Da sačuvamo od zaborava – Neki podaci o ribarstvu u Bosni i Hercegovini

(Iz zadnjih decenija prošlog stoljeća)
Oskar Stepanek — Sarajevo »Ribarski list« 1954 str. 29.

U Bosni i Hercegovini pod turskom, vlašću ribarstvu nije posvećivana skoro nikakva pažnja. Nije bilo nikakvih propisa ili uredbi kojima bi se regulisala obavljanje ribolova, a kamo li lovostaja, zaštitnih mjera i tome slično. Ribolov je bio dozvoljen svakome sa svima sredstvima i svim alatima. Ali i pored toga ribolovom se bavio samo neznatan dio stanovništva. Tako je prirodno bogatstvo manjih planinskih riječica i potoka koristilo samo okolno stanovništvo i to isključivo za kućne potrebe, dok su se ribolovom na privrednoj osnovi bavili samo pojedini profesionalci, koji su ulovljenu ribu prodavali. Riba je, doduše, bila mnogo cijenjena i mnogo traženi artikal na trpezi tadanjih feudalaca, ali ona nikada nije bila predmet široke potrošnje. Kao. jedna vrsta poslastice ostala je dakle vezana za lokalnu potrošnju. To je i razumljivo, kada se zna, da riba u svježem stanju lako podleži kvaru i kada se pored toga u obzir uzme još i tadašnja sporost transportnih sredstava.
Ali otomanske vlasti su koristile bogatstvo bosansko-hercegovačkih voda i u fiskalne svrhe, jer su pojedine predjele rijeka izdavale pod zakup na korištenje ili ubirale tzv. »ribarinu«. Ta se ribarina ubirala u vidu
jedne petine prodajne tržne cijene, a naplaćivale se prilikom unošenja u gradove na đumrukčinicama (maltama — mitnicama).
O značaju ribarstva i raznim načinom ribolova kao i o privrednom korištenju bogatstva voda BiH pod otomanskom vlašću, kao i iz prvih godina austrijske okupacije, dao je Vejsil Ćurčić u »Glasniku Zemaljskog muzeja« u Sarajevu pouzdane i dragocjene podatke. Ovaj naučni radnik obogatio je ove publikacije mnogobrojnim prilozima prije i poslije I svjetskog rata.Dokumentovani podaci o ribarstvu u prvim godinama iza austrijske okupacije Bosne i Hercegovine (1878. god.) su dosta oskudni, jer je vjerovatno veliki dio tih spisa nestao.U Državnom arhivu u Sarajevu postoji jedan fascikl pod naslovom »Fischerei« (ribarstvo), koji se odnosi na vremenski period od 1882 — 1900 god., iz koga u prevodu sa njemačkog iznosimo pojedine interesantnosti.

Prema tim podacima vidi se, da je učinjen prvi pokušaj zavođenja zaštite voda i zakonitosti na njima sa donošenjem Uredbe od 22. aprila 1886. godine. Njome se u prvom redu zabranjuje upotreba svih vrsta eksplozivnih srestava za ulov ribe, ali se produžuje dotadašnji način izdavanja pojedinih dijelova rijeka i jezera pod zakup pojedincima. To se vrši putem licitacija davanjem zakupa najboljem ponuđaču, ali pored toga ostane i »ribarina« na snazi. Sportski udičarski ribolov u ovoj uredbi se ne spomirne. Za prekršaje protiv te uredbe predviđene su novčane kazne do 100 forinti ili kazna zatvora do mjesec dana.Drugom uredbom broj 63.374 od 26. decembra 1886. godine propisuju se lovostaji za sve vrste riba u svim vodama BiH. Tako za sve vrste pastrva od 1. oktobra do 31. decembra, za mladicu (Hucho hucho) od 15. marta do konca maja, za šarane od 1. juna do konca jula, za štuke od 15. marta do konca maja, za soma od 1. juna do konca jula. itd.Za provođenje ove uredbe zadužuju se preko kotarskih oblasti šumarski organi i čuvari ribolova.

