Da sačuvamo od zaborava – Kratke vijesti iz starih ribarskih listova

Redovno godišnje mrcvarenje riba u Miljacki.
Dne 8. augusta o. g. oko 12 sati opazili su prolaznici na keju, kako se je Miljacka zabijelila od stotina riba, koje su potrovane nekom crvenom tekućinom plivale niz vodu, okrenute trbuhom gore. Miljacka, koja je u gradu Sarajevu inače puna riba, većinom klenova i sapača sa ponešto pastrva, pružala je žalosnu sliku sa onim crvenilom otrovane vode išarane izvr-nutim bijelim ribama. Od magistrata na niže, sve je vrvjelo od uginulih riba. Ova za ribe kobna crvena tekućina već nekoliko godina truje redovno svake godine bar jednom sve ribe po Miljacki. U gradu je zabranjen svaki ribolov, barem danju, jer znademo, da se noću lovi i mrežom, pa ribe imadu prilike, da se barem donekle mirno skupljaju i borave u tome dijelu rijeke, ali se pitamo, zašto se čuva ta riba, kada se svake godine potruje i upropasti, mjesto da se polovi i proda siromašnome svijetu za hranu, koji i tako troši u Sarajevu velike količine ribe. Isto tako se pitamo, da li nadležni nadzorni organi znadu, odakle dolazi ta
otrovna tekućina, koja truje ribe. Koja to fabrika tako nesmetano uništava opće dobro. Da li su nadležni organi išta poduzeli, da se to spriječi i da krivci plate primjerenu globu za uništenu ribu? Čija je napokon ta riba, da se smije nesmetano trovati i da nitko radi toga niti prstom ne makne ? Zašto se pravi iz neznatnih stvari po prijavi jednoga prerevnoga lugara u samome gradu cijelo evropsko pitanje, kada društveni lovac ulovi klena od 18 cm za ribića u Miljacki, a na temelju ispravne dozvole, te sreski šumski referent ,,zauzima stanovište”, da se takova riba može već i jesti (zamislite klen od 18 cm!), pa da je prevelika za namac. Molimo sreskog poglavara i Direkciju Šuma, da narede, kako bi se istom revnošću istražio i ovaj slučaj, koji se ponavlja iz godine u godinu.
Krupne pastrve u jezerima.
Potočna pastrva raste u manjim potocima i rječicama prosječno do težine od 1 kg. To ne znači, da pastrva ne može krupnija da naraste, ali pokazuje, da ipak prosječna težina paslrve ne premašuje 1 kg. Glavni razlog ovome biće u uslovima prehrane pa i ribolova raznim sredstvima, koja ne daju pastrvi vremena, da naraste do veće težine, jer rijetko koja izmakne, a da prije ili kasnije ne bude ulovljena. Stoga su po našim vodama pastrve od 2 do 5 kg prave rijetkosti, dok još teži komadi spadaju u formalne znamenitosti. Naprotiv u velikim rijekama (koje su nastanjene pastrvom, kao n. pr. Neretva), može pastrva lakše da naraste do 5 i više kg, jer imade obilje hrane i više prilike da izmakne ribolovcima. Isto tako u jezerima imade krupnih pastrva, koje se većinom zadržavaju u dubinama i narastu do vanredno lijepih i krupnih primjeraka. Iz rada dra E. Rosslera „Ribarstvo na Ohridskom i Prespan-skom jezeru” (Glasnik Ministarstva Poljoprivrede i Voda br. 6. god. II.) doznajemo, da u Ohridskom jezeru love katkada pastrve teške 12 do 14 oka. Od nekih Crnogoraca doznajemo, da su u Skadarskom jezeru već ulovljene pastrve od 10 do 15 kg. Međutim opazili smo, da u Crnoj Gori zamjenjuju glavaticu sa pastrvom i obratno, odnosno, da za glavaticu nema tamo posebnoga naziva, već je krste imenom pastrve. Stoga držimo, da i ove teške pastrve iz Skadarskog jezera neće biti pastrve, nego glavatice (Trutta genivittata).
Ribarenje u Gorskom Kotaru.
