Formiranje Nacionalnog parka UNA: Vjetar u ledja razvoju ribolova i ribolovnog turizma ili suprotno? (www.unskiribari.com)

Odluka o formiranju Nacionalnog parka Una te donošenje Zakona o Nac. parku Una potakli su mnoge špekulacije o tome šta ce donijeti ovaj projekat za podrucje na kojem se formira, stanovnike tog kraja te posebice ribolov. Pored toga, trenutno je u toku išcekivanje rezultata konkursa za dodjele voda koje nestrpljivo ocekuju sportsko-ribolovna udruženja unskog sliva. Prije svega, treba istaci da je ovo prvi nacionalni park na teritoriji Federacije BiH, te kao takav zasigurno ima i još veci znacaj kako za lokalno stanovništvo, tako i za cijelu Federaciju, odnosno BiH. Sve to govori u prilog tome da bi se ovakav potez trebao sa odobravanjem pa i oduševljenjem docekati u Unsko-sanskom kantonu… (klikni na opciju “opširnije”)

Medjutim, pitanje je šta on donosi za ovaj kraj, lokalno stanovništvo, sportska udruženja, te niz malih agencija i poduzeca koja se bave turizmom i koja svoju ponudu baziraju na rijeci Uni i njenoj okolini. Prije svega, Zakon o Nac. parku Una svako tumaci na svoj nacin i reklo bi se, kako kom odgovara. Sa druge strane, Nacionalni park je još uvijek samo «mrtvo slovo na papiru», jer još uvijek nema svoju infrastrukuturu te kompetentne ljude koji bi na pravi nacin prezentirali sve ono pgšto predstoji samim formiranjem Nac. parka.

