natjecatelja iz HR. Opremili smo se dobrano, ponesavši kvalitetne
jednodjelne jerk štapove, preko 700 jerk mamaca, i nekoliko novih prototipa pozamašnih dimenzija na koje su švedske kolege mjesecima žudno čekale.
Ekipu iz HR sam relativno lako uspio organizirati, MP5 tim iz Pitomače kojeg su činili Dragec Pavlović, Dario Grgačić te Mirko Hanžeković iz Koprivnice, uz njih uzeo sam i nekoliko jerk-novaka Antu i Stipu Dozan, Željka Brainovića te i našeg zaslužnog Antu Antunovića iz čije ruke je potekla svaka od varalica sa kojom smo lovili. Kapetan Monarch-Dok ekipe iz Švedske, Chris Symbonis je uz starije članove Patrika, Thomasa i Bjorna uvrstio nekoliko mlađih ali izuzetno nadarenih ribiča Daniela, Antona, Dana, Jespera i Josepha s kojima je preko ljeta uspješno trenirao na sličnim terenima. Ekipu iz Njemačke su činili Werner Wendland i njegov sin Bjorn te Peter Falkowski, a iz BiH, naš ribič sa Une – Erwin Halkić Ovog puta smjestili smo se na otoku Karon, u udobnim bungalovima, tik uz ponajbolje ribolovne terene.
Službeni jezik MD ekipe bio je engleski, ali u nedostatku vokabulara sporazumijevali smo se bez problema sa svim pomagalima koje nam je Bog dao. Iako je ekipa iz HR stigla tek dan prije natjecanja, uspjeli smo u petak popodne odraditi prvi trening, moram istaknuti da sam ovog puta poveo ljude koji su jerk štap i jerk varalicu vidjeli tek na slici i da sam bio ugodno iznenađen vidjevši kako brzo su naučili tehniku jerkanja.( Kad sam ostatku ekipe iz D i SE na kraju natjecanja to rekao, nisu mogli povjerovat, jer su naši dečki brojčano ulovili više ribe nego oni.)
Nakon gotovo 2 mjeseca kiše, obalu južne Švedske tog vikenda obasjalo je miholjsko sunce i ugaslo i zadnji dašak vjetra tako da je cijela ta vodena površina ličila na jedno veliko ogledalo i savršeno se uklapalo u zlatno jesenje ruho drvoreda na obali. Raj za oči, odmor za dušu, dobra inspiracija za nekog slikara krajolika ali tko je ikad lovio štuke na ovim vodama dobro zna da su to najgori uvjeti za lov kapitalne štuke, upravo one koja je potrebna za obranu naslova svjetskog prvaka. Velika baltička štuka ( u nju popularno ubrajamo one preko metar dužine) je lukava i ima bogato iskustvo s raznoraznim varalicama obzirom da se ovdje desetljećima već forsira C&R pristup ribolovu, u bistroj jesenjoj vodi gdje je dobar dio algi vec pao na dno, vidi izuzetno dobro i varalicu često prati do samog čamca ali ne uzima. U jutro prvog dana u luci grada Ronneby gdje je bilo naše polazište dobili smo mjerne letvice, foto aparate te upute na Švedskom , grrrr, da to nije bilo pametno, pokazalo se na kraju dana. Sjeli smo u čamce po dvoje i krenuli u uvale gusto razvedene Svedske obale. Ribe su tog jutra slabo uzimale, vjetra nije bilo, a sunce kao da se htjelo opravdati za cijelo kišovito ljeto, svojim zrakama prodiralo je do samog dna obloženog smeđim algama čineći naše mamce prozirnim kao na rendgen aparatu. No već nakon 10-tak minuta Anti je prvom zagrizla jedna osrednja štuka na našu boju „makrel“. Kao profesionalna ekipa, bili smo povezani modernim walkie-talkie uređajima i vrlo brzo smo razmjenili iskustva i ostatku tima sam predložio da prijeđu na prirodnu plavu boju skuše. To se pokazalo dobrom idejom, jer je u tom zalivu nedugo završio mrijest skuša, jedan za drugim, dizali smo štuke, snimali kamerom, pažljivo skidali s udica i puštali natrag, dan je bio spašen. Nekoliko krupnijih štuka je manje iskusnim kolegama iz ekipe Dozan ipak uspjelo uteći no sve u svemu bili smo zadovoljni rezultatom obzirom na vremenske uvjete !
U 16:00 došli smo do kontrolnog mjesta, dio ekipe je već čekao na molu, no tada nas je dočekalo ružno iznenađenje, glavni sudac nas je diskvalificirao zbog kašnjenja od 2 minute!!! Mi smo pak bili drugog mišljenja, jer smo došli na vrijeme!