Brod na Kupi, 6. VIII. Rijeka Kupa je prirodna granica između Hrvatske i Slovenije. Obadvije zemlje svojataju si od pamtivijeka svaka za svoju stranu pravo ribolova do polovine vode, ali odnosni njihovi ribolovni zakoni su različiti, a u praksi se niti ne provode, nego se ponajvećma zlorabe. Tako hrvatski zakon o ribolovu od 6. IV. 1906. odnosno provedbena mu naredba od 19. VII. 1909. broj III. D 1102 (§ 40.) određuje, da jedino kotarska oblast biva nadležna na 10—15 godina zakupiti pravo ribolova i da se po stručnjaku ustanovljuje isklična cijena zakupa, dok u Kranjskoj važi ribarski zakon od 18. VIII, dežel. zakon st. 16 iz god. 1890., koji navodno ovlašćuje i područne im općine (županstva), da mogu za svoje područje zakupljivati ribolov. Dok su feudi eksploatisali ribolov u vlastitoj režiji, nijesu se po naravi stvari ni mogle primjenjivati odnosne zakonske ustanove, ali pošto su iza preloma god. 1918. »via facti« pojedine upravne općine jednostavno uzurpacijom došle u posjed prava ribolova, doklegod dosiže granica njihovog teritorija, prisvojile su si i daljnje pravo zakupljivanja ribolova. Tako je kod nas na temelju gornjih zak. propisa već poništen po višim oblastima zakup ribolova na rijekama Kupi i Kupici, koji je provela općina Brod na Kupi, dok još uvijek ostaje na snazi zakup ribolova do polovice Kupe, koji je provela općina Gerovo (kotar Čabar) te ga mimo ribarskog društva u Brodu na Kupi, koje imade za cilj zaštitu i unapređenje ribarstva, prodala nekolicini pukih eksploatera, koji sada tamo harače bez mjere i potrebe, pače i nepovlašteno posižu i u teritorij druge upravne općine. Na Kranjskoj strani vlada u tom pogledu još veći haos, jer se ribolov vrši danju i noću od nepovlaštenih osoba unatoč tome, što su i tamo izdane stroge odredbe o zabrani ribolova. Doznajemo, da tamo i sami oružnici, koji su u prvom redu pozvani, da proganjaju krivolovstvo, asistiraju kod ribolova mrežama (slučaj 3. VIII. o. g. u kranj. Kuželju), a ne podnašaju prijava.
Pod takovim je prilikama i samom ribarskom društvu u Brodu na Kupi vrlo oteščana njegova služba, kad podređeni organi ne respektiraju oblasne naredbe, a iluzorna je služba i ribolovopazitelja, ako se na podnesene prijave ne ureduje ili ne ureduje onako, kako bi trebalo.
Upozorujemo ovim putem nadležne faktore, da ovoj anomaliji učine kraj, jer takovo stanje ozbiljno ugrožava stanje slatkovodnoga ribarstva, a i sam opstanak ribarskog društva.
S druge strane je prijeko potrebno, da se osnuje jedno mrjestilište riba za Gorski kotar, kako bi se stanje slatkovodne ribe ubrzanim tempom pomnožilo. Pokupac. (,,Naša Sloga”, Sušak).
Међу нама.
Преносимо без коментара из „Политике” од 3. августа о. г. слиједеће:
У једно наше село, познато са своје добре пастрмке, дошао за свештеника један Рус. Његовом духовном оку није могао измаћи из вида тај ретки специјалитет пашега благоутробија, па се брзо уортачио са једним рибаром, муслиманом, да заједнички пецају. Како су то они радили, види се из тужбе, коју су порохијани поднели црквеном суду против тога свог пастира.
Ту се вели:,,Поп дигне мантију, да опростите, к'о каква снаша кошуљу, па загази у воду, а Турчин га узјаше и тако с њега баца удицу у воду. .. Не можемо више да гледамо, како Турчин јаше српског попа. Кад то бар не би било по дану, па нека га ђаво носи …”
(„Политика”).
Ribarstvo na Česmi, Glogovnici i Lonji.
Pod tim naslovom nalazimo u broju 5.-6. »Lovačko-ribarskog vjesnika« (Zagreb, 1928.) kratak prikaz pustošenja po tim vodama. U Hrvatskoj i Slavoniji postoji ribarski zakon, dok u Bosni i Hercegovini nema takovog zakona, ali vidimo, da se tamo radi kao i u Bosni. To je dokaz, da nije stvar u boljem ili lošijem zakonu, nego u ljudima samim, kojima je povjeren nadzor i briga nad ribarstvom, kao i u samome narodu, koji imade više ili manje razumijevanja za ribarstvo, odnosno za opće dobro. Iz navedenog članka doznajemo, da je na trima spomenutim vodama (A kako je na drugima? Primj. ur.) vladala do nedavno apsolutna sloboda ribolova, usprkos jasnih zakonskih odredaba. Sada je počela kotarska oblast da progoni i kažnjava ribolovne prekršitelje, ali je naišla na neočekivani otpor, jer »nepokorni, razvratni i nedisciplinirani elementi neće da razumiju rad oblasti kao nadzorne i zaštitne vlasti nad ribolovom, nego se proti savjesnima činovnicima služe denuncijacijama i političkim progonima«. Kada ne bi u samome prikazu bilo istaknuto, da se ovo događa na Lonji, Glogovnici i Česmi, mi bismo mislili, da je ovo jedna vjerna fotografija s neke vode u B. i H. ili kojem drugom kraju naše Kraljevine. Pisac prikaza navodi slučaj, koji se je nedavno desio i koji ilustruje navedene prilike. Neki krijumčari su dovezli u Čazmu na sajam oko 130 kg šarančića ispod svake mjere, a dijelom sa mjerom, ali punih ikre radi lovostaje i mrijesta. Organi vlasti su počeli da ureduju, ali ih je u tome spriječio jedan narodni poslanik, koji je na taj način omogućio dalje krijumčarenje ribe i njeno uništavanje.
Tamanjenje ribe u Hercegovini.
