Od bosanskog šargana do Pančićeve omorike

Neretvansku mekousnu pastrmku, trebinjsku gaovicu, turskog klena, neretvanskog vijuna i bosanskog vijuna strucnjaci izdvajaju kao endemske vrste riba u BiH, a vrste gmizavaca koji se ne mogu naci nigdje u svijetu, osim u našoj zemlji, su zmija bosanski šargan, crni daždevnjak i plava gušterica. Od biljaka fitocenolozi izdvajaju bosansku zvonciku, zvonacac sutjeske, Knapov karanfil…

Od bosanskog šargana do Panciceve omorike
Profesor dr Boro Petrovic s Prirodno-matematickog fakulteta u Banjaluci, podsjecajuci da su endemi grupa organizama vezane za neki dio prostora na Zemlji i posebni su u odnosu na druge organizme koji su široko rasprostranjeni, smatra da je veoma važno znati da u BiH postoji nekoliko stotina endemskih vrsta u biljnom i životinjskom svijetu.
Prema rijecima Dragana Mikavice, profesora s Prirodno-matematickog fakulteta, od toga ima pet endemskih vrsta riba.

“U BiH endemsku ihtiofaunu cini pet vrsta riba – neretvanska mekousna pastrmka, trebinjska gaovica, turski klen, neretvanski vijun i bosanski vijun. To su ribe koje se ne mogu naci nigdje sem u odredjenim podrucjima BiH”, navodi Mikavica.

Neretvanska mekousna pastrmka je karakteristicna po izduženom i bocno spljoštenom tijelu. Glava je takodje karakteristicnog izgleda, i to zbog ispupcenih lobanjskih kostiju u nivou ociju. Gubica je izdužena, usta su mala, poludonja, mesnata i mekana. Zubi su mali. Osnovna boja tijela je tamnomaslinasta. Ledjno i repno peraje su tamnosivi za razliku od ostalih, koja su svijetložuta. Naseljava uglavnom dublje i mirnije dijelove rijeka, a živi u jatima. Rasprostranjena je jedino u slivu Neretve, pa se smatra endemom ovog podrucja. Najbrojnija je u rijeci Buni, a naseljava Bregavu, Grabovicu, Drežanku i Ramu te niz manjih vodotoka ovog sliva. Vršeni su pokušaji njenog unošenja u vode crnomorskog sliva, medjutim, u tim tekucicama ova vrsta se nije održala.

Trebinjska gaovica je riba podzemnih voda u okolini Trebinja, poznaje se po svjetlijoj zlatnožutoj boji po trbuhu i tamnijoj po hrbatu, a raste do 25 centimetara. Turski klen se javlja u sporijim nizinskim vodenim tokovima i jezerima. Hrani se beskicmenjacima, a glavno stanište mu je Buško jezero.

U Neretvi živi jedna od sedam podvrsta vijuna koji uglavnom borave u mirnim vodama. Mlade jedinke se hrane racicima, a odrasle razlicitim vodenim beskicmenjacima. Pored hercegovackog u BiH, endemska vrsta je i riba bosanski vijun.
Najotrovnija zmija regiona

Od gmizavaca je za našu zemlju poseban bosanski šargan, najotrovnija zmija regiona. Pavlovic objašnjava da je ova zmija žutosmedje boje s isprekidanom ledjnom šarom, najcešce u vidu tamnih poprecnih pruga. Hrani se skakavcima, a naseljava jedino planinske gudure i cesto se susrece na Bjelašnici. Najotrovnija je podvrsta šarke.

Prema rijecima Gorana Šukala, asistenta na zoologiji pri Prirodno-matematickom fakultetu, izdvajaju se i plava gušterica, crni daždevnjak, kao i endemicna vrsta vodozemca – tritona. Ovaj vrlo rijedak endem možemo pronaci na lokalitetu Prokuškog jezera.

Pročitajte i:   Mještani Janjića ne žele hidroelektranu na Bosni: Referendum ili međunarodni sudovi

U Hercegovini živi podvrsta šarenog daždevnjaka koji se zove crni ili alpski daždevnjak i koji se može naci samo na tom podrucju. On je potpuno crn, dug 11 centimetara i živi na visinama od 800 do preko 3.000 metara nadmorske visine. Na ovim podrucjima crni daždevnjak zamjenjuje šarenog. Ženka crnog daždevnjaka radja dva mladunca, potpuno oformljena, pa nema potrebe da se mladi razvijaju u vodi.

Prema Pavlovicevim rijecima, prisutan je i veliki broj endema insekata, medju kojima i trihoptere ili insekti s kucicama koji žive u vodi.

“Od 2.088 trihoptera na Balkanskom poluostrvu, 827 vrsta je samo u BiH. Od ukupnog broja trihoptera u BiH ima 88 endema, kojih nema nigdje”, kaže Pavlovic.

Endemski primjeri kod tvrdokrilaca i medju leptirima se još istražuju.

Više naucnika opisalo je stotinak vrsta vodenih puževa Balkanskog poluostrva, a neki od njih su vezani samo za RS i BiH. Medju njima su i orientalia bosniaca (bosanski orijentalio) i graziana vrbasensis (vrbaski rakušak). Endema ima i medju pijavicam, koje su otkrivene na lokalitetu Bjelašnice, ali koje još nisu dovoljno proucene.
Knapov karanfil iz sela Necvijece

BiH je takodje bogata biljkama kojih nema nigdje u Evropi i svijetu. djordjije Milanovic je florista koji je ucestovao u pisanju nekoliko knjiga iz ove oblasti.