Govorka se da Nacionalni park vec ima v.d. direktora, da vec ima ustanovljen nadzorni odbor, ali sve je to nekako daleko, sakriveno od javnosti kao da se radi o formiranju neke vojne NATO baze, a ne neceg što treba biti pozitivno i korisno za citav kraj pa i šire. Sve to dovodi do raznih špekulacija lokalnog stanovništva i svih onih institucija, udruženja (ribarskih pogotovo) i agencija koja svoju djelatnost i interes sprovode i ostvaruju na podrucju definisanom kao Nacionalni park. Donešeni Zakon je u mnogim stvarima decidan, reklo bi se jasan, s tim da istovremeno ostavlja prostora razlicitim tumacenjima, i tada dolazi do situacije da ga tumaci ko kako hoce ili bolje reci, kome kako odgovara. Vec u prvim clanovima Zakona jasno se istice postojanje dvije zone, u podrucju stroge i usmjerene zaštite gdje ce se u odredjenim dijelovima dopuštati jaci uticaj covjeka na prirodu i gdje ce se moci obavljati odredjene, tradicionalne djelatnosti i aktivnosti, izmedju kojih i ribolov. Samo, Zakon ne navodi koje su to zone, odnosno podrucja, i tu vec pocinju nevolje odnosno nejasnoce. Da sve bude još zapetljanije i misterioznije, na pragu nam je nova ribolovna sezona, a u toku su konkursi za dodjelu voda. Ovi problemi posebice se odnose na Udruženje sportskih ribolovaca UNA iz Bihaca, jer je podrucje Nacionalnog parka upravo na podrucju kojim decenijama gazduje ovo ribarsko udruženje. Druga ribarska udruženja u slivu rijeke Une takodje izlaze na konkurs o dodjeli voda na korištenje, ali kod njih je situacija kudikamo jasnija, i ta udruženja ne ocekuju neke bitnije promjene, barem kad su u pitanju granice i podrucja gazdovanja rijekama. Medjutim, šta ce se desiti sa podrucjem kojim je gazdovalo (i još uvijek gazduje..?) bihacko udruženje, šta ce se desiti sa revirima UNA – Kulen Vakuf i UNAC – Martin brod, niko ne zna. A kako ce i znati kad niko još nije izišao ispred nadležnih organa i pojasnio o cemu se zapravo radi. Težište interesovanja je posebice na podrucju na potezu Kulen Vakuf – Martin brod, tradicionalni mušicarski raj za ribolovce. Na upite nadležnih osoba u udruženju takodje dobijam nejasne, ili bolje reci nikakve odgovore. Kako bih i dobio, kada ni oni ništa ne znaju. A kako ce i znati, kad niko ništa zvanicno ne objavljuje. Otprilike je jasno koje su to granice Ncionalnog parka, jasno je i da ce odredjena podrucja i dalje biti previdjena za lov, ribolov, rafting i kompletan ribolovni turizam, ali nije jasno koja su to podrucja, i što je u ovom trenutku možda i najvažnije ko ce kontrolirati ribolov u toku predstojece sezone, a sezona mušicarenja je jako, jako blizu. I pticama na grani je vec jasno da do maja mjeseca i otvora sezone mušicarenja Nacionalni park nece imati potrebnu infrastrukturu da se brine o nadgledanju rijeka i ribolova. Svake godine na ovo podrucje dolazi sve više i više kako domacih, tako i stranih turista, narocito ribara. Madjarski ribolovni savez koji vec dvije godine na ovim vodama održava po jedno kolo svog prvenstva šalje upit o terminu i za ovu godinu, ribarska udruženja ne mogu izdavati dozvole za ovu ribarsku sezonu dok se ne završi konkurs (koji se rasteže vec drugi mjesec), a od sredstava od dozvola udruženja egzistiraju, turisticke agencije prihvataju rezervacije sa strepnjom jer NIKO ne zna kako ce se sve to odvijati kada pocne sezona, lokalno stanovništvo Kulen Vakufa i Martin Broda u dobrom dijelu svoju egzistenciju bazira na dolasku ribolovaca i turista za vrijeme ribolovne sezone, i tako dalje, i tako dalje… Sve ovo cini situaciju još mucnijom, napetijom. A da ne pricam o domacim ribolovcim koji se pitaju da li je došao kraj ribolovu na ovom podrucju. Sve ovo pišem da bih skrenuo pažnju na neozbiljnost onih koji su citavu stvar oko Nacionalnog parka i pokrenuli.Prije svega, neko mora preuzeti odgovornost za upoznavanje javnosti sa detaljima ovog projekta, ne samo donijeti Zakon koji ostaje samo papir u arhivi. Ako konacno imamo Nacionalni park, drago mi je, iskreno mi je drago jer sam duboko uvjeren da ce on ne samo unaprijediti ribolov ovog kraja, nego ce unaprijediti i sve ostale privredne sfere, posebice turizam. Samo, ja ne želim Nacionalni park na papiru, i to na papiru koji donosi toliko pitanja, nedoumica i nepoznanica koje remete i trenutno štete ne samo ribolovu nego kompletnoj turistickoj ponudi ovog kraja. Želim da vidim da se nešto radi, želim vidjeti ljude na terenu, želim vidjeti ne mala sredstva koja Federacija ulaže u ovaj projekt, želim da neko sada konacno kaže da od gradnje hidroelektrane u podrucju Nacionalnog parka nema NIŠTA, želim vidjeti konkretne odluke po svim pitanjima, a posebice po pitanjima ribolova. Ja sam uvjeren da ce formiranje Nacionalnog parka donijeti i radost i prosperitet ljudima ovog kraja i cijeloj BiH, a kao ribar uvjeran sam da ce postojanje nacionalnog parka utjecati na povecanje ribljeg fonda i potpuno eliminisanje krivolova, ali ne želim vjerovati da su odgovorne osobe toliko neozbiljne i inertne kada je u pitanju ubrzavanje svih procesa usmjerenih stvarnom utemeljenju Nacionalnog parka na terenu. Jer do tada, Nacionalni park ce ostati samo «mrtvo slovo na papiru» koje ne unapredjuje, nego unazadjuje unski ribolov. Bistro!

Adnan Mujakic Meco