Umjetni mamci: COF (www.unskiribari.com)

Ovaj mamac pobudjuje gotovo sva riblja osjetila i to je njegova glavna znacajka. Konstrukcija cofa omogucava mu univerzalnu ucinkovitost, za gotovo sve vrste grabežljivica, pa se on gotovo namece sve brojnijoj “vojsci” varalicara. Drži se da je varalica imenom cof iskljucivo glavaticarsko – mladicarski mamac. Štoviše, u tom je smislu ova varalicarska naprava, osobitno u našoj sredini, godinama prikazivana kao kakva uskonamjenska i ekskluzivna varalica cija je uloga mistificirana do te mjere da je to danas gotovo nerabljena ribolovna potrepština. No, ne samo što to nije tako – naime, na cof se može uloviti gotovo svaka (grabežljiva) riba – vec se cof i u samom lovu na mladicu rabio, kako kazuju ne mala svjedocenja, previše pojednostavljeno. Mislilo se, naime, da ce ova vrsta napasti samo u tradicionalnoj poskakivackoj akciji mamca (u stvari u “jigingu”), dok se puno manja pažnja pridavala trenutnoj poziciji ribe, njezinom sveukupnom ponašanju i drugim ciniteljima koji se iz razumljivih razloga svladaju nešto kasnije. Naravno, ribari koji su imali urodjenog talenta i smjelosti da drugacije razmišljaju bilježili su uspjelije ribolovne avanture…

Imitacija paklara

Jedna od znacajki vezanih za (mladicarsku) cof varalicu je i to što se taj umjetni mamac nikada nije izradjivao u serijskoj produkciji, vec u malim, najcešce pojedinacnim nizovima. U rucnoj je pak izradi ostalo kreativnog prostora za razlicite pristupe samom konceptu cofa, koji u svojoj inacici nije ništa drugo do varijacija nitastog ili cofastog jiga, a najcešce u nešto uvecanoj inacici. Držalo se naime da je tzv. pravi mladicarski cof, u mrijesnu kompoziciju spojena skupina potocnih kružoustih (Lampetra planeri). U narodu su poznate pod imenom paklare ili piškuri, ciji se mrijest odvija u bistroj vodi manjih pritoka. Danas, medjutim, znamo da cof takodjer možemo zgotoviti iz gumenih gujavica (primjerice onih tvrtke “Creme”), krakova glavonožaca, uskih traka svježe ili osušene riblje i svinjske kože, sintetskih niti i sl. No moramo svakako spomenuti i jednu veoma omiljenu verziju cofa nacinjenog od narezanih dijelova žute “Esmarh” poveske kakva se koristi kod podvezivanja vene prilikom vadjenja krvi. Radi se o vrlo kvalitetnoj i dosta skupoj (cca 100 DM za 10 metara) gumi u obliku cijevi razlicitih dimenzija, medeno – žute boje. Cof napravljen od ovog materijala koštao je života velikog broja naših mladica.

Izrada cofa

Cof sacinjavaju: kapa (ili glava), zmijoliki krakovi (tri ili više), monofilini predvez, te cvrste trokrake udice ciji broj odredjujemo po potrebi. U praksi se rabe jedna, dvije ili tri udice koje su zavezane odvojeno, svaka na svom predvezu, ili za manje ribe u nizu.

Udubljene loptaste glave se izradjuju u tanjoj ili debljoj inacici od razlicitih tvoriva, najcešce metalnog: nehrdjajuci celik, bakar, mjed, olovo i sl., a za morske inacice se rabi još i plastika. Uloga kape je višeznacna: otežavanje mamca, zaštita od mehanickog oštecenja i kvacenja, te vododinamicki razlozi koji utjecu na akciju varalice.

Silikonski cofovi

Silikonsku (mekanu) inacicu danas smatraju za najpogodniju cofovsku opciju. Prednost ovakvih modela je prije svega u aromatiziranosti krakova, niskoj cijeni, te lakoj nabavljivosti u gotovo svakoj željenoj kolorizaciji. Stanoviti nedostatak im je krhkost krakova, no s cofom se ipak love skupocjene trofejne ribe – mladica u slatkoj vodi, te velike morske vrste. Uz to silikonski se cof može rabiti u štukolovu, somolovu, smudjolovu, da nabrojimo samo najcjenjenije slatkovodne ribe. Nažalost, na našem tržištu ne nalazimo odvojene kape, pa se varalicari moraju snalaziti na nacin da ih sami izradjuju.