(Prenosimo iz sarajevske ,»Večernje Pošte”). U našim krajevima postoji jedan vrlo ružan običaj ribolova, a to je bacanje dinamita u rijeke : Neretvu, Bregavu, Trebižat i Krupu. Eksplodirajući dinamit strahovito ubija ne samo velike ribe, nego i one male naprosto utamani, a to je jedno veliko zlo za mlađ riba. Ovim načinom dotjeralo se je dotle, da postoji ozbiljna bojazan nestanka ribe, jer osim dinamita upotrebljavaju nesavjesni ljudi još i otrov zvani balukot, od koga ribe dobivaju nesvjesticu. Veliki dio ubijene i otrovane ribe većinom ode niz vodu, a samo se mali dio uhvati, pa ipak bacanje dinamita i trovanje ribe je svakodnevno.Za to je od osobite važnosti pohvaliti nastojanje nadležnih organa na suzbijanju ovog tamanjenja riba, pri čemu se i ako direktno nepozvani, osobito ističu financi odjelka u Čapljini. Bio sam slučajno očevidac jednog tragikomičnog slučaja, gdje su financi gg. Hodak i Madžar iz Čapljine opazili petoricu ljudi, gdje bacaju dinamit u Neretvu. Trojica su bili svučeni do gola i lovili su poubijanu ribu, a dvojica su bacali sa obale dinamit. Jednim strjelovitim prepadom financi su ulovili ovu dvojicu na obali, dok su ona trojica pobjegli niz vodu ali u zao čas, jer su im financi jednostavno uz njihova dva druga zaplijenili odijelo i donijeli ga u Čapljinu. Situacija one trojice u Adamovu kostimu svakako nije ružičasta, jer oni imadu tijelo, ali odijela nemaju, pa sam Bog zna, kako će se pomoći. Trebalo bi radi tamanjenja ribe uvesti najstrožiju kontrolu od svih državnih organa, od Mostara do Metkovića, i ovome zlu stati na kraj, jer koja korist dobavljati šarančiće čak iz Dunava i bacati ih u naše vode u cilju rasploda, kad jedan tuljak dinamita uništi na hiljade ove toliko korisne ribe, a da i ne spominjem da se ovim tamani i naša glasovita pastrva i druga plemenita riba.
(Večernja Pošta)

Naredbe, propisi i obavjesti
Kazne ribolovnih prekršaja po zakonu o taksama. Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju obratio se je na generalnu direkciju poreza radi upute o postupku protiv onih, koji love bez lovne karte. ,,Lovačko-ribarski vjesnik” br. 7. donosi obavještenje o toj stvari, kako je dano od generalne direkcije poreza. Prema tome obavještenju za svaki prekršaj lova bez karte vodi se po nadležnim vlastima postupak radi prekršaja taksenog zakona, te se krivac kažnjava sa peterostrukim iznosom naplaćene takse (napomena 4. tarif. br. 101. a.), dok se postupak radi prekršaja zakona o lovu vodi usporedo, pa se kazne po ovim dvjema zakonima nemaju kumulirati, nego izreći svaka za sebe. Po propisu čl. 55. i slijedećih članova zakona o taksama državni činovnici, koji bi propustili dosuditi ili naplatiti taksu, kazniće se naplatom trostruke naplaćene takse, a u koliko se pokaže uopšte nemarnost u vršenju zakona o taksama, kaznom do 500 dinara u korist državne kase. Stoga kod svake prijave treba pored prijave radi prekršaja lovnog zakona podnijeti i prijavu radi prekršaja zakona o taksama, te u prijavi po čl. 58. istog zakona tražiti polovinu od naplaćene kaznene takse.
U zakonu o taksama nije izričito spomenuto, da ovo važi i za ribolovne prekršaje, ali je to samo po sebi razumljivo, jer se taksa plaća jednako, kao i za lovne karte i sve druge slučajeve predviđene zakonom o taksama, pa tako i ovdje vrijedi odredba toga zakona o kazni za neplaćenu taksu.
Skrećemo pažnju nadležnih organa na ovu odredbu zakona o taksama, jer je i u interesu zaštite ribarstva, da se krivci radi ribolovnih prekršaja što osjetlivije kažnjavaju, što do sada sa malim kaznama za prekršaje ribolovnih propisa nije bilo provađano, jer se dosadanje kazne ne mogu nikako nazvati osjetljivima.
Sa Jadrana
Riba našeg mora, koja izlazi na kopno. U br. 6. »Prirode« (Zagreb) napisao je g. Tonko Šoljan članak pod gornjim imenom o jednoj ribi iz Jadranskog mora, koja izlazi na suho i na pećinama i kamenju uz obalu boravi cijele sate. To je mala, jedva 7 cm duga ribica, klennius galerita. Za svoje šetnje na kopno ona iskorišćava morske valove, koji zapljuskuju obalu. Na najvećem valu ona iskoči na suho, gdje se zadrži u kakovoj udubini, dok se voda sa valom vrati u more. U članku je potanko opisan život te ribe, kao i tjelesni ustroj, koji joj omogućuje boravak na suhom, pa preporučamo našim čitaocima, da taj članak u »Prirodi« pročitaju.
Športske, društvene i ribarske vijesti iz svih krajeva
Ribari među kursantima u Butmiru.

