Da sačuvamo od zaborava – Nazif Fetahović Suzy (12)

Tekstovi koje je pisao ili koji su pisani o njemu – Nazif Fetahović – Suzy
Nedavno sam bio kod Suzija u Travniku, uz kafu smo raspredali o ribolovu, stanju u Udruženjima, Savezima, situaciji na našim vodama. Nakon što smo “pretresli” sve što se pretresti moglo, prošetali smo uz Lašvu. To mi je bilo prvi put da sam “na” Lašvi i bio sam jako iznenađen količinom ribe u rijeci. Iako travnički ribolovci čine sve što je u njihovoj moći da očiste Lašvu, rijeka je bila prilično prljava jer je više onih koji je zagadjuju nego onih koji je čuvaju i čiste.Ili sam ja očekivao da bi za onu količinu pastrmke koju sam vidio u rijeci voda morala biti kud i kamo čišća.
Kasnije su nam se na kafi priključili Sanjin Kotlica – član ekipe Bistro BiH NTV Hayat i Damir Begović, autor iste emisije.
Damir reče: “Dedo, daj materijala za stranicu, barem kod tebe toga ima”.
I Dedo – Suzy dade, tekstova iz časopisa koje je pisao on, a i koje su i drugi pisali o njemu. Kad mi je sve to dao, reče:
“Nemoj da sad to bude nešto o meni, izvuci šta možeš, mene je dosta, ima mladjih”.
Odgovorih da ću pokušati i da će to biti uopšteno o B-H ribolovu.
Prošlo je od tada skoro mjesec dana. Pokušavao sam osmisliti kako da sve to ukombinujem u jedan tekst i ne ide. Jednostavno, pričati o B-H ribolovu, a ne pričati i o Suziju, ne ide.
Ovo su ti tekstovi.

