Kanjon ljepote i želja

Ako bi svu slatku vodu s planete Zemlje nasuli u bocu od litar, od nje je tek jedna jedina kap ispravne, čiste i zdrave vode za piće♦Turizam sporadično, zaštita na riječima, a udruge bez novaca…
Prošle su već dvije godine od formiranja Udruženja Kanjon Rakitnice (ustanovljeno na pedesetu godišnjicu prvog kompletnog prolaska najljepšim kanjonom ovoga dijela svijeta), čije je sjedište u selu Umoljani, u trnovskoj općini.
Od dana kad je stavljeno na papir da će ova udruga raditi na vrlo zahtjevnim poslovima do danas kanjon Rakitnice ne stoji bolje no što je živio prije dvije godine i koji dan. Udruženje jeste kazalo da će promovirati i štiti kanjon, promicati kulturno-historijsko blago ovoga područja, štiti okoliš, promovirati i razvijati turizam i avanturističke sportove (alpinizam, planinarstvo, skijanje, biciklizam, lov i ribolov, paraglajding, kanjoning, speleologiju, istraživanje…), poticati proizvodnju organske hrane u cilju propagiranja zdravoga življenja…
Pri samom formiranju ova Udruga je u Upravni odbor kooptirala afirmirane ljude iz područja ekstremnih sportova i poznavatelja ovih prostora, pa je za predsjednika biran Emin Fatić, zamjenik mu je Davor Judenić, sekretar Adi Porobić i članovi Redžep Grabus, Muhamed Musa, Salem Fatić, Hajrudin Nino Klipo i Rusmir Burek. Za predsjednika Skupštine biran je iskusni istraživač i speleolog Muhamed Hadžiabdić. Udruga ima i sekcije koje vode iskusni i školovani kadrovi. No, kao i s mnogim drugim sličnim udruženjima, stvar se svodi – na entuzijazam. Gdje nema novaca, nema ni muzike, reklo bi se danas, u vrijeme sveopće komercijalizacije.
Tako nekako misli i govori i Rusmir Burek, speleolog, gorski spasavalac i alpinista, inače šef speleo-sekcije u ovom udruženju:
– Svako je u okviru našega udruženja nešto radio, s vremena na vrijeme, iako ne mogu reći da smo nešto posebno učinili. Nismo se skupa ni sastali poodavno, znate kako to ide, udruženje je više plod želje da ljudi koji isto misle pokušaju nešto uraditi. Uglavnom na amaterskim osnovama jer gdje nedostaje novaca, nema ni značajnijih akcija.
Iako ima zavidan broj od 125 obrađenih pećina i jama u dvadeset godina bavljenja speleologijom. Burek se uglavnom okrenuo Bijambarama, gdje ima makar malo akcije i posla, istraživanja, iako, dodaje, nije uopće lako naći partnera za istraživanja pećina kojih na bh. prostoru ima priličan broj.
I tako, Rakitnicu mnogi štite, ali manjina onih koji joj ne žele dobro, moćniji su i nažalost učinkovitiji. No, još ima prostora da se ovaj atraktivni, turistički i avanturistički zanimljivi kraj(olik) pretvori u zaokružen proizvod (s olimpijskim planinama i zaleđem Bjelašnice i Visočice) i ponudi kvalitetno svjetskom turističkom tržištu. Strani gosti koji dođu u Sarajevo često znaju upitati šta nudi selo i brdo iza olimpijske ljepotice. Osim pojedinačnih programa s vremena na vrijeme i nekoliko pojedinaca, ozbiljne i uvezane ponude koja bi nudila ljepote (i zaštitu ujedno) kanjona Rakitnice i njenoga okruženja nema. Ostaju tek upiti gdje i kako se može ljetovati u Lukomiru, Umoljanima, kome se javiti, kako doći… U turističkim kartama BiH govori se samo o skijanju i Bjelašnici s ove, poznatije strane. Ona atraktivnija ostaje i dalje prilično skrivena od probirljivog turističkog oka i, moguće zarade koja bi pomogla revitaliziranju i obogaćivanju ovih prostora potrebnom infrastrukturom i zaštitom voda prije svega, potom šume, kanjona, flore i faune, tradicije i kulturno-historijskih vrijednosti…
Oni koji imaju novaca (od države, preko kantona do općina i velikih firmi) mogli bi se okrenuti prostorima od Igmana, preko Bjelašnice i Visočice do Ljute, Treskavice i Konjica, pa umjesto opasnih velikih hidroelektrana, praviti ekskluzivan turistički proizvod za bogate strane goste. Jer ovdje se još voda pije s potoka i rijeka, jede šumsko voće neoprano, riba hvata rukama, a pčele nalaze u bukvama!
R. K. – Oslobodjenje