Da sačuvamo od zaborava – Nazif Fetahović Suzy (5)
Tekstovi koje je pisao ili koji su pisani o njemu – Nazif Fetahović – Suzy
Nedavno sam bio kod Suzija u Travniku, uz kafu smo raspredali o ribolovu, stanju u Udruženjima, Savezima, situaciji na našim vodama. Nakon što smo “pretresli” sve što se pretresti moglo, prošetali smo uz Lašvu. To mi je bilo prvi put da sam “na” Lašvi i bio sam jako iznenađen količinom ribe u rijeci. Iako travnički ribolovci čine sve što je u njihovoj moći da očiste Lašvu, rijeka je bila prilično prljava jer je više onih koji je zagadjuju nego onih koji je čuvaju i čiste.Ili sam ja očekivao da bi za onu količinu pastrmke koju sam vidio u rijeci voda morala biti kud i kamo čišća.
Kasnije su nam se na kafi priključili Sanjin Kotlica – član ekipe Bistro BiH NTV Hayat i Damir Begović, autor iste emisije.
Damir reče: “Dedo, daj materijala za stranicu, barem kod tebe toga ima”.
I Dedo – Suzy dade, tekstova iz časopisa koje je pisao on, a i koje su i drugi pisali o njemu. Kad mi je sve to dao, reče:
“Nemoj da sad to bude nešto o meni, izvuci šta možeš, mene je dosta, ima mladjih”.
Odgovorih da ću pokušati i da će to biti uopšteno o B-H ribolovu.
Prošlo je od tada skoro mjesec dana. Pokušavao sam osmisliti kako da sve to ukombinujem u jedan tekst i ne ide. Jednostavno, pričati o B-H ribolovu, a ne pričati i o Suziju, ne ide.
Ovo su ti tekstovi.
KLOKOT: DVA DANA LOVA NA PASTRMKE
VIRUS ZVANI MUŠIČARENJE
Da je Klokot ribom veoma bogat, mogli smo se i letimično uveriti posmatrajući mušičare. Malo – malo pa je neko nešto zamarao! Nije ni čudo. Kako smo saznali od ljudi iz udruženja “Una” poslednje poribljavanje bilo je sa oko tri tone pastrmke, potočne i kalifomijske, i to primercima od jednog do tri kilograma!
Piše:Aleksandar Popović
Još jedan broj Revije upravo je bio završen, odštampan i poslat u prodaju, tako da smo ponovo mogli par dana na put i pecanje. Izbor je pao na Klokot, malu rečicu nekoliko kilometara iznad Bihaća, levu pritoku Une. Na put smo krenuli rano ujutro iz Novog Sada, našli se sa Smrkijem i Blafom u Šidu, te Pežoom “zapucali” prema Travniku, gde nas je čekao naš domaćin Nazif Fetahović, mnogo poznatiji kao Suzi. Posle petočasovne brze vožnje, preko Bijeljine, Brčkog, Doboja i Zenice, bez zaustavljanja (Smrki je forsirao da nadoknadimo jutarnje kašnjenje) bili smo pred Suzijevom slastičarnom “Saher” u centru Travnika. Naš domaćin strpljivo nas je čekao, a potom poveo
u šetnju gradom. Naravno, najviše smo se zadržali na Lašvi, maloj rečici koja izvire upravo u Tavniku, a najlepši je deo “Plava voda”, omiljeno okupljalište i šetalište Travničana. Suzi kaže da je taj deo Lašve bogat potočnom pastrmkom, a da se pre nedelju – dve sve crnelo od pastrmki koje su se mrestile.