Neobična i korisna iskustva – Krivaja i njena pletenica

Malo ribara pravi pletenicu, a i ko ih pravi čuva ih za sebe. Osnovne razlike između pletenice i cofa je način opterećivanja kompletnog sistema
Piše: Sabahudin Kajević
Baš ovih dana, dok je nevrijeme demonstriralo svoje umijeće nad Sarajevom, zapitah se da li ikom padne teže ovo loše vrijeme nego ribolovcima. Odjednom svi planovi padaju u vodu, pa sto puta provjeren pribor – nepotreban,a dugo čekani vikend se ne može iskoristiti. Čovjek se zapita šta raditi? Ostati u kući ili po svaku cijenu otići na vodu. Iznenada zazvoni telefon i ja onako razočaran podigoh slušalicu. “Halo, jaro, šta ima, nismo se odavno čuli?” (moj prijatelj Edo, strastveni ribolovac i avanturista). “Pa i nismo, od juče”, odgovorih. “Čuješ, idemo li sutra na Krivaju, da ganjamo mladicu.” “Po ovakvom vremenu, nema šanse. I ko ide po ovakvom vremenu na pecanje?” “Pa pravi ribolovci i
muškarčine”, odgovori Edo.
Lijepa i atraktivna
Na ove riječi izvanredne, manje više svak nasjedne, pa… Poslije iscrpnog ubijeđivanja (od 2-3 minuta) dogovor je pao. “Sutra ujutro oko pet sati, važi.” “Važi” – odgovorih, “i nema potrebe da više “ranimo”.
Jutro je bilo maglovito i hladno, na ulicama Sarajeva osim nameta snijega nije bilo ničega, čak ni pasa i poneki kamion čistač.Krenuli smo prema odredištu i veoma mukotrpno se probijali snijegom zatrpanim putem.
Rijeka Krivaja je udaljena od Sarajeva šezdesetak kilometara. Nastaje spajanjem dvije planinske riječice (bogate pastrmkom i lipljenom), Stupčanice i Biošnice u Olovu. Spada u rijeke sa srednje brzim tokom, duga je osamdeset kilometara i širina joj rijetko prelazi trideset metara. Ulijeva se u rijeku Bosnu i ujedno je njena najveća pritoka. Nema većih zagađivača pa joj je voda bistra i kvalitetna. Skoro cijelim svojim tokom Krivaja spada u donju salmonidnu regiju, ima dosta dobru populaciju lipljena i mladice (dostižu težinu i do 15 kg), dok je pastrmka rijetka, ali krupna. Da bi mladica dostigla ovu težinu na Krivaji, mora izbjeći bezbroj napada ribolovaca različitog kova. Među tim napadima ima bar nekoliko “bombaških”. Od početka pa do kraja toka Krivaja teče iz dubokih nepreglednih kanjona u livade i voćnjake i obratno, što je čini neobično lijepom i atraktivnom za sportski ribolov. Tako na njoj, često, možete sresti i najpoznatija imena BH fisha. Prije svega “babu” BH varaličarenja Nazifa Fetahovića-Suzija. Suzi često na ovoj rijeci (koja mu dođe kao razbibriga poslije Drine i Une) izvodi svoje ribolovačke majstorluke sticane dugogodišnjim pecanjima po svim salmonidnim vodama bivše Jugoslavije. Zanimljivo je da dok lovi ovaj čovjek niskog rasta ali velikog srca, svi ribolovci u vidokrugu ostavljaju svoje štapove, sjednu pored rijeke pokušavajući da ničim ne remete ovog lisca voda dok lovi mladicu. Stidljivo mu postavljajući po koje pitanje u vezi ribolova, na koja im on ljubazno odgovara i daje korisne savjete.
Parada majstora
Često ćete na Krivaji sresti i najuniverzalnijeg ribolovca u BH, Ferida Zlatarevića-Ćatu. Ovog “bauka” bosanskih voda i hodajuću ribolovačku enciklopediju lako ćete prepoznati na vodi. Uvijek ga okružuje desetak ribolovaca postavljajući mu razna pitanja: kako sa škobaljom ove godine?, gdje su zimovnici mrene na Krivaji?, šta je najbolje za mladicu?… Tako Ćato u ribolovu uvijek obavlja dvije radnje, peca i odgovara na pitanja. Ako nekom iz Zenice kažete da je negdje ulovljena krupna riba, prvo što će vas upitati je, da li je tu ribu upecao Ćato, pa tek onda gdje i koja je riba ulovljena.
Stalan gost Krivaje je i Haso Hadžiarapović, mlad i perspektivan ribolovac, koji pravi izvanredne cofove i sunđeraste peševe. Njegovi peševi su se pokazali izuzetno lovni na Krivaji, pa ih skoro svaki ribolovac ima u svom arsenalu. Nekoliko puta sam bio prisutan dok ribolovci govore da su te peševe dobili od Hase, neznajući da upravo tog trena razgovaraju sa Hasom.
Zimska avanturica
No, vratimo se Edi i meni i našoj zimskoj avanturici od koje, po svim pokazateljima, osim dobre prehlade nećemo imati ništa više.