Ministarstvo Poljoprivrede i Voda održava ove godine kurs za zadrugarstvo u poljoprivrednoj školi u Butmiru kod Sarajeva. U tome kursu imade učitelja i drugih polaznika iz raznih krajeva naše Kraljevine. Među kursantima se nalazi i nekoliko ribara, pa je stoga uredništvo podijelilo besplatno više brojeva »Ribarskoga Lista« svima onim polaznicima kursa, koji imadu interesa za ribarstvo.
Među ostalima nalazi se u Butmiru i član Ribolovnog Kluba iz Broda na Kupi, g. Roman Miihlstein, učitelj, koji je obećao širiti naš list među ribarima na Kupi i njenim pritocima te slati uredništvu izvještaje o stanju ribarstva u tim vodama.
Ugledni gosti iz Engleske.
U Sarajevo su prispjeli radi ribolova u bosanskim i hercegovačkim vodama: General Sir Charles Cavanagh, Colonel F. L. N. Giles, sa gospodom Elgivom Mary Giles. Glavni odbor Ribarskog društva kao i Direkcija Suma u Sarajevu nastoje, da boravak i ribolov ovim uglednim gostima iz Engleske bude što prijatniji.
U ime svih čitalaca našega lista pozdravljamo ugledne športske ribare: »Dobro došli!«
Interes njemačkih športskih ribara za naše vode.
Glavni odbor R. D. za B. i H. primio je iz Miinchena od »Fischereisport-Verlag dr. H. Schindler« upit o prilikama i uslovima za ribolov u našim vodama, specijalno obzirom na mladice. Više športaša iz Njemačke sprema se u oktobru da posjeti naše vode u Bosni i da love mladice.
Pretplata za »Ribarski List« u Zagrebu.
Pojedini brojevi našega lista kao i cijela godišta mogu se nabaviti u Zagrebu kod g. Đure Trpinca, knjižara, i g. R. Vidovića, (Ilica 53.) trgovca oružjem i ribarskim priborom. Tamo se mogu nabaviti i ribarske razglednice (izdanje Ribarskoga Društva za B. i H.).
Prva međunarodna udičarska utakmica u bacanju.
U Beču je dne 3. juna o. g. održana utakmica u bacanju umjetne mušice i ribića. Postignuti su slijedeći rezultati: sa prutom (mušica) od 170 grama postigao je Wieland (Miinchen) evropski rekord u daljinu od 23.50 m. Sa prutom preko 170 grama postigao je Grasmiich evropsko prvenstvo sa 24.25 m. Natjecanje u bacanju sa ribićem vršeno je sa četiri razne težine ribića, 70, 30, 15 i 7,5 grama. Prvenstvo sa 70 grama postigao je Ludwig bacivši ribića na 75.2 metra. Osim toga vršeno je pogađanje ribićem u određeni cilj na površini vode.
Ribarska zabava u Osijeku.
Osječki ribolovni športski klub priredio je dne 5. augusta o. g. ribarsku zabavu za svoje članove i prijatelje. Zabava imade vrlo lijep i opširan program, uzvanici su primili posebne pozive, pored ukusnih plakata, kojima je zabava bila oglašena. Ovakove zabave priređuje ribarski klub u Osijeku svake godine sa lijepim uspjehom.
Gosti iz Engleske i Egipta na našim vodama.
Nedavno su na ogulinskim vodama lovili dvojica engleskih oficira, i to gg. Platt i Mokler iz Kaira u Egiptu, odakle su došli u našu zemlju radi športskog ribolova. U Ogulinu su se zadržali mjesec dana, te su lovili s dobrim uspjehom. Društvo Ogulinskih športskih ribara išlo im je u svemu na ruku, tako da su bili gostoprimstvom i ljepotom naših voda i krajeva toliko oduševljeni, da su obećali, da će na godinu opet doći sa svojim obiteljima i prijateljima udičarima.
Od 25. augusta boravi u Ogulinu, gdje će se zadržati 3 nedelje radi ribolova, Lord Charlis Conin-gham sa suprugom.
R. B.
Ribolov na ogulinskim vodama.
Prošli mjesec boravio je u Ogulinu predsjednik mostarske podružnice Ribarskog Društva za B. i H. divizijski deneral g. M. Čađević. Kako je prošli mjesec bilo neobično vruće vrijeme i radi toga mala voda, a uz to tišina bez daška vjetra, nijesu izgledi za ribolov bili ni najmanje dobri. Uz to je odlični gost bio i službeno zapriječen, tako da je svega jednom otišao na Otok na Dobri, gdje imade Upijana, pastrva i mladica. Gosp. deneralu se je dopala ova voda i on je obećao posjetiti Ogulin u pravoj sezoni. Radi male vode može se riba loviti rukom, što mnogi ribokradice i čine, usprkos žandarmima i lovopaziteljima. Isto tako mnogi bacaju u vodu dinamit i time prave neprocjenivu štetu. Mnogobrojne prijave proti dinamitarda su podnesene sreskom poglavarstvu, pa sad ovisi o gosp. Bogdanoviću, sreskom poglavaru, kako će kazniti krivce, kako bi se egzemplarnim kaznama stalo na put ovome velikom vandalizmu, radi kojega se odlični stranci zgražaju.
R. B.
Društvene vijesti Ribarskog Društva za Bosnu i Hercegovinu
Dozvole za zabranjene vode.