Na našim fotografijama je prikazan zgotovljen cof do kojeg se može doci na više nacina, ali osnova u konstrukciji je ista. Kao što znamo silikonske su zmijuljice vrlo krhke, osobito kad ih pokušamo pritegnuti i zavezati kakvom tankom strunom. Ako se pak upustimo u lijepljenje cofa, onda se moramo služiti osobitim metodama na osnovu toplinskih otapala (plamen) ili tzv. silikonskih ljepila. Ucinkovito ce takodjer biti povezivanje gumicom ili širom rastezljivom trakom.

Monofilni predvez

Najbitniji detalj odnosi se na monofilni predvez i njegovo ucvršcenje na kapu. Kapa naime ima šupljinu kroz koju se provlaci dvostruka žicana karika (unutarnja i vanjska) ili se predvez veceg presjeka direktno provlaci kroz kapu i veže u provjerenu omcu (ili kariku) pomocu koje se varalica poveže s osnovnom ribolovnom strunom koja može, bar za manje ribe, biti i upredenica. Kao što se zna monofili se rabe u svim situacijama gdje se ocekuje udar ribe, a nezamjenjivi su kod teških primjeraka kakve su tune, sabljarice i slicne Big game vrste. Prednost monofilnih predveza osjeti se vec na cisto kratkim sustavima od 20 – 30 cm kakve rabimo u našim uobicajenim slatkovodnim pohodima na soma i na sve rjedju mladicu. Premda je rastezljivost monofilnih struna drugacija od proizvoda do proizvoda (i presjeka), ona je znatna, pa kod najpoznatijih i najrastezljivijih fabrikata može iznašati i do 20 metara na osnovnih 90 m. Tih nekoliko centimetara na kratkom cofovskom predvezu znaju biti presudan cinitelj izdržljivosti sustava. Izraženo u vremenu, tipicni udar ribe na strunu uvijek je kraci od jedne sekunde. Upredenice kao što znamo ne mogu podnijeti brza i teške opterecenja. No njihova je prednost zamjetna u drugim, osobito “sporim” situacijama.

Izbor “zmijuljice”

Vratimo se sad izboru “zmijuljice” koje se pribavljaju pojedincano ili u originalnom pakiranju. Isporucuju se u standardnim dužinama, 4, 6, 8 inca, dakle od desetak do dvadesetak centimetara u “otvorenom” stanju, dok rastegnute u raljama grabežljivice mogu produžiti svoju mjeru i do 50%.

Kvalitetne “zmijuljice” možemo naci u programu “Mister Twister” produkcije, primjerice model Bandit koje likom direktno oponašaju paklaru, zatim vec spomenute “gujavice” originalnog izgleda i obojenja tvrtke “Creme”, kao i “crvuljke” glasovitog “Culprita”. Vrlo cvrste jeguljice produkcije “Zoom”, te “Rolls Royce” medju silikoncima, kalifornijski “Phoenix”.

Kako loviti cofom?

Cofom lovimo na nekoliko nacina, primjerice naglim uzdizanjem i spuštanjem (smudj), valovitim vodjenjem u vodenoj struji, te pravocrtnim povlacenjem po dnu – som, štuka i sl. Osobito su ucinkoviti tzv. morski cofovi koje rabimo u panulanju (šlepanju) iz motornog plovila. Kad pak lovimo iznad samog dna u slatkovodnoj sredini kontinuiranim nacinom, dakle ujednacenom brzinom, jednim pravcem i po strogo odredjenom dubinskom ustroju, tada se služimo glavom (kapom) za tjemeno vezanje. Za ovu su svrhu pogodne i klasicne jig glave oko kojih se zaveže i zalijepi nekoliko zmijuljica.

Kako cof djeluje na ribe?

Ovaj mamac pobudjuje gotovo sva riblja osjetila i to je njegova glavna znacajka. Na primjer, nekoliko srpica na kraju gumenih tijela (osobito svijetlorepne inacice) reflektiraju više svjetla od pojedinacnog primjerka. Oni su takodjer bucniji (cujniji) od jednostrukog mamca, te istovremeno kovitlaju više vode. Posebo je izražajna gusta nitasta inacica cofa u Big Gameu, takozvanih “plungera” koji proizvode mikronski sitne mjehurice zraka slicno kao u žive ribe. I sa stajališta prije spomenute aromaticnosti mamca pokazuje cof vecu provokativnost od mnogih “mono” varalica.

Na kraju prikazanog je razvidno da konstrukcija cofa omogucava univerzalnu ucinkovitost, pa se ovakovi mamci gotovo namecu sve brojnijoj “vojsci” varalicara. Fotografije paklara koje je jedan ribar uslikao na Drini prošle godine. Mislim da bi se ova verzija mogla približno napraviti silikonom i temperama odgovarajuce boje: