Da sačuvamo od zaborava – Kratke vijesti iz 1928 godine

Sarajevski udičairi na Jadnanu.
Trojica članova Ribarskoga Društva za B. i H. g. Miloš Jedlička, žandar. major, Milan Belošević, načelnik Min. Saobraćaja i Josef Finci, direktor tt. »Metallum.« bili su u junu o. g. na Lopudu te su se bavili udičarenjem. Tom prigodom su načinili i jedan izlet radi lova zubataca, na način opisan po g. Milošu Jed^lički u II godištu našeg lista. Uspjeh lova na zubatce nije zadovoljavajući radi kvara na motoru i lošeg vtremena.Isti udičari spremaju se ove godine da još jadnom u Makarskoj okušaju sreću na zubatce.

RAZNO
Prilog statistici ribarstva u B. i H. Trgovačka i Obrtnička Komora za B. i H. u Sarajevu izdala je u formi posebne brošure svoj »Izvještaj o privrednim prilikama i radu komore u god. 1927.« U izvještaju nalazimo, da je u B. i H. bilo koncem 1919. god. 12, koncem, 1925. god. 34; a. koncem 1927. god. 37 trgovina ribom. Trgovina ribarskim priborom bilo je koncem, god. 1927. svega 3. Nadalje u statistici obrta u B. i H. naveden je broj ribara obrtnika i to: koncem god. 1919. bilo je u B. i H. 271 ribar 1925. god. 142 ribara, 1926. god. 143 ribara, a god. 1927. bilo je isto tako 143 ribara obrtnika.

Kada uporedimo ovu statistiku sa podacima, koje smo iznijeli u br. 3. našega lista za god. 1926. onda vidimo, da je u god. 1925. bilo izdano u B. i H. svega
658 crvenih ribolovnih karata, koje se izdaju profesionalnim ribarima za lov mrežom, dok gornja statistika pokazuje, da je g.1925. bilo u B. i H. samo 142 ribarska obrtnika. Ova velika razlika u ciframa objašnjava se time, da se ribolovom sa mrežama, dakle profesionalnim ribolovom, bave u većini ljudi, kojima to nije obrt i glavna zarada, već sporedna. Ovo nam, indirektno dokazuje, da je ispravna tvrdnja našega lista, da većina ovakovih »slučajnih«, odnosno nestalnih ribara, kojima ribolov nije glavna zarada, ne smatra ribolov svojim hljebom i da prema tome i ne mare za posljedice svoga pretjeranog i protupropisnog iskorištavanja voda, ne brineći se ni malo, što će poslije njih vode da ostanu trajno prazne, samo da se oni, ako ikako mogu, što više okoriste plijenom iz vode.        Z. T.

Podizanje velikog ribogojstva.
Davno je već postojala osnova za uređenje jednog velikog umjetnog ribnjaka u kotaru Donji Miholjac. Taj bi. se imao stvoriti između Suhomlake i sela Crnca (općina P. Moslavina) tako, da bi se na veliku površinu livada i oranica napustila voda Vojlovice, kanala Vodne zadruge, i u tome dobivenom bazenu uredilo napredno intenzivno ribogojstvo, koje bi odgovaralo svim zahtjevima ove gospodarske grane. Na tom velikom poslu radi mjesno d. d. »Podravina«, koje bi, po uzoru obližnjeg ribnjaka Grudnjak, dobivenu tovljenu ribu kao izvoznu robu slalo u inozemstvo. Započeti radovi pokročili su već toliko, da je na 23. maja održana velika vodopravna rasprava za izdanje potrebne koncesije. Osnova je velikog ribnjaka u načelu prodrla, te će se uskoro pristupiti njegovu izvođenju. Centar ribogojstva bio bi Nelin-dvor a sam ribnjak-plovara opsezaće 1043 kt. jutra, sada najvećim dijelom livada. Dubina ribnjaka kretaće se između 50 do 160 cm, a hranio bi se vodom koja će se kroz posebnu branu puštati iz već pomenutog potoka, odnosno kanala Vojlovice. Ribnjak će tako za nepunu godinu dana biti ne samo dovršen nego već i opskrbljen ribom podesnom za trgovinu, pa se računa, da bi novi ribnjak mogao davati godišnje 10 vagona tovljene ribe. — (»Jugoslavenski Lloyd«).

Oprez pred mačkama.
U maju su dva udičara lovili na Rijeci Bosni kod Osijeka, pa su svratili k jednom seljaku na kiselo mlijeko. Ribarske prutove su ostaviili pred kućom. Na jednom prutu su bile umjetne mušice, a na drugom ribica namještena za meku. Dvije mačke su izrabile dobru priliku, te su pograbile »ribića« i počele se natezati. Jedna drugoj je dala formalni »kontra«, tako da bi se i mladica zakvačila. Kada je mačka počela bježati, poletio je za njom i prut i istom tada su ribari opazili, da se je jedna mačka ulovila, žderući »ribića«. Uz urnebesan smijeh seoske dječurlije trčali su ribari za mačkom i teškom mukom je oslobodili udice.Ovakovi slučajevi se dešavaju dosta često, stoga je oprez pred mačkama veoma potreban. Prut sa »ribićem« treba postavite tako da ga nijedna mačka ne može dohvatiti, a tek onda može ribar mirno da se odmara ili pije »kiselo« mlijeko, ako ne želi, da mu radi trke za mačkom postane dvostruko kiselo.

Proždrljivlost mladice.
U časopisu »Lovec« (Ljubljana) br. 5. za g. 1928. u rubrici »Iz ribarske mreže«, čitamo o velikom apetitu mladice, o kojem saopćava jedan udičar sa Save. Prigodom jednoga izleta našao je mrtvu mladicu od kojih 18—20 kg. U ždrijelu mladice zapeo je oko 40 cm dugi manjić i to repom duboko u jednjaku, a glavom u škrgama. Činilo se je kao da je manjić htio da iz ždrijela pobjegne kroz škrge, gdje se je zapleo na propast mladice. U želucu ove uginule mladice našlo se je još pet manjića, svi u dužini od 30—40 cm.Sličan slučaj se je dogodio u Njemačkoj sa jednom štukom od kojih 10 kg, koja je htjela progutati manjića od 0.75 kg, ali se taj zapleo repom u njene škrge, a glava je zapela u grlu, tako da se je štuka radi smetnje u škrgama i zadušila.

Podizanje ribnjaka u Crnoj Gori.
Ribogojac g. Viktor Crnčić, koji je u državnoj službi na mrjestilištu (Direkcije Šuma u Sarajevu) u Kurjevcu kod Han Kumpanije Viteza, bio je pozvan od g. Sime Marica iz Rijeke (Crna Gora), da pregleda teren na kojem će g. Marić da otvori velike ribnjake za uzgoj šarana. Ribnjaci bi se imali urediti u Rijeci i Baru.

Ribolov u Crnoj Gori.
U br. 9. splitskoga »Zadrugara« nalazimo članak Agr. Ive M. Kaluđerovića iz Bara, pod gornjim naslovom. Pisac ističe, da je o ovoj temi bilo u javnosti dosta govora,, a on piše kao laik u ribarstvu, samo da dade podstreka ljudima stručnim i ribarima da napišu nešto valjano i prikažu naše bogatstvo, koje je u vodi. Ribolov u Crnoj Gori je vrlo bogat, samo bi mu trebalo pokloniti bolju pažnju i t. d.

Ovo vrijedi jednako za sve naše krajeve, kao i za. Crnu Goru. Naše narodno ribarstvo je bogatstvo, koje čeka, da se obradi i iskoristi. Naš list kao i Ribarsko Društvo, koje ga izdaje, tvrdi uvijek to isto i nastoji, da za interesuje i državne organe i nadleštva, kao i privatnike ili razne institucije, za naše ribarstvo po cijeloj Kraljevini.

U članku su nabrojene glavne vrste riba, koje se love u crnogorskim vodama, a to su: pastrva, mladica, jegulja, šaran, škobalj, skakavica (kefala), ukljeva i neke druge manje vrijednosti. Naročiti je crnogorski specijalitet riba ukljeva (zvana »caraga«), jer se ta lovi u velikim količinama i od njene krljušti (ljuske) izrađuje se umjetni biser »ceklinski đerdan«.

Na povratku sa svoga puta u Crnu Goru posjetio je naše uredništvo g. Viktor Crnić, ribogojac, te nam je donio na ogled uzorak ovoga umjetnoga bisera, koji se preradom skida se ljuske i onda miješan sa kemikalijama u formi guste tekućine otprema u Francusku, gdje se u naročitim fabrikama staklena zrna prevlače slojem ove mase, koja se osuši i zrno izgleda kao vrlo lijepi naravni biser, a prodaje se u trgovini kao umjetni biser, te je i poznat pod imenom »ceklinski đerdan«.

Crnogorske rijeke: Bojana, Zeta, Morača, Kir, Drin, te jezero Skadarsko, Ulcinjsko, Šacko, Crno, Bokumirisko, Biogradsko pa i druga manja jezera i manje rijeke bogate su ribom, ali najglavnije je polje ribolova, zasada, Skadarsko jezero. O Skadarskom jezeru pisac ponajviše govori ističući potrebu, da se provede djelomično isušenje jezera. Donosimo u izvatku taj dio članka, jer smatramo, da će naše čitaoce interesovati radi opisa postanka Skadarskog jezera.

