ŠTAPOVI ZA VARALIČARENJE

Na pocetku da se ukratko osvrnemo na istoriju upotrebe i razvoju stapova. Upotreba stapova u ribolovu datira jos od starih vremena. Krajem 17. i pocetkom 18. vijeka u Velikoj Britaniji ribolovci su zakljucili da bambus ima izvanredne osobine te da moze posluziti u ribolovu dosta bolje od dotadasnjih lijeskovih ili vrbovih stapova. Sredinom 19. vijeka u Pensilvaniji (USA) je napravljen stap od bambusovog drveta koje je cijepljeno u dugacke tanke trougaone i konusne trake koje su u snopu od po sest ili osam komada ljepili zajedno cineci jednu cjelinu. Drska tih stapova se pravila u pocetku od nekog ukrasnog drveta, a kasnije od pluta. Takvi stapovi se i danas proizvode i veoma su cjenjeni ali i skupi. Godine 1948. poznata americka firma Fenwick pravi prvi stap od staklenih vlakana, takozvani fiberglas. Dobre osobine fiberglsa su te da je odrzavanje tih stapova dosta lakse nego kod stapova od bambusa, a i cijena je kasnije bila dosta pristupacnija te su mnogi mogli sebi priustiti to zadovoljstvo. Mana im je ta sto su ipak bili malo tezi ali izdrzljivi. Stapovi od grafitnih vlakana su bili prvi put predstavljeni pocetkom sedamdesetih godina proslog vijeka. Kao i za stapove od staklenih vlakana Fenwick je firma kojoj mozemo zahvaliti za izum grafitnih stapova. Preciznije receno, tvorci su bili Tim Grennan i Jim Green koji su tad radili u Fenwicku. To je bila senzacija obzirom da su ti stapovi veoma lagani, tanki, dosta jaki. Ukratko receno izrada blankova izgleda ovako: istkana platna od grafitnih vlakana se rolaju preko konusnih sipki, utapaju u smolu i pod pritiskom na zidove stapa da bi visak smole iscurio, zagrijavaju na odredjenu temperaturu. Tad su se poceli proizvoditi dosta jaki i dugacki stapovi te su se i namjene stapova pocele dijeliti u vise pravaca. Mnogi pamte da su se legendarne Germine koristile i za plovak, grunt (dubinski) i blinkerisanje (varalicarenje). U zadnje vrijeme se koriste boronska vlakna u kombinaciji sa grafitnim, a sve to da bi stapovi bili sto laksi. Medjutim, razlika postoji u grafitnim stapovima jer izrada blanka od vrhunskog grafitnog platna je veoma skupa. Danas postoji dosta plagijata i moramo biti veoma oprezni kod kupovine stapova. Zato je najbolje pri kupovini svog prvog stapa povesti sa sobom nekog ko vec ima iskustava.

Sad da vidimo kakvih vrsta varalicarskih stapova ima i na sta treba obratiti paznju prilikom odabira svog “ljubimca”. Imamo nekoliko osnovnih ali veoma bitnih stvari za uspjesno varalicarenje i uzivanje u njemu. Stap treba da nam bude produzena ruka i zato ce mo dosta paznje posvetiti upravo njemu.

 Ne postoji univerzalni stap niti ce ga ikad iko napraviti. Kad kazemo univerzalni, a vezano za varalicarenje, onda se to odnosi za koje grabljivice ce mo ga koristiti. Bilo bi, u najmanju ruku neozbiljno, koristiti stap od 100gr na klijena (mada poneki i to rade) ili od 30 gr na mladicu. Doduse poznati musicar Lee Woolf je lovio tarpone i tune sa musicarskim stapom duzine 7 inch-a klase 5# ali to je neka druga prica.

Prvo bih se osvrnuo na duzinu stapa i ona nam je veoma bitna zavisno gdje ce mo loviti. Ako su to jezera ili velike rijeke i lovimo sa obale onda ce nas zadovoljiti stap duzine oko 3 metra ili veci. Pri lovu iz camca duzina stapa do 2,7 metara bi nam bio dovoljan prosto iz razloga sto moramo dovuci ribu do camca, a sa predugim stapom to bi nam tesko poslo za rukom osim ako imamo meredov na dugoj rucki. Na manjim rijekama ili potocima duzina stapa moze varirati od 1,8m do 2,4m, zavisno kakva je obala, da li je obrasla rastinjem (drvece, siprazje…), kako zbog zabacivanja tako i zbog samog kretanja po takvim obalama.

Svaki stap ima na sebi ispisane oznake mada proizvodjaci ne navodi sve koje cu navesti: proizvodjac, naziv stapa, duzina, jacina i klasa. Na nekim stapovima proizvodjac navodi i koji je kvalitet grafitnih vlakana (HM, IM, LM) i tezinu samog stapa. Nemoguce je da mi utvrdimo koji je kvalitet blanka i zato treba obratiti vise paznje na debljini njegovih zidova pogotovo ako je proizvodjac manje “poznat”. Iza kvalitetnog stapa stoji poznato ime i cijena.

Odlucivsi se koja nam duzina stapa odgovara obraticemo paznju na jacinu. 