Na pitanja sa više strana obavještavaju se članovi, da god. 1928. nema nitko od odbornika niti od članova naročite dozvole za lov u t. zv. zabranjenim vodama. Društvo nije takove dozvole tražilo, a niti je Direkcija Šuma ikome putem Društva izdala takovu dozvolu. Ako slučajno koje lice imade dozvolu za lov u zabranjenim vodama, nije takova dozvola izdana putem Društva, niti je Društvu o tome išta poznato. Stanovište Društva u pitanju zabranjenih voda dovoljno je poznato iz članaka odnosno predstavki objavljenih u društvenom glasilu.
Predsjednik podružnice u Konjicu.
U posljednjem broju »Ribarskoga Lista« javljeno je, da je izabran novi predsjednik podružnice u Konjicu g. Koch, dok treba da bude g. Wolf. Umoljavaju se čitaoci, da izvole uvažiti ovaj ispravak.
Nabava ribarskog pribora.
Glavni odbor je nabavio manju količinu raznoga ribarskog pribora za one članove, koji su se obvezali preuzeti naručeni materijal. Pošto je radi zaokružen ja narudžbe nabavljeno dosta pribora preko naručene količine, mogu svi članovi, dok zaliha traje, nabaviti udice, blinkere, konce (šnure) i t. d. uz nabavne cijene. Rasprodaja svakoga petka u društvenim prostorijama.
Ostavka tajnika.
Prvi tajnik R. D. za B. i H. g. Zdravko Thaller dao je 25. aprila o. g. ostavku na tajničkoj časti. Sve tajničke poslove vodiče u buduće tajnik II., gosp. Albert Vaš, priv. činovnik, Sarajevo, Štamparija Savić (Kulovića ulica). Stoga neka se članovi i svi interesenti izvole u društvenim poslovima obraćati na g. Vaša. »Ribarski List« će i nadalje uređivati g. Thaller.
Izvadak iz zapisnika 2. sjednice Glavnog odbora, održane dne 1. marta 1928.
Prisutni: Krstić, Je-dlička, Dr. Turković, Krnić, Thaller, Vaš, Jurašinović, Finci, Storch, Ing. Pestrovo, Hrčko, a ispred Nad. odbora Stefanović. Odsutan Zegarac radi bolesti. Zapisnik 1. sjednice prima se bez primjedbe. Potpredsjednik javlja, da je sa predsjednikom bio kod direktora Direkcije Šuma g. Karopa i da su mu izložili stvar zabranjenih voda, a on je obećao, da će izaći Društvu u susret.
Isključuje se iz Društva član Alija Mulić iz Konjica radi ribolovnoga prekršaja. Tajnik Thaller referiše o svojem razgovoru sa načelnikom Ministarstva Poljoprivrede i Voda o našem društvenom glasilu te o pomoći Ministarstva za naš list. S time u vezi zaključeno je na prijedlog tajnika i urednika, da se »Športski Ribar« u buduće zove »Ribarski List«. Raspravlja se o potrebi, da se namjesti još jedan čuvar na srednji dio rijeke Bosne. Potpredsjednik referiše o popisu plemenitih riba sa kratkim opisom slika, kojeg je Društvo razaslalo svima žandarmerijskim stanicama preko Komande žandarmerijskog puka u Sarajevu. Odobrava se izdatak za štampanje ovih popisa riba i propisa o lovostaji i zaštiti riba. Potpredsjednik čita izvještaj o bacanju dinamita od trojice seljaka kod sela Vojkovića u rijeku Željeznicu po noći. Krivci su od žandarmerije pronađeni na intervenciju članova društva i prijava je predana sreskom poglavaru. Ujedno potpredsjednik čita spisak podnesenih, ali neriješenih prijava kod sreskog poglavara u Sarajevu. Zaključuje se, da kod sreskog poglavara treba poduzeti korake, kako bi te prijave bile riješene. Čita se dopis podružnice u Travniku o dinamitašima, ulovljenim na djelu i o kazni, koja je na intervenciju podružnice izrečena. Na prijedlog II. tajnika zaključeno je, da se nabavi za Društvo pisaća mašina.
Izvadak iz zapisnika 3. sjednice Glavnog odbora održane 14. marta 1928.