“U BiH postoje dva endemska centra. Jedan je Prenj – cvrsnica – cabulja, na kojima raste nekoliko steno-endema, od kojih je jedna i Handel-Macetijeva mišjakinjica. Drugi centar je Orjen – Bijela gora – Jastrebica”, navodi Milanovic.

Najpoznatiji endem koji uspijeva u BiH otkrio je davne 1867. godine Josip Pancic, a poznata je kao Panciceva omorika. Mada je ovo drvo opisano na planini Tari u Srbiji, prema Milanovicevim rijecima omorika je najpoznatiji endem koji uspijeva i u BiH.

“Vremenom su Pancicevu omoriku prenosili i u Ameriku i ostale dijelove Evrope. Može se naci i po gradovima, ali njen dom i prirodno stanište je podrucje srednjeg toka Drine, podrucje oko Srebrenice, Višegrada, Rogatice i Foce”, navodi Milanovic.

Stablo je visoko 30 do 40 metara i oko 50 centimetara u promjeru, s pravim i vitkim deblom, i uskopiramidnom krošnjom.

Zanimljiva je i Handel-Macetijeva mišjakinjica sa cvrsnice, višegodišnja, polegla biljka do 15 centimetara duga. Raste na visini od 2.015 do 2.105 metara nadmorske visine i na terenima sa blagim nagibom.

Latice ove biljke su duguljaste, u osnovi klonaste do pet milimetara duge.

Pročitajte i:   USR 'Neretva 1933' Mostar: Počela prodaja ribolovnih dozvola

Frajnov karanfil s hercegovackih planina je takodje rijetka biljka, niska, živahno modrozelena, patuljaste stabljike do sedam centimetara visine, a raste na planinama Prenj, cvrsnica i Plasa.

Listovi su kratki, jedan do dva centimetra dugi, milimetar široki, na vrhu zatupljeni. Latice velike, oko 14 milimetara duge, purpurne boje. Cvjeta u julu i avgustu.

Jedini lokalitet biljke Knapov karanfil opisan u selu Necvijece kod Trebinja. Višegodišnje biljka visine je 40 centimetara s nekoliko cjetova koji formiraju glavicasti završetak.

Bosanska zvoncika je dvogodišnja boljka rasprostranjenja u slivu Vrbasa i Bosne. Biljku je otkrio u dolini Suturlije kod Banjaluke Florian Hofman. Visina biljke je od 20 do 50 centimetara, a obrasla je kratkim i krutim dlacicama.

Cvjetovi su viseci u obliku zvoncica, zbog cega je u narodu poznata kao zvoncik.
Nije napisan nijedna crvena knjiga

Milanovic navodi da u BiH ima još endema koji su uglavnom vezani za pojas dinarskih planina sa dva centra i još nekoliko endema na planinama Dinara i Maglic i drugih, ali koje svoje stanište nalaze i u Hrvatskoj i drugim zemljama koje granice s našom državom.

Prema rijecima ornitologa Branislava Gašica, u BiH nema endemskih vrsta ptica. cak nije prisutna niti jedna podvrsta da bi se moglo reci da su naše.

“To je vjerovatno zbog lake pokretljivosti ptica koje se sele iz kraja u kraj. Teško je inace govoriti o endemicnosti ptica bilo gdje u svijetu. Jedino se može desiti da su ptice endemicne na nekim izolovanim ostrvima”, navodi GašIc. Istice kako nema endemskih vrsta ni medju sisarima.

Postoje neke podvrste sisara koje nastanjuju samo podrucje Balkanskih dinarida, koji se protežu od Slovenije na zapadu do Grcke i Albanije na jugu.

Raznolikost flore i faune za mnoge strucnjake predstavlja pravi dar prirode koji treba još istraživati. Svi strucnjaci se slažu da su najveca istraživanja u BiH vršena za vrijeme Austrougarske monarhije i osamdessetih godina prošlog vijeka.

Za kraj da napomenemo da je u BiH problem što nema napisane nijedne crvene knjige. To je knjiga koja bi za svaku oblast trebalo da sadrži popis vrsta koje su prisutne kod nas.

“BiH bi trebalo ozbiljno da povede racuna o crvenoj knjizi kako bi bile popisane sve biljne i životinjske vrste i imala evidencija o njihovoj postojanosti”, kaže mr Jugoslav Brujic, asistent na Šumarskom fakultetu u Banjaluci.
Autor: Željko Derajic – Nezavisne

One thought on “Od bosanskog šargana do Pančićeve omorike

  • 20. Decembra 2009. at 22:57
    Permalink

    Pregledano: 886 puta
    ___________________
    Postavio Santa 16 July, 2009
    Znači da Salmo dentex i Salmo marmoratus uopšte ne postoje u ihtiologiji BiH pa o njihovom endemskom statusu se ne mora ni govoriti.
    ___________________
    Postavio andrea 20 April, 2009
    znali iko gdje da nadem o endemima koji su ugrozeni u bih

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.