kako je osvojena srebrna medalja
SJEĆANJA NA OVOGODIŠNJI NAS NAJVEĆI
SPORTSKI USPIJEH – SREBRENA SVJETSKA
MEDALJA POTSDAM – NJEMAČKA 2008.
Rijetko kada se nekoj našoj selekciji ili pojedincu ukaže prilika da bude na postolju gdje se dijele medalje. Jedno takvo mjesto ove godine bilo je u Potsdamu Njemačka , na 10.svjetskom prvenstvu invalidnih osoba.
Podsjetimo se tog našeg največeg sportskog uspijeha u 2008. godini….
Nakon odluke Takmičarske komisije i Upravnog odbora SRS BIH da se verifikuju rezultati “Premijer lige za invalidna lica” za 2007. godine, počele su i pripremne radnje za odlazak reprezentacije invalida BIH na 10. svjetsko prvenstvo u Potsdam – Njemačka 2008.
Reprezentaciju su trebali sačinjavati takmičari iz “SRKI” B. Luka i SSRI- Maglaj i na toj relaciji počinju
bezbrojni kontakti,a uglavnom izmedju Todorović Gorana i Vrgovčević Fuada. Zahvaljujuci gosp. Todorović Goranu koji je na sebe preuzeo najveću obavezu da rukovodi večinom aktivnosti i koordinira ostale članove reprezentacije ostvareni su :
Sastanak u Tesliću, ljekarski pregledi u B.Luci, smotra i treninzi u B.Luci, formiran sastav reprezentacije i pratečeg osoblja, obavljene prijave i uplate kotizacije i smještaja, obezbjedjena kompletna sportska odjeća i obuća, organizovana tri odlaska u Sarajevo po vize i obezbjedjen kombi za prevoz. Zaista puno a najvrednije je bilo što je ulio nadu i volju za odlazak u Njemačku svojim kolegama, Salkiću i Vrgovčeviću iz Maglaja jer im je obećao platiti troškove ako isti ne obezbjede potrebna finsijska .sredstva za opremu, put i dio pribora sa mamcima.
HVALA Goranu na ponudjenoj pomoći.
Maglajlije, Eso i Fudo su se snašli na njima poznat način. Od momenta formiranja “TIMA” za Potsdam, postavljen je cilj a to je : “biti bolji od Bisćana ,ne osramotiti se”. I nismo!
Znali smo se već par godina i nije bilo nesuglasica a svakim danom otpadala je po neka nepoznanica a mi smo dobijali samopouzdanje i potajno sanjali o uspjehu da budemo “oko sredine”.
Radovali smo se obostrano dobrim informacijama : izvršene su prijave i uplate kotizacija ,Fudo i Eso su dobili “šteke” i stolice, Goran obezbijedio “uniformu” za sve,”SRKI”- dobili novi pribor, napokon dobili vize i na kraju šlag – Ale je obezbijedio još jedan kombi.
Na “put uspjeha ” se krenulo iz B.Luke do Pere u Brezice po krmu i sitan pribor a onda preko Jesenica za Austriju i Njemačku. Bio je utorak, 05.08.2008.Vozači: Ale i Goran uz pomoć suvozača Fude i Zune, sretno su nas dovezli na odredište, istina zahvaljujući GPS-u.
Zapelo je odmah po dolasku u hotel ali spretni Zuna nam je izdejstvovao jednokrevetne sobe u starom ali lijepom hotelu. Zvanično učešće reprezentacije BiH otpočelo je prisustvom sastanku kapitena sa sudijama i domačinima. Izvukli smo svoje pozicije za treninge i dobili satnice.
SRIJEDA – 1.priprema za takmicenje
Zuna je obezbijedio mamce, odredio krmu i tehniku ribolova, a Pero i Pike su imali pune ruke posla i pripremili sisteme. Popodne sve isto kao i naredna dva dana.U petak popodne svečanim otvaranjem otpočelo je 10. svj. Prvenstvo u sporskom ribolovu za invalidna lica – Potsdam 2008. Bilo nam je lijepo i jedva smo čekali takmičenje, a selektor Katalina nas je bodrio.