Prisutni: Žegarac, Jedlička, Krstić, Thaller, Jurašinović, Storch, Rađenović, Dohnalek, Vaš. Odsutan Finci. Čita se zapisnik 1. redovne sjednice. Potpredsjednik iznosi razgovor sa A. Mujkićem, preporučenim za čuvara našega zakupa, te nalazi, da je nesposoban za tu službu. Odobrava se nagrada od Din 500.— za trojicu žandarma stanice Ilidža za uhvatninu trojice dinamitaša. Potpredsjednik navodi poteškoće sa umjetnim mrijestom mladica i lipijana, s čime da se čeka do iduće godine, jer tada ističe ugovor sa g. Avakumom Perišićem za »Vrelo Bosne«. Tajnik Thaller predlaže, da pošaljemo naše mrežare Ribarskom Društvu u Celju radi hvatanja mladica za umjetni mrijest sa mrežom, što se prima i to za dvojicu mrežara. Određuje im se putni trošak kao i trošak na licu mjesta u iznosu od Din 2.500'—. Ovom bi prilikom i naše Društvo došlo do mlada mladice. Na temelju razgovora sa tajnikom Thallerom i sa predsjednikom podružnice Travnik g. Dr. Makancem odobrava se nagrada u visini od Din 500.— žand. naredniku Tomiću, nadalje se pretresava slučaj fratra, koji je bacao dinamit i koji priznaje svoj čin. Čita se spisak prekršitelja ribolovnih propisa žand. stanice Kakanj. Odobrava se nagrada od Din 500. Dopis Marinkovića se odlaže s time, da se najprije pošalju konkretni dokazi i nakon revizije istih da se odredi nagrada preporučenim čuvarima. Čita se dopis g. Dohnaleka, koji podnosi tužbu protiv g. Štambuka radi uvrede časti cijeloga odbora. Molba Fabijanova se odbija radi prijema u Društvo. Odobrava se nabavka traženih riba Dru Karamanu. Uzima se na znanje snižavanje kamatnjaka od I. Hrvatske Štedionice na 8 i po posto. Potpredsjednik predlaže intervenciju kod mjerodavnog nadleštva radi nerješavanja prijava. Povisuje se plaća čuvaru Luki Jovandiću od 300 na 400 dinara mjesečno.
Izvadak iz zapisnika 4. redovne sjednice Glavnog odbora održane 22. marta 1928. godine
Prisutni: Krstić, Jedlička, Dr. Turković, Thaller, Jura-šinović, Storch, Dohnalek, Rađenović, Hrčko, Krnić, Vaš. Odsutan: Finci. Čita se izvještaj Dra Makanca o dinamitašu fratru, pri kojem je slučaju nagrađen od travničke podružnice žand. narednik Majstorović u Han Vitezu sa Dinara 150.—. Odlučeno je, da i Glavni odbor istome dade nagradu Din 150.—. Radi nabavke mušica upućuje se Povjerenik iz Bugojna direktno na odnosne firme. Odbija se molba M. Kajtaza i M. Dejanića radi narudžbe mušica. Predlaže se nabavka novih društvenih znački, za koje će lovovođa g. Finci pribaviti nacrte. Predsjednik razlaže potrebu, da mostarski udičari osnuju Podružnicu. U vidu jednog cirkulara uputiće se poziv mostarskim udičarima, a istodobno je riješeno, da g. major Jedlička otputuje u Mostar kao delegat Društva na društveni trošak, a u slučaju, da bude zapriječen, zastupa ga g. Jurašinović. Konačno se odobrava nabavka jedne nove pisaće mašine Adler, model 8, sa dva pisma.
Izvadak iz – zapisnika 5. redovne sjednice Glavnog odbora održane dne 25. aprila 1928. g.
Prisutni: Krstić, Jedlička, Finci, Thaller, Jurašinović, Dr. Turković, Storch, Dohnalek, Vaš. Odsutan: Žegarac. Raspravlja se o sudbini mrjestilišta »Vrelo Bosne«, jer Avakumu Perišiću ističe zakupni ugovor u god. 1929. S obzirom na to, da će ribolov prijeći u ruke Oblasti, treba poduzeti najenergičnije mjere, da se odmah počne sa radom za mrjestilište, i to na taj način, da se podnesu predstavke na Oblasnu Skupštinu, Ministarstvo Šuma i Rudnika i Direkciju Šuma radi zapuštenosti mrjestilišta, koje će sasvim propasti, a osim toga obra-tiće se Društvo počasnom predsjedniku g. Ministru Dru Vladi Andriću.
Jednoglasno se zaključuje, da se afera Štambuk-Dohnalek stavi pred Disciplinski odbor, da se što brže riješi. Potpredsjednik referiše o osnutku mostarske Podružnice sa predsjednikom generalom Čadevićem i tajnikom Dr. Nardelijem, liječnikom. Nadalje tumači razgovor sa nadležnima o snižavanju kazni za ribolovne prekršaje. Obećano je, da se kazne neće više snižavati.
U slučaju društvenoga lovca ribića Grumiha, kojega je prijavio šumar Bogosavljević, odlučeno je, da se od Direkcije Šuma zatraži neograničeno hvatanje košljive ribe za meku po Miljacki, te da se moli za još dvije dozvole.