Poslije nekoliko sati putovanja stigli smo u Olovo. Spuštamo se nekih petnaestak kilometara do sela Ćuništa. Tu su mladičarski reviri najbolji jer Krivaja prelazi iz njiva u kanjon praveći divne virove u kojim caruje riba od hiljadu zabačaja (što se mene tiče, ja bih ovu cifru povećao za još jednu nulu). Užurbano se raspremamao, Edo montira peša, a ja cofa. Spuštamo se prema rijeci dok vani pada sitan snijeg. Krivaja u svojoj sniježnoj haljini izgleda fascinantno lijepo, kao uspavana ljepotica koja čeka svoga princa. Međutim, osim nas dvojice na Krivaji nije bilo nikoga (a i ko bi došao po ovakvom nevremenu). Onako promrzli i crveni u licu na sve smo više ličili nego na prinčeve. Ali šta je tu je. Polako počinjemo da pretražujemo virove, ali bez uspjeha. A ja, osjećam isto kao i svaki put kada dođem da pecam na Krivaju. Osjećam se nekako zbunjeno i izgubljeno. Da li je to zbog krajolika ili same ljepote Krivaje, ili zbog nezaboravnih ribolovačkih doživljaja (kao što su: slomljen Sumo štap, izgubljen ribolovački nož i Zippo upaljač, uganuta noga i probijena guma na autu) koji me vezuju za ovu ljepoticu, ne znam ni sam.
Skoro je podne, a osim nekoliko otkinutih peševa i cofova ništa se nije događalo, ama baš ništa. A i Krivaja nam nije više bila onako lijepa i magična kao kad smo došli. Upravo sam predlagao Edi da se vratimo, kad na nekih pedesetak metara udaljenosti ugledah siluetu kako se miče pored rijeke. Hvala bogu nismo sami reče Edo, valjda da bi se bar malo iskupio za ovaj ribolovački poduhvat.
Gledajući usamljenu figuru primijetih da se čovjek bori i izvlači neku poveću ribu. Bila je to mladica od nekih 7-8 kg. Skrenuo sam pažnju Edi i odlučismo da polako krenemo prema njemu. Dok smo prilazili tajanstvenom ribolovcu on je upecao još jednu manju mladicu koju je vratio u vodu. Dvije mladice za nekoliko minuta, tu nešto nije u redu, pa smo malo požurili da vidimo o čemu se radi. Edo je išao prvi, a ja nekoliko metara iza. Na Edovo “bistro”, taj stariji čovjek preplanula lica odgovorio je poprilično mutno. “Nije baš druželjubiv”, konstatova Edo, “a ne bi bio ni ja da mi ide kao njemu.” Htjeli smo da produžimo i da ovog mrzovoljnika ostavimo na miru. Valjda dekoncentrisan *našim prisustvom, starac je bacio malo jače nego što je trebalo i njegov čudni cof je završio u granju na suprotnoj obali. Pokušavao je da oslobodi cof, ali bez uspjeha. Pošto sam imao na sebi neoprenski skafander ponudih se da pomognem i oslobodim cofa. Stari Salem (tad smo se i upoznali) kaže da to nije vrijedno truda i da ima još “pletenica” kod sebe. Tad sam prvi put čuo kako se zove ovaj njegov čudni cof. Pregazio sam rijeku i oslobodio pletenicu. Odmah sam primijetio da gumene trake nisu iste dužine, a ni boje, a i otezanje posve drugačije nego kod klasičnog cofa. Dok sam se vratio Edo i Salem su zapalili cigaretu i pričali o pletenici. Kad sam im se približio otvoriše se duše bosanske i poče priča. Pitao sam Salema odakle mu ovakav cof i ko ih pravi. Nasmija se i reče da to nije cof nego pletenica i da taj smiješni naziv jedva izgovara. Pletenicu je prvi na Krivaju donio ili napravio njegov stariji brat rahmetli Salko. Malo ih ribara pravi, a i ko ih pravi čuva ih za sebe.
Razlike u opterećenju
Osnovne razlike između pletenice i cofa je način opterećivanja kompletnog sistema. Klasičnom cofu težinu čini olovna blajkapa iz koje idu trake od žive gume istih dužina i boja, onda plastična perla od 8-10 mm u prečniku i na kraju trokuka. Pletenica ide sasvim suprotno, prvo ide mala plastična perla od 3-5 mm u prečniku, pa gumene trake različitih dužina (od 7-15 cm) i boja (od boje meda do boje slonove kosti) pa ponovo plastična perla od 8-10 mm u prečniku, pa olovo kupastog oblika (15-25 gr) i na kraju trokuka. Pletenicom se pretražuju dublji virovi, vodi se kao klasičan cof, samo se malo sporije povlači.
Pri povlačenju vodi se računa da se što više digne od dna da bi pri tonjenju što duže padao. Kod ovakvog dizanja i tonjenja dolazi do izražaja njena lepršavost i bolji rad u odnosu na klasičan cof.
Pitao sam Salema šta imitira pletenica, paklare u parenju ili nešto drugo. Rekao nam je da nema pojma šta imitira i da ga to uopšte ne interesuje, važno je da ona lovi. Podijelio nam je po jednu na što smo mu mi uzvratili sa po nekoliko peševa. Pozdravili smo se i razišli.
Već je bilo kasno i nismo uspjeli više loviti. Krenuli smo prema Sarajevu. Nismo ništa ulovili, ali smo se zadovoljni vraćali. Saznali smo još jednu stvar. Edo ovim ohrabren kaže, “jesi li vidi kad god kreneš sa mnom u ribe nešto ti se lijepo desi”. “Naravno”, odgovorih, “još uvijek drhtim od ljepote”.
TREBA JE PROBATI
Po dolasku u Sarajevo nazvao sam Suzija i Ćatu i ispričao im za pletenicu. Suzi je već čuo za nju, ali nije sa njom nikad lovio. A Ćato ih već odavno pravi ne baš ovakve, ali slične. No, Krivajsku pletenicu u svakom slučaju treba probati.

Pročitajte i:   Poziv na Otvoreno prvenstvo BiH u mušičarenju u kategoriji U-18

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.