Da nebi obradjivali svaki stap ponaosob, zavisno koju ribu lovimo, uopsteno ih mozemo podjeliti u pet vrsta po jacini i vidu varalicarenja:

 do 15 gr – Ultra-lagani
do 40 gr – Lagani
do 60 gr – Srednji
do 100 gr – Teski
do 300 gr – Ultra teski
preko 300 gr – Extra teski

Sta znaci ta gramaza? Najcesce ce mo vidjeti napisane dva broja kao npr 30-60gr. To znaci da taj stap najbolje lansira varalice (ili tezina sistema) u tom rasponu tezine. Na nekim stapovima ce mo naci samo jedan broj koji oznacava neku srednju vrijednost tezine varalice koju najdalje plasira. Ako pise samo 60gr to bi bilo odprilike da je taj raspon 40 – 80 gr.

        Po klasi stapove mozemo podjeliti u tri osnovne vrste, a to su:

1. stapovi sa vrsnom akcijom ili brzi stapovi
2.  parabolicni ili spori stapovi
3.  stapovi sa srednjom akcijom.

 Stapovi vrsne akcije se savijaju kod vrha, a parabolicni citavom svojom duzinom dok srednje akcije negdje izmedju.

 Nekada su se obiljezavali slovima:

A – vrsna akcija

B – srednja akcija

C – parabolicna akcija

 U zadnje vrijeme imamo u ponudi stapove koji su podjeljeni u vise klasa izmedju vrsne i parabolicne pa imamo S, SL, L, ML, M, MH, H, XH, kao kod Shimana. Takodjer neki proizvodjaci obiljezavaju akciju stapa brojevima.

Napominjem da brz stap ne znaci i da je jaci od sporijeg ako ima istu oznaku za jacinu. Brzinu stapa odredjuje konus pod kojim je blank rolovan.

Sa stapovima parabolicne akcije mozemo dalje zabaciti varalicu ali ce mo imati problem ako ribu treba izvuci iza neka zapreke onemogucivsi joj da se iza nje zavuce. Sa parabolicnim stapom se riba lakse zamara i teze otkaci jer stap amortizuje njene nagle bijegove ali se teze udica zabada u usta (slabija kontra).

 Stapovi vrsne akcije su dobri pri kontri, lakse se vodi varalica, ribu lakse izvlacimo. Sa njima ipak uhvacenu ribu teze zamaramo i postoji sansa da se prije otkaci ili prekine podvez, ali zato imamo bolju kontrolu nad ulovljenom ribom.

 Srednja akcija je kao kompromis izmedju dvije.

 Da bi u toj sumi stapova znali odabrati onaj pravi za sebe, treba imati iskustvo i tada odabrati ono sto nam najvise odgovara. Znaci da je odabir cisto individualan te su precizne preporuke nezahvalne.

 Dobar stap takodjer treba biti izbalansiran sto je veoma vazno za cjelodnevni ribolov. Sa montiranom masinicom najidealnije bi bilo da leziste ima na sredini prednjeg dijela rucke li sto blize stopi masinice, a tada stap ne vuce naprijed, u ruci izgleda laksi i ne stvara napor prilikom visesatnog varalicarenja. Najbolje bi bilo kupovati stap u trgovinama gdje ima veci izbor jer, sto je najvaznije, ako nam “ne lezi” u ruci kako bi zeljeli, nista nam ne znaci pa iako je proizvod jedne od najpoznatijih firmi.

 Nista manje vazno je i to kakve su karike (provodnici) i kako su postavljene na stapu. Pogotovo ako koristimo tzv spagu koja naprosto unistava nekvalitetne karike To mozemo provjeriti na taj nacin sto ce mo donji dio sapa poloziti na pod, vrh stapa drzati u jednoj ruci, a drugom rukom savijati stap pritiscuci njegovu sredinu prema podu. Ako pokusamo tako svijen stap rolati osjeticemo neki otpor. Na mjestu gdje savijen stap ne pruza otpor pokazuje sa koje strane je njegova kicma, a karike moraju tacno biti postavljene sa gornje strane blanka. Takodjer, kada drzimo stap za rucku i prodrmamo kratkom vertikalnom linijom, s tim da nam provodnici stoje ispod stapa, i poslije ga pustimo da se smiri, vrh nebi trebao da pravi krugove vec vertikalnu liniju. Nekad smo imali zicane provodnike, zatim s umetkom od keramike, a u zadnje vrijeme proizvodjaci postavljaju provodnike od veoma tvrdih materijala obiljezavajuci ih raznim imenima kao sto su SiC Titanium, Hardloy… sa kojim garantuju dugovjecnu upotrbu spage.

Rucka i drzac masinice ne predstavljaju vazne segmente u odabiru stapa i to je stvar ukusa odnosno koju kombinaciju je sam proizvodjac stavio pa bi bilo neozbiljno odustati od dobrog stapa radi toga sto drzac masinice nije sa umetkom od ruzinog drveta. Vaznije je da se drzac masinice sam ne odvrce i da stopa masinice dobro nalijeze na njega kao i to da su postavljeni plastikom da se stopa masinice ne osteti. Rucke se prave od pluta ili pjenaste gume. Drzaca imamo metalnih, grafitnih ili u kombinaciji sa plemenitim drvetom.

Upozorenje! Sa grafitnim stapovina ne lovite kada je nevrijeme (grmljavina) vec ih polozite na zemlju. Odlicni su provodnici elektricne energije.

Angler SD