Gosp. Krnić predlaže, da se uhvaćeni ribići drže u bazenima g. Jovanovića, koje nam ovaj stavlja na raspolaganje besplatno, uz neki mali honorar njegovim momcima, koji će baratati oko njih. Izabrana su dvojica odbornika, da pregledaju te bazene. Tajnik izvještava o agilnom traženju krivaca sa strane žandarmerije prigodom bacanja dinamita u Drinu povodom dane notice u novine. Radi velike požrtvovnosti i truda g. Dohnaleka, koji je nadzirao lov košljive ribe odlučeno je, da mu se za priznanje dade jedna povećana fotografija sa zakupa i da mu se nabave jedne gumene hlače od firme »Metallum«. Jednom dopisnicom javlja iz Beograda g. Ing. Valenta, da je stalna subvencija od Din 20.000.— godišnje odobrena i da je već dan nalog Hipotekarnoj Banci za isplatu te svote našemu Društvu. I. tajnik g. Thaller obrazlaže, da uslijed mnogog rada oko lista i rješavanja dopisa ne može da vrši sve poslove pravovremeno, stoga daje ostavku na časti tajničkoj, ali će i nadalje uređivati »Ribarski List«. Ujedno se odriče i tajničkog paušala. Poslove I. tajnika preuzeće II. tajnik g. Vaš. Odobrava se prijedlog, da se u idućem broju »Ribarskoga Lista« štampa predstavka o zabranjenim vodama, da svi naši članovi budu informisani o toj predstavci. Debatuje se o mjerama, koje da se poduzmu putem javnosti protiv zabranjenih voda, koje određuje Direkcija Šuma odnosno referent za ribolov g. Knežević, na taj način, da se prikaže naš rad za zaštitu ribarstva. U bučnoj debati oštro se kritikuje rad gosp. Kneževića i konstatuje se, da u Bosni i Hercegovini nemamo stručnjaka ihtiologa (primjer novo mrjestilište u Kruščici). Odlučeno je, da se u tom smislu podnesu predstavke Ministarstvu Šuma i Rudnika, Ministarstvu Poljoprivrede i Voda pa napokon Direkciji Šuma u Sarajevu. Upravnik Dvorskih lovišta gosp. Plemelj, da se izvijesti pismeno o stanju naših voda, jer je prigodom boravka u Bosni krivo obaviješten o gornjem i da mu se prikaže naša borba protiv zabranjenih voda. Tajnik predaje razgovor sa Drom Kellerom u pogledu stranaca, koji se bave ribolovom. Odobrava se zajednički rad sa Upravom Banje Ilidže u stvari propagande medu strancima.
Uspješan lov mladica na varalicu.
U mjesecu julu lovili su dvojica članova R. D. za B. i H., gg. Vasilije Kosmaček i Franjo Čadek, mladice na rijeci Drini kod Međeđe. Od svanuća do podne lovili su na prirodnog ribića (mrtvu ribicu, klena). Dugotrajnim zabacivanjem potrošio je g. Kosmaček sve ribiće pa je od dosade, čekajući g. Cadeka, uzeo mjesto ribića metalnu varalicu (blinker »Emrylions«), Zabacivao je nekoliko puta na jednom preljevu i ne misleći, da će koja mladica poletjeti za varalicom, kad od ranoga jutra do podne ni jedna nije uzela ni naravnog ribića.Kada je osjetio, kod povlačenja blinkera preko Drine, da je nešto zapelo, mislio je, da je stijena, ali se je ugodno iznenadio osjetivši, da je na udici teška riba. Nakon redovnog umaranja uspjelo mu je mladicu sa sred Drine privući kraju i izvaditi sa čakijom na suho. Bila je teška 12,5 kg. Ovo je dokaz, da i teži komadi idu na varalicu.U to je stigao i g. Čadek pa je također uzeo varalicu mjesto ribića. Za nepuni sat ulovio je dvije mladice u ukupnoj težini od 6 kg.
Razno
Ima li u Dunavu i njegovim pritocima jegulja?

Prenosimo iz »Prirode« br. 1. i 2. za g. 1928.: U vezi sa našim člancima »O životu u Crnom i Azovskom moru« i »Jegulje u Koruškoj« (br. 9. »Prirode« od god. 1927.) primili smo dva dopisa, jedan od g. Žarka Jančića, ravnajućeg učitelja u Batinjanima kod Daruvara, drugi od g. univ. profesora dra Sime Trojanovića iz Beograda.
Gosp. Jančić piše: »U Vašem 9. broju (g. 1927.) pod natpisom »Jegulje u Koruškoj« spominje se ovo: »Crno more je dakle za jegulje jedna neprolazna zapreka, pa stoga u njegovim pritocima Dunavu, Dnjepru i t. d. i nema jegulja …«
Na to mi je napomenuti slijedeće:
1. Ljetos sam u Beogradu, na pijaci Zeleni Ve-nac, vidio između ostalih riba i nekoliko komada živih jegulja. Na moje pitanje, gdje su ih ulovili, odgovorio mi je ribar, da ih je ulovio u Dunavu i da ih u njemu ima.