Gužva kraj vode
Veče smo proveli u kafiću u društvu Suzija, Halke, Hase, Mije… a kada je iz ribolova stigao i zeničanin Ferid Zlatarević Ćata sa ekipom, te Sabahudin iz Sarajeva, znali smo da to veče neće biti spavanja… Ipak, pred zoru smo se povukli da odspavamo sat – dva. Ustajanje je bilo u sedam, pa opet put pod točkove… Ponovo forsirana vožnja, ali uz par zaustavljanja. Redali su se Jajce, Kulen Vakuf, Bosanski Petrovac… U Bihać smo stigli nešto pre podneva. Prelep gradić kroz koga protiče lepotica Una. Jedna i jedina… Na krajnju destinaciju, rečicu Klokot, začas smo stigli. Nalazi se na par kilometara iznad Bihaća, a prvi susret sa njom bio je kada smo prešli preko mosta na samom izlazu. Dakle, pređete preko Klokota, nastavite još kilometar – dva, dok sa leve strane ne vidite tablu “Ribolovni revir Klokot”, skrenete levo, a potom pustite da vas put vodi. Ako usput malo i lutate, nema veze, stići ćete na izvor Klokota, ne brinite. A tamo smo zatekli… Ni više ni manje, stotinak automobila!
Bosanske, hrvatske, jugoslovenske, nemačke, italijanske, UN tablice… Tog dana je bilo otvaranje sezone, što većina prisutnih ribolovaca nije želela propustiti.
Klokot… Prelepa rečica, izvire ispod ogromne litice, bolje rečeno planine, i to ne “curak” već ogromna masa vode koja se posle tridesetak metara širi na pedeset, praveći brzake i kaskade! Nakon 100-150 metara, taj se deo postepeno sve više sužava i prelazi u veoma duboku, zelenu rečicu obraslu vrbama, koja dalje vijuga kroz polje između brežuljaka, a posle desetak kilometara uliva se u Unu. Tipična kraška voda. Taj široki deo bio je načičkan ribolovcima, mušičarima koji su maestralno “bičevali” po vodi. Na desnoj obali Klokota, tik ispod izvora, napravljen je mali pastrmski ribnjak sa restoranom, dok je preko puta njega vodocrpilište iz kojeg Bihać i okolina dobivaju pitku vodu. Sve je lepo uređeno, postavljene table, vrbe prosečene da se može zabacivati, nema otpadaka… Najpre smo se pozdravili s domaćinima koji su nas čekali na Klokotu, Mehom Mulalićem iz Krupe, našim starim drugarom i vrsnim mušičarem, ljudima iz uprave USR “Una” iz Bihaća, te ekipom ribočuvara, a potom smo raspakovali štapove i krenuli na vodu.
USPEŠNI I VOBLERI
Da je Klokot ribom veoma bogat, mogli smo se i letimično uveriti posmatrajući mušičare na ovom delu. Malo – malo pa je neko nešto zamarao! Nije ni čudo, kako smo saznali od ljudi iz udruženja “Una”, poslednje poribljavanje bilo je sa oko tri tone pastrmke, potočne i kalifomijske, i to primercima od jednog do tri kilograma! Ribočuvarska služba je izuzetno dobro organizovana, u šta smo se i sami uverili. Dok pecate, ribočuvar je uvek u blizini, a često se dešavalo da je jedan bio pored nas, a drugi prekoputa, ali sve diskretno, bez ometanja u ribolovu.
