Vještacke mušice: Zecje uho (www.unskiribari.com)
Jedna od najpouzdanijih mušica za lov pastrmke i lipljena na svakoj rijeci, kod nas i u svijetu, je Zecje uho (Hare’s Ear). Postoji mnogo verzija ove mušice, kojima je zajednicko da im je materijal za tijelo dabing sa zecjeg uha. Istina, pod “uhom” se obicno podrazumijeva malo širi pojas na glavi, odnosno licu, evropskog zeca. Taj materijal, kome mnogi pripisuju magicna svojstva je vrlo dostupan jer je zec popularna lovna divljac a krzno sa njegove glave se ionako ne koristi za druge svrhe. Medjutim, sigurno je da se godišnje puno te dlake potroši za izradu mušica jer one spadaju medju najpopularnije i najviše prodavane. Nema prodavnice vještackih mušica u svijetu koja ne nudi bar nekoliko modela Zecjeg uha…
Za razliku od drugih mušica o kojima smo pisali u ovoj seriji vrlo je teško pisati o njenoj istoriji. Iako se radi o staroj mušici, najvjerovatnije
engleskog porijekla, o njoj je zapisano vrlo malo. cinjenica je da se ona, kao izuzetno lovna, pominje od strane glavnih aktera “mušicarske revolucije” sa kraja 19. vijeka: F.M. Halford-a (“oca” suhe mušice) i G.E.M. Skues-a (“oca” nimfe). Ali oni nisu izmislili ni suhu niti vlažnu verziju Zecjeg uha, vec su je “naslijedili” od starijih autora kao sto su M. Theakston i F. Francis koji su svoje knjige objavljivaili sredinom 19. vijeka. Oni su je vjerovatno preuzeli od ranijih ribara koji su, cini se, više voljeli da idu u ribolov nego da pišu knjige. Tako je prica o nastanku ove dragocjene mušice ostala nezabilježena. Medjutim, nema autora koji je pisao o mušicama iz familije Zecjeg uha, da se nije izražavao pohvalno o njima. Pri tome, teško da postoji autor u posljednjih 150 godina koji ih nije pomenuo. Ocigledno radi se o nevjerovatno popularnim mušicama. Treba reci da su one sasvim zasluženo došle do te pozicije.
Najstarija verzija Zecjeg uha je bila krilata vlažna mušica, vezana na udicama od 16 do 12, sa repom od par dužih dlacica sa maske zeca. Tijelo mušice, po kome je i dobila ime, je od dabinga sa maske zeca (iz šire oblasti oko ušiju), a krila od isjecaka sa pera cvorka ili divlje patke. Karakteristicno je da se na toj mušici ne vezuju nožice od vratnog pera kokoši ili pijetla, vec bi se umjesto toga iglom oslobodilo nekoliko dlacica iz dabinga. Vrlo brzo ova verzija je dobila svoju najpoznatiju varijantu. Primjeceno je da kada se na opisanoj mušici vežu još i rebra od zlatne lamete ona postaje još lovnija. Tako je rodjeno Zlatom porebrano zecje uho (Gold Ribbed Hare’s Ear). Ono se do danas smatra jednom od najboljih mušica opšte namjene ali i imitacijom više vrsta manjih jednodnevki koje su znacajna hrana pastrmke tokom veceg dijela sezone. Istina, danas je ova verzija manje popularna jer se pojavilo puno novijih i “modernijih” mušica, medjutim oni koji je koriste znaju da se njena lovnost ništa nije.
Sljedeca verzija je bila plivajuca verzija koju je veliki Halford stavio na listu najboljih mušica u knjizi Dry Fly Man’s Hadbook (1913). U svojim kasnijim knjigama ju je skinuo sa spiska, ne zato što je bila loša, vec zato što se nije sasvim uklapala u njegove teorije o suhoj mušici. Interesantno je napomenuti da je ta plivajuca verzija takodje bila vezana bez namotaja pijetlovog pera koji su (do danas) u to vrijeme iskljucivo a kod dobrog dijela i danas ostali obavezan dio svake mušice koja treba da se zadrži na površini. Sam Halford je pisao da se sa tom mušicom najbolje lovi ako ona leži nisko na vodi. To bi bila prva pojava mušica koje imitiraju preobražaj insekata a kakve se danas nazivaju emerdžeri (emerge engl. = izroniti), iako je ovo ime nastalo u novije vrijeme. Smatra se takodje da je ta mušica bila inspiracija za, danas opšte prihvacene ali svojevremeno revolucionarne – No-hackle flies (plivajuce mušice bez pijetlovog pera) autora D. Swisher-a i C. Richards-a (Selective trout, 1971). Ocigledno, Zecje uho nije samo dobro služilo da mnogim generacijama mušicara napuni ribarske ruksake, ono je pomoglo da nastanu mnoge nove i lovne mušice. Svakako, kasnije su se javile i verzije Uha kod kojih je korišteno pijetlovo pero i to kako krilate verzije tako i beskrilne. Obicno je korišteno pero plavo sive boje (blue dun), ali je bilo i drugih varijanti. Ne treba posebno napominjati da su sve bile vrlo lovne.