Pitanje isušenja jezera nije od jučer, na tome se je odavno radilo. Pk. kralj Nikola I. odmah nakon rata 1879. god. po dobitku Primorja, u 1884. god. pozove ono društvo, koje je regulisalo ušće Neretve, i društveni izaslanik inž. Hilinger dao je ovaj stručni referat, koji se je sačuvao:

»Tri rijeke, što izviru iz crnogorskih starosrpskih i albanskih planina, naime Morača, Kir i Drin, teku koncentrično u pravcu Jadranskom moru, i svaka ima svoju osobnost i raznu silu. Morača je najblaža od njih triju i kad ne bi bilo divljih susjeda, Kira i Drina, ona bi svoje bistre vode mirno u Jadransko more ulivala. I doista to je tako nekada moralo i biti, kada sadašnjeg razlivenog Skadarskog Blata nije ni bilo, nego je Morača od svog izvora sa mnogim vodopadima kao planinska rijeka do Podgorice, a odatle bez obrazovanja jezera kroz Skadarski klanac tekla, a odavde kroz bogatu ravnicu kao Bojana u more utjecala. Kir imade kraći tok no Morača, vodeno bogatstvo njegovo sad je više sad manje i zavisi od atmosfernih taloga. On često sasvim presuši, a kad su poplave, on goni talog i pijesak do ispod Skadra, gdje se sastaju Morača i Kir u zajednički kanal — rijeku Bojanu. Taj periodični siloviti nanos odmah ispod Skadra usporio je Moraču, koja se počela razlijevati i jezero praviti. Po hidrotehničkim zakonima ogledalo Blata raslo je u srazmjeri naraštaja dna zajedničkog kanala od pješčanog nanosa. Nekadanje korito i pravac Morače možete vozeći se po jezeru olovom na konopcu propratiti. Na podrobno izrađenoj mapi g. Hilingera označeno je ciframa, gdje je i koliko Blato duboko. Pri krajevima dubljina je obično 1, 2, 3 do 4 metra. Odmah ispod Grmožura jezero je najdublje 10 m, pored Krnjica 8 metara; prema Gorici Moračniku na puškomet 7 met, prema Topal Gorici 8 met.; odatle nekadanje korito krivuda bliže kopnu; ispod Zogoja duboko je 6, ispod Široke 6, ulazeći u tjesnac skadarski 6 metara. Drin, koji ističe iz albanskih Alpi sa visine preko 1000 metara i sastoji se iz Bijelog i Crnog Drina, utiče ispod male varošice albanske, Lješa, u Jadransko more. On spada među najbujnije planinske rijeke. Pošto je neprestanim nanosima ispunio i pokvario svoje korito, on pri silnoj povodnji prije 50—60 godina izađe iz svog korita, provali svoju desnu obalu niže tjesnaca Vadnja u pravdu k Bojani, niže Skadra. Viši dio vodene mase pođe novim rukavom, Drincem nazvanim, u Bojanu. Narastanje dna Bojaninog pješčanim nanosima Kira išlo je lagano, ali je Drin učinio za desetinu godina više nego li Kir vjekovima. Kad Drin poslije kiša pridođe, on tako silovito juri i donosi masu vode, koju korito Bojane nije u stanju u more odnijeti, no čini ustuk i s Kirom u Skadarsko Blato povraća. Nije daleko vrijeme kad će se varoš Skadar i njegove prostrane ravnice jezerom učiniti. I za nas u Crnoj Gori ovo postupno narastanje ogledala vodenog i plavljenja neizmjerno je štetno i sa strane zdravlja i sa strane narodne ekonomije. Ima i sad živih staraca, koji pamte da je počevši od varoši Rijeke sva sadašnja Ceklinjska Župa — rodna zemlja i s jedne i s druge strane rijeke Obodske — bila bezvodna sve do na pogled Vranjine. Sad je sve to gotovo pod vodom. Isto tako lijepa i plodovita ravnica između Huma i Žabljaka. Izdizanje dna Bojane opasno je ne samo za mjesta više nego i za predjele niže nje. Ulcinjsko blato po pričanju tamošnjih stanovnika bilo je prije 30 godina najbolja ziratna zemlja, sasvim bez lužina. Bojana od prilike prije pet vjekova bila je za lađe plovna rijeka. Ovo se najbolje pokazuje značajem što ga je imao Skadar kao trgovačka varoš pod vladom Mlječiča i docnije. A mi iz naše historije znamo da je glavno uvozno mjesto, bez sumnje Bojanom, za zapadni dio srpske države u XIV. vijeku bio sv. Srđ do Obota. Od sviju pet glavnih carinarnica, džumruk sv. Sergija donosio je najviše prihoda. Sad trgovačka roba može doći na omanjim lađama do Obota, a ovdje mora se pretovariti. A kad je Drin velik, svaki je saobraćaj na Bojani prekinut zbog silnog strujanja i valovitosti. Ogledalo Skadarskog Blata pri običnom stanju vode stoji 17.8 nad morem, a pri plimama 21 metar. Kad nadođe voda,  površina je jezera 450—500  m³.  Ta  masa vode da dođe do običnog nivoa, valja da otiče oko 3 nedjelje kroz skadarski klanac sa najvećom brzinom. Ušće Bojane prepuno je nanosa; sjeverni dio, ili krak, dubok je 1.2 m a južni 1.8 m«.

Isušenjem jezera smanjio bi se prihod od ribolova, ali bi plodno tlo ispod jezerskih pličina bilo iskorišteno kao žitnica Crne Gore. I pored isušenja Sakadarskog jezera ostalo bi u Crnoj Gori dosta bogatih voda za ribarstvo, koje bi uz racionalno gospodarenje davale veliku korist.

Pridružujemo se želji pisca članka, da trebaju stručnjaci da se pozabave ovim pitanjima. Naš će list rado štampati sve radove o tim pitanjima.