2. Neki mi je dan u razgovoru rekla jedna osoba, kojoj se može vjerovati, da je god. 1916. u bari staroga korita potoka Čalovca, kod mjesta Dežanovca, srez Daruvar, uhvatila jednu jegulju. Dakle otkud onda jegulje u Dunavu i u ovome njegovom vrlo malome i vrlo dalekome pritoku?«

Pročitajte i:   UGSR Jelah-Tešanj: Od 19. avgusta počinje ‘Mala škola ribolova 2019’

Slično piše i gosp. dr. Sima Trojanović:
»Nije mi poslednja Priroda pri ruci, ali Vi znate, kako se naučnici iščuđavaju, otkud neke jegulje u nekom jezeru, ako ih nije neko ubacio. Naši ribari oko Kostoca na Dunavu stalno su me uvjeravali, da nalaze jeguljčiće u kladama. Ja u to ne vjerujem i sve mislim, da brkaju Petromyzona, pa kad im to kazah, oni mi odgovoriše: e, znamo mi, šta je zmijuljica (vijun)?! Interesantno je, da neke stare jegulje u Balkanskim jezerima nikako se ne sele. Još sam u stalnoj neverici, da se jegulje mreste samo u velikim dubinama Atlanskoga Oceana. Treba više dokaza.«

Na ovo nadovezujemo: Kod površnog motrenja lako se može dogoditi, da se zmijuljica (Petromvzon fluviatilis) zamijeni sa običnom jeguljom (Anguila vulgaris), jer su obje vrste zmijastog tijela. S druge strane doista stoji činjenica, da te jegulje nisu došle preko Crnoga Mora, nego su bile ispuštene ili ubačene u rijeke na nekim mjestima radi pokusa, da se riješi pitanje njihove migracije, koje već toliko vremena zanima biologe. U ovim pokušajima ispuštanja jegulje u Dunav i njegove pritoke, imade bilježaka u ribarskim časopisima i u ostaloj stručnoj literaturi. U najnovijem izdanju Brehma, u svesku »Ribe«, koje je iznova obradio Otto Steche, čita se o tome slijedeće:

Pročitajte i:   Održan 49. Međunarodni kup 'Zlatna Ukljeva 2019' (CG)

»U Dunavu i ostalim rijekama, koje utječu u Crno More, manjkaju gotovo posve jegulje. Razlog tome nije se mogao isprva objasniti, dok jegulje na drugim rijekama sjajno napreduju. O tome su se stručnjaci mogli uvjeriti, kad su ubacili mlade jegulje u područje Dunava. Jegulje su se ovde normalno razvijale i kad su na svoju mjeru izrasle, počele su se seliti niz rijeku. Ali nikada još nije zapažene, da bi se mlade jegulje (Glasaale) pojavile u ušćima rijeka, i u tome je dokaz, da se one u Crnom moru ne legu.« Brehm zatim navodi iste razloge, koje smo u onim člancima naveli mi, zašto jegulje ne mogu da prijeđu u Crno More. Prof. dr. Ervin Rossler, predstojnik zavoda za primijenjenu zoologiiu u Zagrebu, saopćio nam je, da je i on kod Belja vidio kod ribara ulovljene jegulje. Po njem je također u Savi kod Zagreba ulovljena jedna velika jegulja, koja se čuva u zoologijskoj zbirci gospodarsko-šumarskog fakulteta u Zagrebu.
Tvrdnja, da u Dunavu i njegovim pritocima nema jegulja, ima prema tome da se ispravi u smislu ove bilješke.
Ovako piše »Priroda« o mrijestu jegulja u Crnome Moru, a mi naše čitaoce upozoravamo na bilješku o mrijestu jegulja u Jadranskom moru po saopćenju g. dra Nike Andrijaševića, koje je štampano na str. 38., br. 1.—2. našega lista za god. 1928. te članak »Život jegulje«, »Športski Ribar« g. II. str. 29.
Riblje bogatstvo Kanade.
U vodama Kanade živi oko 600 raznih vrsti riba, od kojih je samo kojih 150 vrsta tačnije poznato i opisano, a oko 20 vrsta dolazi na tržište s ribom. Ovo neizmjerno riblje bogatstvo kanadskih voda mami hiljade ljudi, koji sa svih strana svijeta dolaze i na razne načine iskorištavaju bogatstvo voda. Mnogi su se upravo ribolovom obogatili. Kao što se tamo bogate profesionalni ribari, isto tako tamo uživaju svoje vrsti »raj zemaljski« športski ribari dolazeći iz raznih američkih zemalja, pa i iz Engleske i Njemačke, da love losose, pastrve i slične vrste, kojih imade u izobilju i u veoma krupnim komadima. U oktobru prošle godine održan je u cijeloj Kanadi t. zv. »narodni ribarski dan«. U svakom domu je toga dana bila na stolu riba. U svim gostionama, hotelima, na svim parobrodima i u vagonima kanadsko-pacifičke željeznice toga dana je riba bila glavno jelo na jestveniku. Ovako je na zgodan način manifestirano kanadsko bogatstvo riba, koje je najveće na svijetu.
Ribe prije 2500 godina.
U egipatskim grobovima našli su pored balzamiranih ljudskih tjelesa, u cijelom svijetu poznatih mumija, i tjelesa raznih riba sačuvanih na sličan način. Usprkos starosti od oko 2500 godina moglo se je na ljuskama riba opaziti još sjaj jednako kao i na očima.
Voda teče u C-duru.
»Mun. Neuste Nachrichten« pišu o glazbi vode, pa tom zgodom konstatiraju, da se u šumu svih vrsta voda, koje teku, počevši od mirnoga toka potočića pa sve do zaglušnoga riječnoga vodopada ustanovila akustična čudnovatost. Šum svih tih voda je »naštiman« u C-duru. Jedino se prema jačini toka i šuma jasnije očituje C-dur ili G-dur. Kod još jačih šumova čuje se čak i F-dur, a kod ogromnih riječnih vodopada potpuno dominira F-dur.
(»V. Pošta«)

Pas lovi ribu.
Poznato je, da su mačke vrlo pohlepne na ribe, a sada čitamo u »Lovcu«, da je neki lovac opazio psa, gdje skače u mali i plitki potočić i zubima grabi ribicu, koju je zatim u trku odnio u grmlje i pojeo je.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.