Morski ribolov – Skuša, palamida i pic

Skuša i palamida trzaju na pero i staniol – Ove uistinu neobične varalice i sada se koriste u ribolovu na Jadranu i na njih najčešće trza plava riba.

Mada ribari na Jadranu i sada najčešće love prirodnim mamcima nisu rijetki ni oni koji koriste, moglo bi se reći, tradicionalne umjetne mamce kao što su varalice sa perom i slamčicom. Osim njihove funkcionalnosti njihova prednost u odnosu na i savremene varalice je što se mogu samostalno izraditi. Koriste se uglavnom za lov plave ribe, poput skuše, palamida, šaruna, iglica, manjih tuna i slično, dakle jatnim i ne posebno probirljivim ribama.

Na ove varalice se mogu loviti manji i srednji lubini, ušate, pirke, lice… a koriste se pri lovu s obale, panulanjem, povlačenjem iz čamca u pokretu, te ometcima i kančenicom. Mada ih ima više vrsta zajednička karakteristika ovih varalica je to što svojim kretanjem kroz vodu, bojom i oblikom nalikuju ribljoj mlađi kojima se grabljivice hrane.
Ako bi se pravilo rangiranje, moglo bi se reći da je od ovih varalica najjednostavnija (što ne znači i najlošija) ona koja se izrađuje od više pravih ili umjetnih bijelih pera. Veže se za udicu dužeg vrata, a prema dosadašnjem iskustvu, poželjno je čvor obojiti u crveno kako bi bila što privlačnija za ribe. Najčešće se koriste parangalske udice a veličina im ovisi o ribi koja se lovi. Npr. za skuše, šarune, ušate i sitne lubine koriste se Mustadove udice (broj od 14 do 12), za palamide je poželjno korisiti nešto veće, a radi sigurnosti kačenja varalice od pera i cjevčice se izrađuju i s trokukom. Umjesto pera vrlo često se koriste i listići staniola (najčešće u bijeloj, crvenoj, žutoj i zelenoj boji), a ribiči na Jadranu umjesto folije često upotrebljavaju i celofan. Takve varalice se mogu kombinovati i s onim od perja, a za skuše su posebno atraktivne i varalice sa silikonskom ribljom glavom i repom od perja ili listića.

Pročitajte i:   UGSR 'Mrena' Živinice: Izvršeno novo poribljavanje voda ribolovnog područja

Sve ove varalice mogu se kombinovati i s prirodnim mamcima (najbolje je koristiti trake od lignje), a radi djelotvornosti varalica se može premazati i ribljim mirisom (npr. srdele). Varalica se tom prilikom ne smije namazati previše kako ne bi izgubila pravilan rad pri plivanju.

Ipak, moglo bi se reći, najmasovnija je upotreba varalica od perja i cjevčica u ribolovu iz plovila. Uglavnom se to radi panulanjem s olovnim utegom, najčešće torpedom, koje se postavlja na dno osnovnog najlona iznad kojeg se montiraju tri predveza sa pomenutim varalicama. S tom vrstom panule vrlo uspješno se love skuše i palamide. Taj “sistem” se može koristiti i pri lovu tzv. džigovanjem (olovni uteg-jigg) na način da se poslije okomitog spuštanja s vremena na vrijeme blago protrese. Taj svojevrsni “ples” varalice na bočnim privezima naprosto provocira ribu tjerajući je da zagrize.N.B. Pic ne može odoljeti morskom crvu!

Pic je riba koja ima ukusno meso, naročito ako se sprema u miješanom brodetu. Pripada porodici ljuskavki (Sparidae), a na Jadranu ga ribari još nazivaju šiljac, špic. karoc, orišac. Naraste do 47 cm i težine do 2,5 kilograma, mada mu je srednja lovna težina oko 150 grama. Mrijesti se uglavnom početkom ljeta, a rasprostranjen je po cijelom priobalnom dijelu Jadrana.

Pročitajte i:   Obavještenje članovima Fly fisihing lige o promjeni termina takmičenja i satnica prva dva kola

Najčešće se zadržava oko kamenitog i hridinastog dna, obraslom algom cistorizom, ali se često može naći i na pjeskovitim odnosno muljevitim područjima. Posebno u lukama i uvalama, gdje se rado skriva u pukotinama kamenja ili među algama. Najčešće se lovi na dubini od pet do 20 metara, a nerijetko zalazi i u dublje vode – čak do 100 metara dubine. Najbolja sezona lova je u ljeto (više danju nego noću), po laganom vjetru. U sportskom ribolovu se lovi srednjim omecima, uz povraz i ostima na bonacu ili pod svijeću. Pri ribolovu omecima upotrebljava se najlon debljine od 0,30 do 0,50 mm i udica veličine od 8 do 11. Ukoliko se lovi omecima poželjno je mjesto lova dobro nakrmiti otpadcima ribe, a kao mamac se najčešće upotrebljava veliki morski crv, sir, tijesto od brašna i sira, a od riba dobar je mamac gavun ili gira.
Tijelo pica je ovalno, bočno stisnuto, a prednji profil glave vrlo je strm. Ima šiljastu gubicu (otuda i naziv šiljac) iz koje viri niz naprijed nagnutih sjekutića. Boje je sivosrebrenkaste i po njoj se nižu uspravne crnkaste pruge, od kojih je posljednja šira i sedlasta na repnom dijelu. U donjem dijelu trbuha boja prelazi u svijetlosrebrenkastu.N.B.

(Preuzeto iz revije “Blinker” broj 3. iz septembra 2000. godine)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.