Pročitajte i:   Revidirani Kalendar takmičenja SRS FBiH

Cirkularnim pismom Finansijske direkcija od novembra 1890. godine ostaju ranije određeni lovostaji na snazi, ali se deset dana prije početka i deset dana poslije svršetka lovostaja zabranjuje svaka trgovina odnosnih vrsta riba, kao i njihovo pripremanje za jelo u svima ugostiteljskim radnjama. Ovim pismomom određuju se i zaštitne mjere za sve vrste riba, po kojima je njihov ulov u svako doba zabranjen. Tako za potočnu pastrvu 18 cm, za riječnu pastrvu 26 cm, za jezersku pastrvu 31 cm. za mladicu 31 cm, za šarana 25 cm, a nisu izuzetni ni som ni štuka. Prvom je određena najmanja dužina 37 cm, a za štuku 26 cm, dok je za sve ostale ciprinidne vrste riba zabranjen lov ispod 22 cm, od čega nisu izuzeti ni klijen (Leuciscus cephalus) i škobalj (podust) (Chondostroma nasus).Negdje, vjerovatno još ranije, bila je izdata i zabrana upotrebe omamljujućih i otrovnih srestava u ribolovu. Izgleda, međutim, da ova zabrana nije urodila željenim rezultatom, jer se uredbom od 21. oktobra 1890. god. zabranjuje svaka trgovina i prodaja sjemenki balukata (cocculi indicl). Po toj se uredbi imaju sve zatečene količine ove sjemenke u apotekama, trgovačkim i bakalskim radnjama odmah službeno zaplijeniti i uništiti. Tom uredbom regulisan je i ribolov na svim vođama BiH po legalnom sistemu. Za obavljanje ribolova izdaju se dvije vrste dozvola. Jedne »sive« ribolovne dozvole za lov s udicom i to isključivo za kućne potrebe, a druge, »crvene« za profesionalni ribolov sa pravom prodaje ribe neposredno ili posredno putem trgovine. Iz postojećih spisa ne vidi se, kakva sva prava daje »siva« udičarska dozvola njenom vlasniku u pogledu same važnosti. Da li za čitavu teritoriju BiH ili za vode samo jednog sreza ili samo za nominiranu vodu jednog sreza. Od važnosti su, međutim, propisi za vlasnike ovih »sivih« ribolovnih dozvola, kojima je zabranjena prodaja ili pak zamjena, pa čak i poklanjanje ulovljene ribe drugima. »Sive« ribarske dozvole nisu mogli nikako dobiti vlasnici ugostiteljskih radnji. Razlog ovome propisu treba tražiti u tome, da bi se spriječilo korištenje ulovljene ribe za ugotovljavanje jela.Istom uredbom zabranjuje se i podizanje bilo kakvih brana (mlinskih ili za navodnjavanje okolnog zemljišta) na tekućim vodama preko polovine vođenog toka. Istovremeno se zabranjuje i upotreba bilo kakvog profesionalnog alata 50 m iznad i ispod takvih brana. Za prekršaje propisa ove uredbe bile su predviđene novčane kazne do 1OO forinta ili kazna zatvora do mjesec dana I to po odluci kotarske oblasti. Kao naročiti stimulans za pojačani nadzor nad ribolovnim vođama bilo je zavedeno, da se iz utroška evenutalno zaplijenjene ribe kao i od naplaćenih novčanih kazni dodjeljivala jedna trećina iznosa kao nagrada podnosiocu prijave utvrđenog prekršaja. Na ove nagrade imali su pravo organi bezbjednosti, finansijske straže, čuvari ribolova i putari, dok su organi šumarstva bili izuzeti, jer su po tada postojećim propisima bili zaduženi čuvanjem voda. Međutim su svi organi šumarstva na njihovo traženje mogli dobiti udičarske ribolovne dozvole besplatno.

Pročitajte i:   UGSR 'Kulina' Doboj Jug: Udruženjsko takmičenje u lovu ribe na plovak 18. jula

Po objavljivanju ove uredbe (1892. ili 1893. godine osnovano je i prvo udruženje sportskih ribolovaca u BiH. pod imenom »Fisherei-Verein fűr Bosnien-Hercegovina«, sa sjedištem u Sarajevu. Jedan od glavnih pokretača ove organizacije bio je Eduard Danda, tadašnji službenik Direkcije za šumarstvo za BiH, koji je vrlo agilno propagirao upis u članstvo toga prvog udruženja sportskih ribolovaca.U pomenutom fasciklu Državnog arhiva u Sarajevu, nalazi se i jedan koncept nacrta Zakona o slatkovodnom ribarstvu za BiH koji je rađen u rukopisu. Ovom nacrtu služili su kao podloga zakoni o ribarstvu iz pokrajina Štajerske, Donje Austrije i Mađarske, koji su ovom nacrtu priklopljeni u štampanim primjercima. Ribarstvo u BiH stajalo je od 1889. godine pod neposrednom upravom Direkcije .za šumarstvo za ВiH.U fasciklu se nalazi još i jeđan popis svih vrsta riba, koje obitavaju u bosansko-hercegovačkim vodama. Tu je prikazana i njihova teritorijalna rasprostranjenost. U popisu su navedene još i dužine kao i težine zapaženih primjeraka pojedinih vrsta riba. Taj popis je sastavljen prema podacima pomenutog Dande. Saznao sam, da je on bio službenik Direkcije za šumarstvo i strastveni sportski ribolovac. Sa srednjoškolskom šumarskom spremom on se kasnije posvetio i pravnim naukama, pa je po njihovom završetku kod Direkcije šuma u Sarajevu vodio pravni referat. Iz njegovog popisa donosimo ovdje nekoliko podataka o dužini i težini pojedinih vrsta riba u vodama Bosne i Hercegovine. Ti podaci u toliko su intresantniji, što potiču iz zadnjih decenija prošlog staljeća. Evo nekoliko tih podataka.Neretvanska glavatica (Trutta marmorattus) označena je — vjerovatno radi nedovoljnog poznavanja — kao lososova pastrva (Salmo trutta) sa dužinom od 120 cm i 25 kg težine, mladica (Hucho hucho) 150 cm i 30 kg, potočna i riječna pastrva (nazvana Salmo fario) 70 cm i 6 kg, som (Silarus glanis) 200 cm i 80 kg. štuka (Esox lucius) 120 cm 20 kg težine, itd. Dok su ova zapažanja o dužinama i težinama nama 1882.godine navedenih vrsta riba ispravna, upadljive su navedene dužine u omjeru na težinu kod lipljana (Thymallus thymallus) 1883. godine koji je označen sa svega 35cm dužine a 2 kg težine i kod šarana (Ciprinus carpio) sa dužinom od 70 cm i 20 kg težine.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.