E sad se ispostavila gorka istina, naši satovi nisu bili usklađeni s glavnim satom suca! Razočarenje u očima, nevjerica, pokušali smo učiniti sve da suce uvjerimo da nam to nitko nije rekao, barem ne na nekom od nama znanih jezika, ali hladni švedski stav nije popustio ni milimetra, pokunjenim pogledom uputili smo se nazad ka svom kampu, i dalje u nevjerici što nam se desilo. U meni je sve kuhalo, kako mi se mogao desiti takav propust. No nije bilo vremena za tugovanje, po onoj našoj staroj „udri brigu na veselje“ okupili smo se svi na terasi restorana i uz ukusnu janjetinu i tzaziki koju smo ja i Chris tog jutra organizirali te razrađivali strategiju za sljedeći dan natjecanja. U to vrijeme nam stiže i odlična vijest iz Westervicka, naša ekipa, Werner i Bjorn su osvojili pojedinačno prvo i ekipno drugo mjesto! Osmjesi na licima, zdravice, eto ipak je dan imao sretan kraj.
Sljedećeg jutra, ponovno se prijavljujemo u startnoj luci, uzimamo mjerne letve i kamere te polazimo u unutrašnje uvale Buserwicka, to sam mjesto izabrao zbog izrazito plitkog i zatravljenog zaliva u kojem se štuke inače zadržavaju s proljeća. Dobra odluka, na skoro svakom metru skinuli smo po štuku, nisu bile velike, al su nas držali napetim u iščekivanju big mame. No njih ondje tog jutra očito nije bilo, tad ekipa Dozan javlja da je izgubila nekoliko krupnijih štuka a lovili su u kamenitom terenu nedaleko kampa. Mjenjamo poziciju, odlazimo na dublje terene, i uz samu obalu otoka na kojem smo bili smješteni lovimo nekoliko krupnijih komada. I MP5 ekipa javlja solidne ulove, a naš kolega Joseph , član švedske MD ekipe, lovi na Hechtkillera dvije preko metar, točnije 106 i 109 cm, a samo 10 minuta kasnije njegovom kolegi iz čamca, Jesperu, ogromna štuka odnosi TNT-a skupa sa 30 cm sajle. No onda opet nevolje, Dozani se nasukavaju na hridi, ne mogu izaći, pa čak i domaćin Chris nalazi podvodnu hrid koja nije ucrtana niti na jednoj karti. Opasnost na koju sam cijelo vrijeme upozoravao – goleme granitne stijene vrebaju na svakom metru. Negdje oko 11:00 h jedan od naših najmlađih članova, Daniel, na TNT-a u boji FT lovi još jednu krasnu metrašicu, mjeri ravnih 109 cm, malo po malo, primaklo se podne, u 14:00 h se već završava natjecanje, nismo htjeli ponoviti grešku od prethodnog dana, zadovoljni ulovima nije nam teško palo završiti malo ranije, sudac se čudio što smo na kontrolno mjesto stigli pola sata prije, kao vođa ekipe uputio sam mu slasnu primjedbu na njegov komentar, mislim da će nas se i dogodine zbog toga sjećati.
Obzirom da je proglašenje tek u 17:00 h, odlučili smo se koji sat opustiti, a ko po vragu tad se diže jak vjetar, za ne povjerovat, ta gdje je bio par sati prije? Kako to obično u ribolovu biva, što odgovara čovjeku, ne odgovara ribi. Odlučili smo poći na otvoreno more u potrazi za kojim bakalarom, obzirom da je to za većinu naše ekipe nešto sasvim novo. U 17:00 h smo došli do grada Karlshamna gdje je ove godine bilo prebrojavanje i dodjela nagrada. Vidjevši rezultate bio sam ipak jako sretan, obzirom da su nam bodovi prvog dana zbog te dvije proklete minute poništeni, moji su dečki drugoga dana dali gas i ostvarili po meni odlične rezultate, u klasi „catch & cook“ u kojoj smo imali samo jednog predstavnika, naš Erwin Halkić osvojio je nagradu za najtežu ribu dana i ukupno 4. mjesto, ostatak ekipe bio je u najbrojnijoj „catch & release“ klasi, osvojili smo 4. 5. 6. 9. 14. 18. 21. 24. 26. 27. 28. i 29. mjesto, dakle svi među prvih 30 mjesta, od ukupno 922 natjecatelja.
Dobismo lijepe nagrade i imali smo razloga za slavlje do kasno u noć. A kad je pristigla ekipa iz Westerwicka, razloga za slavlje bilo je još više! Ispričali su nam o svom pothvatu, pokazali snimke, pojedinačno su osvojili 1. mjesto sa štukom od 116. cm koja je došla na našeg Hechtkillera u RH boji, a ekipno odlično 2. mjesto. Do ekipnog 1. mjesta djelilo ih je 70 cm, što znači jedna osrednja štuka, kojih na Baltiku uistinu ima na pretek. A i to bi vjerojatno bilo rješeno da nisu prvog dana natjecanja imali peh, naletili su punom brzinom na stijenu i polomili propeler, te ostatak dana ostali u potrazi za novim motorom ! Što na kraju svega reći, bilo je to jedno krasno druženje prijatelja i sportskih ribolovaca, pokazali smo da možemo i znamo, a na kraju krajeva i da imamo atraktivne i lovne mamce. Nadamo se da ćemo doći i dogodine, a tada s možda nekim novim mamcima, i nekim novim nadama….