Najvecu popularnost Zecje uho danas svakako uživa kao nimfa. Kada se pomene to ime, nimfa je prvo što padne na pamet vecini ribolovaca. Ne bez razloga, jer je to mušica sa kojom se lovi odlicno tokom cijele sezone a imitira ogroman broj larvi insekata: od jednodnevki do kamenjarki, dvokrilaca pa cak i tularaša. G.E.M. Skues je još pre nego što je osmislio mušice danas poznate kao nimfe koristio Zlatom porebrano zecje uho i stavio ga na malu listu za njega najpouzdanijih mušica. U svojim kasnijim radovima, kada je vec stvoren koncept vezivanja vještackih nimfi i lova pomocu njih, bilo je prirodno da se neke od njih vezuju sa “magicnim” materijalom o kome pricamo. Sa širenjem popularnosti lova nimfom pocele su da se vezuju mnoge varijacije Zecjeg uha i tako je sve do današnjeg dana. Svaka nova ideja u vezivanju vještackih mušica vrlo brzo nadje svoju primjenu na nimfi Zecje uho. Tako je G. LaFontaine u svojoj izvanrednoj knjizi Caddisflies (1981) preporucio da za pastrmku i lipljena može da bude privlacno ako se se na ledjima nimfe veže lameta koja daje odsjaj. Na osnovu tog zapažanja rodjena je odlicna Flashback Hare’s Ear nimfa. Nešto kasnije Roman Mozer je poceo da populariše mušice sa metalnim glavama (obicno zlatne boje) – i pojavila se Goldhead Hare’s Ear nimfa.
Slobodno se može reci da nijedna novost u lovu pastrmke i lipljena na mušice ne može na ovaj ili onaj nacin da prodje bez ucešca dlake sa zecjeg uha. Na taj nacin je ova mnogo puta provjerena mušica istovremeno i stara i vrlo savremena. S obzirom da je ona i nama jedna od najdražih mušica možemo da je od srca preporucimo svim kolegama koji do sada nisu imali prilike da je koriste. Onima koji su je probali, sigurni smo, nema potrebe da je posebno hvalimo.
Kako zecja dlaka zahtijeva posebnu obradu i pripremu da bi se od nje moglo vezati tijelo bilo koje od pomenutih imitacije to cemo vam dati nekoliko korisnih savjeta u vezi njene pripreme i korištenja. Najprije o pripremi: dlaku cete najlakše skinuti sa osušene ili još bolje uštavljene kože. Prirodna masnoca nije najvažniji detalj ove dlake pa se procesom štavljenja ne gubi ništa od mušicarski bitnih kvaliteta, a to su oštrina i obojenost. Skidanje dlake se vrši oštrim makazicama i to odsijecanjem neposredno iznad kože. Poddlaka koju ovakvim nacinom skidanja takodje prikupljate povezace oštru dlaku svijetlih vrhova i cijeloj smješi dati onu poznatu maslinasto žutu nijansu. cuperci dlake sa lica i ušiju zeca dugi su od 0,7 – 1 centimetra i dlake su skupljene i paralelne jedna drugoj. Ono što treba uraditi da bi dlaka bila pogodna za upredanje je da se ona tako izmješa da u toj smješi nema paralelnih dlacica. Kada dlaka bude slicna vati onda ste uradili dobar posao a do tog stadijuma cete najlakše stici na sljedeci nacin. U okruglu metalnu kutijicu stavite desetak sitnih novcica i nekoliko prstohvata neizmješane dlake. Sve što treba da uradite je da zatvorite i što brže, horizontalno tresete kutijicu sve dok vam zvuk koji proizvode novcici ne postane nepodnošljiv. Otvorite kutijicu i imacete najkvalitetniju dlaku za izradu nimfi, vlažnih i plivajucih mušica. Ovaj postupak je moguc sa svakom dlakom a na isti nacin možete zjedno miješati dlaku sa manjim dijelovima sintetike.
Sljedeci problem sa kojim se srecu mušicari u svom prvom kontaku sa postupkom upredanja je nanošenje dlake na osnovni konac. Najlakše i za ovaj put sasvim dovoljno je nanošenje na konac premazan voskom za upredanje. Ako niste u mogucnosti da nabavite odgovarajuci vosak uradite sljedece. Pustite da iz bocice bezbojnog laka za nokte ispari dosta acetona i da postigne gustinu meda. cetkicom uronjenom u takav lak premažite osnovnu nit i vidjecete, bice dovoljno da medju prstima odvojite malo dlake i njome dodirnete namazanu nit i ona ce biti priljepljena na nju. Ponavljanjem tog postupka dobicete nekoliko centimetara dlakave niti koju cete kružnim trljanjem, palcem i kažiprstom, pretvoriti u vunicu cijim namotavanjem na telo udice dobijate dlakavo tijelo spremno za porebravanje, šišanje ili neku drugu radnju. Kombinovanjem sa vezivanjem krila, nogu, repova ili grudnih pokrova stici cete do neke od imitacija koje vidite na fotografijama. Na žalost, izuzetni efekti i efikasnost koju postužu mušice pravljene ovom metodom mnogi krivolovci koriste i lovom na uteg, odnosno lajner, gdje uništavaju i onako prilicno ugrožen riblji fond lipljena i pastrmke na našim vodama.