Prvi kilometar Klokota rezervisan je za lov mahačem, a dalje se može loviti i varalicom. Blaf, Suzi, Smrki, Meho ostali su na ovom delu i lovili mušičarskim priborom, a Stanko, Sabahudin i ja otišli smo nizvodno na deo Klokota predviđen za lov varalicom.I tamo je bila velika gužva. Ipak, pronašli smo malo mesta i za sebe. Već posle par zabačaja Stanko je dobio prvu kalifomijku, i to na Rapalu Team Esko boje male pastrmke! Naravno, vratio je u vodu. Posle nje lovi jednu potočnu na Pače… Ja i Sabahudin još ništa. Ostao sam s njima sat – dva na tom delu, a potom požurio nazad kod mušičara da napravim koju dobru fotku dok još ima dovoljno svetla. Ispod izvora je bila prava akcija. Blaf je majstorski lovio pastrmke jednu za drugom. Nismo brojali primerke, upamtio sam dve kalifomijke, svaka preko dva kilograma! Iza njega brojna publika i kibiceri…Ni Suzi i Meho nisu zaostajali, a i Smrki se trudio da ih prati. Trčkaram oko njih i gazim po vodi koliko mi obične čizme dozvoljavaju, te fotografišem. Beležim i ulov Doce iz Banja Luke… Prelepa kalifornijka, takođe preko dva kilograma! Ni ostali ribolovci nisu ništa lošije prolazili. Beše to prelep prizor. Mušičari na delu, zamaranje, vađenje, vraćanje ribe nazad… Ne znam ko je više uživao, da li ja sa fotoaparatom u ruci ili oni sa štapom! Utom su pristigli i Stanko i Sabahudin, pa pravimo malu pauzu. Ne treba zanemariti ni one jaganjce što se okreću na obali… Tamo se upoznajemo sa još nekolicinom lokalnih ribolovaca, te dvojicom Zagrepčana i jednim Italijanom. Vežu nas zajednička poznanstva. Posle okrepljenja nastavljamo ribolov, svako na svom delu. Opet ista priča, Stanko lovi na Pačiće, a ja i Sabahudin gledamo… Ostali smo sve do pola šest, kada nas je ribočuvar diskretno obavestio da je za danas ribolov gotov, te smo sklopili štapove i vratili se nazad. Opšti je utisak bio, s obzirom na naš ulov ali i ulove drugih varaličara na ovom delu reke, da je glavna koncentracija (krupne) ribe upravo u gornjem, izvorišnom delu, rezervisanom za mahač, te da je u donjem delu Klokota uglavnom sitnija pastrmka (ali i pokoja krupnija) koja gore između krupnijh primeraka nije mogla sebi da nađe mesto.
To veče smo proveli takođe na obali Klokota, u vikendici Senada Sulića Bjelog, kajakaša i raftera, vrhunskog sportiste i člana kajakaške reprezentacije BiH. Senad je jednog davnog 25. maja sa dvojicom drugara doveslao u kanuu od Bihaća do Beograda… On organizuje i spuštanja čamcem niz Unu (rafting) pa je pao dogovor da na leto budemo njegovi gosti. Čitaćete i o tome na ovim stranicama. Tu su nam se pridružili Vlatka i Džano iz Bihaća, a veče je proteklo u druženju i razgovoru, te gledanju video snimaka Une, a potom smo se umorni od puta i dešavanja proteklih dana malo ranije povukli na spavanje.
Pecanje za pamćenje
Jutro je osvanulo sunčano i tiho, a pogled sa prozora vikedice na vrh Plješevice pod snegom, te šumovite obronke na kojima je blistao mraz, ispod kojih vijuga Klokot, ostaje nam večno u pamćenju. Idemo ponovo na vodu, mušičari gore na izvor Klokota, a nas trojica se spuštamo ispod vikendice, gde i počinje deo za varaličarenje. Ovog puta nema gužve kao prethodnog dana, tek po neki ribolovac. Lovimo sat – dva bez uspeha, Klokot je malo nadošao, očigledno je kiša koja je padala u toku noći ojačala kraško vrelo. U gornjem delu je takođe bila mnogo manja gužva u odnosu na prethodni dan, a mušičari su opet ništa manje uspešno lovili. Blaf nastavlja svoju seriju ulova. Bilo je pravo zadovoljstvo gledati ga na delu. Smrkiju je takođe krenulo i on lovi nekoliko pastrmki. U pauzi, dok se društvo okrepljivalo pored vatrice i plotne sa teletinom i ćevapima, pozajmljujujem od Blafa “Sejdža” i “Orvisa” te krećem da pokušam i ja nešto da uhvatim. Sabahudin isto pozajmljuje Suzijev pribor. Prelazimo mali mostić i idemo na drugu stranu, a Smrki je već tamo. Pokušavam da pravilno serviram mušicu, ali me muče početnički problemi i vetrić koji duva u lice. Ipak, uz Smrkijeve savete sve mi bolje ide. Nije to ni tako teško kao što sam mislio. Pravim neku paralelu sa varaličarenjem i bacam nimfu “zelenog goldena”, kako reče Suzi, na mesto gde sam osećao da bi trebalo da bude riba.
Blaf ni indikator trzaja ne koristi, tako da mi nije bilo lako. I zaista, posle nekih desetak minuta, osetim ribu! Promašaj! Pa opet! Zatim uspem da zakačim jednu, ali mi spada. Pa još jednu! Ista priča. Lepa kalifornijka. Iskače visoko i spada! No, treća sreća. Lagana kontra na ono poznato tup, i riba je na udici! Tanani i lagani mušičarac se savija i elegantno amortizuje begove. Stvarno neponovljiv osećaj direktnog kontakta sa ribom. Mnogo lepše i osetljivije nego sa varaličarcem u ruci. Polako zamaram lepu potočaru i uskoro mi je u rukama! Smrki pravi fotku i merimo je – 50,5 cm! Virus zvani mušičarenje počeo je da deluje, i da nas nisu sa druge strane Klokota drugari opominjali da je vreme da se krene na put, Smrki i ja bi ostali do noći. Ali, sve što je lepo i kratko traje. Mora se ići kući. Opraštamo se s našim domaćinima.
Ovog puta idemo pored lepotice Une, koja će biti jedna od naših sledećih destinacija, do Krupe, zatim idemo preko Prijedora, Banjaluke, gde se opraštamo od Suzija i Sabahudina koji se odvajaju za Travnik, do Prnjavora, a dalje poznatom rutom. U Šid smo stigli nešto pre ponoći, a zatim našim “krškom” nastavili za Novi Sad. Dva dana provedena na Klokotu ostaće nam dugo u pamćenju.
Cene prema uživanju
Na Klokotu funkcioniše sistem dnevnih dozvola. Za zadovoljstvo ribolova na ovoj prelepoj vodi treba izdvojiti 42 marke dnevno, a dozvoljeno je pecati samo mušicom i varalicom, naravno. Lovna mera za pastrmku i Upijena, koga takođe ima, i to prema recima domaćina pravih grdosija, je 30 cm, za mladicu 70, a za štuku 40 cm. Mladice ima ali je retka. Zbog hladne vode u Klokotu ima malo bele ribe, pa zbog toga i ona retko ulazi iz (Ine. Tu i tamo ulovi se i pokoja lepa štuka. Poznata je njena “ljubav” prema debelim i ukusnim pastrmkama! Dozvoljeno je poneti 3 primerka pastrmke težine 3 kg ili 2 Upijena težine 2 kg, odnosno jedan primerak mladice ili dva štuke. Prekoračenje dozvoljene kvote ulova plaća se još 20 DM po primerku! Nimalo jeftino, ali sasvim adekvatno uživanju u ribolovu i prirodi na ovakvoj vodi.
PAČE NA VELIKOJ CENI
Od varalica najviše smo koristili voblere i leptire manjih brojeva. Domaći ribolovci takođe upotrebljavaju sličan asortiman varalica, poneko i ručno rađen “blinker”. Od voblera koriste najčešće Ružne pačiće, koji su i ovde na velikoj ceni.Na njih je ostvarena i većina krupnijih ulova na delu Klokota dozvoljenom za varaličarenje. Zanimljivo je pomenuti i jedan događaj iz prve večeri u Travniku, dok smo se družili sa našim domaćinima. Čuvši da pričamo o Pačićima, nekoliko domaćih ribolovaca prišlo nam je od drugih stolova, te su ponudili da se trampimo.Nekoliko bilo kojih varalica iz njihove kolekcije za jednog “Patka”. Nismo pristali. Dobili su ih od Blafa na poklon.
Kako smo mušičarili?
Prvih nekoliko kilometara obale Klokota su relativno rasčišćene i pogodne za mušičarenje. To je mušičarski revir gde je dozvoljen lov samo klasičnim mušičarskim priborom. Na to upozorava i tabla na kojoj piše “Mahaći štap”. Ribolovaca ima dosta i gužva je. Mušičarićemo Meho, Suzi i ja. Hladno i vetrovito vreme opredelili su način lova. Naravno na nimfu. Meho ostaje na gornjim terenima gde je i najveća gužva, a Suzi i ja odlazimo nizvodno od mosta. Suzi pokušava nimfom “zečje uvo”. naravno dobro otežanom, a ja na krupnu i tešku “caddis larvu”. Lovimo sa plivajućim kanapom i dugačkim predvezom od najlona 0,20 mm. Reka teče tiho i nimfa propada bez problema. Pojas trave se proteže i do desetak metara od obale, što na pojedinim mestima otežava vođenje nimfe, ali i predstavlja glavno skrovište ribama. Već nakon nekoliko zabačaja, pri ispravljanju kanapa i laganog dizanja nimfe, nešto mi je silovito zateglo. Imam problema sa travom, ali ipak vadim “kalifu” od oko 2 kg. Na istom mestu obadvojica lovimo još po nekoliko lepih kalifornijskih pastrmki. Idemo dalje i ubrzo padaju i prve “potočare”. Ja izvlačim jednu od 45 cm, a Suzi jednu još veću. Desetak pristojnih komada vraćamo. Suzi mi saopštava da su sve iz ribogojilišta, jer one autohtone su zlatno-žute. Nema veze, ugođaj je potpun. Uskoro je počeo takav vetar da smo napravili pauzu. Posle podne vetar je stao i mi krećemo u akciju. Lovimo na isti način, ali dosta slabije. “Kažem ti ja Suzi da samo gladan lovac dobro lovi” šalim se ja vezujući novu gold kopf nimfu sa telom od pauna. Pretražujem s njom iza trave i počinje haos. Udaraju pastrmke do jednog kilograma težine -kalife i potočare. Suzi vezuje fazanov rep takođe sa zlatnom kuglicom (gold kopf Pheasant taji) i počinjemo dobro da lovimo. Pastrmke su iskakale. Vukli smo ih zajedno sa travom, a neke su se i otkačile. Sumrak je brzo došao, s njim mraz i riba je potpuno stala. Uskoro više ni udarca nismo imali. Iz donjeg toka došli su Stanko, Sale i Smrki. Neće više ni na “pače”, iako ga je ceo dan mahnito uzimala.
Sutradan smo lovili još lepše. Danje bio sunčan, a raje na vodi znatno manje. Koristili smo istu metodu, eksperimentišući s muvama. Po mom mišljenju, najefikasnije su bile gold kopf nimfe ili bead-head, mada se po koji komad dao uloviti i na ostale vrste nimfi. To jutro na prvi zabačaj opet lovim “kalifu” od 2 kg, da bi u toku dana, kako je postajalo toplije, riba sve bolje radila. Uskoro na scenu stupaju novopečeni mušieari Sale i Smrki. Prvi sa mojim stapom, a drugi sa svojim. Suzi i ja im vezujemo mušice i uskoro na livadi sa druge strane reke, počinje “rodeo”. Ulovili su dosta. Ko bi brojao? Doneli su dve krupne potočare. Saletova je imala oko 50 cm, i odmah me je pitao koliko košta mušičarski štap. Vreme je isteklo. Pozdravljamo se sa domaćinima i krećemo nazad. Za koji dan ponovo ćemo biti tu.
Srđan Despot Blaf