SUBOTA – 1.dan – trema trese sve ali riba radi. Eso je podbacio Fudin plan za 1/2 kg i upecao 14,542 kg , te zauzeo 3. mijesto u sektoru i 9. pojedinačno. BIH je bila 6.
NEDJELJA – 2. dan – Slavko se razbolio i ostaje u hotelu- mijenja ga Ilija. Za sreću Slavica za nama prosipa vodu (Tešanjski kiseljak). Sve su oči uprte u Esu, očekuje se od njega nešto – ali šta – niko se ne usudjuje reći! Vrijeme odmiče, a riba sve slabije radi. U blizini sjede Mateoli i Barbara. Gledaju nas, a pokušavaju pomoći svojima – Italijanima… Truba je označila kraj i vaganje kreće od Esinog ulova – 8,405 gr.
Katalina ide za vagom i vraća se ozbiljan i tužan. Uspio je u varci i vriskom kazuje da je Eso 1. u sektoru. Suze u našim očima odaju nadu da bi mogao biti dobar i pojedinačno. Slavica i Tešanjski kiseljak su pomogli, a suze radosnice bijahu najbolja čestitka.
Tandem Salkić Esad i pomočnik Vrgovčević Fuad uspjevaju osvojiti 2. MJESTO i srebrnu medalju, a reprezentacija BIH 5. mjesto – do sada najveci uspjeh . Himna BIH na proglašenju pobjednika bila je najljepša muzika za proteklih 7 dana, a aplauzi i čestitke najveca nagrada za sve članove reprezentacije, a to su bili:
— Hosić Ale – team manager,
— Katalina Miroslav – selector,
— Zunić Andrija – kapiten, — Pejinović Pero – trener,
— Piknjac Nermin – trener, — Delić Slavica – personalni pomočnik,
— Delić Slavko – takmičar, — Todorović Goran – takmičar,
— Stula Dragan – -takmičar, — Dragojlović Ilija – takmičar,
— Salkić Esad – takmičar,
— Vrgovčević Fuad – pomočni takmičar.
Vijesti o uspjehu BiH reprezentacije brzo se pročula i stizale su nam poruke sa čestitkama što nam je svima prijalo,jer svo vrijeme unutar reprezentacije BiH sve je bilo maksimalno fer, korektno i prijateljski..
Svečana zajednička večera za sve učesnike je bila vrijeme opuštanja i druženja ali ne zadugo. Sve nas je čekao povratak kućama. Potsdam smo vidjeli samo iz kombija, a za Berlin znali da je blizu, ipak moramo požuriti jer mi smo samo obični Bosanci.
Ujutro smo rano krenuli nazad jer su nam vize vrijedile još 20-ak sati. Nismo Slovencima dozvolili da nam naplate kazne po 200 eura, stigli smo do 24 °° da izadjemo iz EU. Pred zoru smo stigli u B.Luku. Bilo nam je žao rastati se, ali kuća je blizu, a sa njom i najmiliji. Razišli smo se i svi sretno stigli kućama. Iza nas je bilo 8 nezaboravnih dana zajedničkog života, druženja, šale i nadanja.
Zahvaljujući svima a po najviše Todorović Goranu ova reprezentacija, a sa njom Eso i Fudo osvojiše do sada najviše. Još jednom hvala Goranu. Hvala svima u reprezentaciji, i hvala onima koji su na bilo koji način doprinjeli ovome zajedničkom uspjehu.
Bio je to TIMSKI RAD. Život teče dalje, Bosna u Maglaju, a uspijeh i siječanja ostaju.
(IZ SJEČANJA FUADA VRGOVČEVIĆA JEDNOG
OD OSVAJAČA SREBRNE MEDALJE)
