Feljton: Bosanske tradicionalne mušice – V dio

U trci za idealnom imitacijom U čemu je razlika između današnjih mušica koje su skoro idealna imitacija prirodnom insektu i onih koje su pravili naši prethodnici? Razlika je ogromna i skoro nezamisliva. Da mi je neko, prije 40 godina, govorio da će se praviti mušice koje se vrlo malo razlikuju od prirodnih ja mu ne bih vjerovao. Da je tako pogledat ćemo te razlike na slikama koje slijede.
——————————————————————————————

Patak-stara varijanta
Rep: -Nema repa,
Trup: -Blijedožuti konac,
Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara, sa braon ili crnim koncem,
Nogice: -Svjetlo crveni ili grahorasti horoz,
Krilo: – Nema krila,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u proljeće kad se javlja krupni patak,
Udica: – Mustad br.12, ali može i br14.
——————————————————————————————
Ova mušica je dostojno i uspješno mjenjala čuvenu
majsku mušicu koja je poznata na našim rijekama kao “Patak” i pravila se na način koji je gore opisan. Bilo je više varijanti ove mušice a samo su se razlikovale po boji trupa i kasnije krila. U prvim varijantama ove mušice, trup je bio motan od blijedožute svile sa crnom ili braon prošarom te grahorastim nogicama. Kasnijim izvedbama su dodavana krila urađena od pera iščupanog sa stomaka divljeg patka, zatim druga i češća varijanta je bila sa žutim trupom i žuto farbanim perom divljeg patka i na kraju treća varijanta je bila najteža za uraditi i radila se sa krem trupom, braon prošarom gusto namotanom te krilom od braon farbanog pera iz stomaka divljeg patka. Zbog velike količine ribe, malog broja ribara koji su se bavili lovom na mušicu, ovakva imitacija je donosila značajne uspjehe. Ribe je bilo u izobilju i što je bilo veoma važno, riba nije bila uznemiravana u svojim logama gdje su pastrmke i lipenovi nesmetano sačekivale i uzimali ove mušice.
Da se vratim

mušicama iz tog vremena. Kao što joj im samo ime kazuje Majske mušice ili Mayflies su prirodne mušice koje se obično javljaju u mjesecu maju da bi postepeno nestajale u drugoj polovini juna. Veoma krupne, jasno vidljive i pomalo nemirne na vodi ove krupne mušice su bile i ostale slatka i nezamjenjiva hrana u ribljem jelovniku. Pastrmke na Ribniku, Plivi, Janju a posebno na Ugru i u gornjem dijelu Sane, gdje je vegetacija veoma bujna i gusta, ribe nisu mogle odoliti nečujnom ali nemirnom prhutu ovih mušica što su poskakivale vodom iznad njihovih glava. Lipen je bio malo skromniji ali ni on nije odoljevao prelijetanjima ovih mušica iznad pjenušivih brzaka. Kasnije, sredinom 60-tih godina izgled mušice počinje da se pomalo mijenja. Mušica dobiva krila, rep, farba se bijelo patkovo pero u

———————————————————————————————————–

Patak-naša varijanta
Rep: -2/3 niti dugačkog žuto farbanog pera ,
Trup: -Blijedožuti konac,
Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara sa braon svilom,
Nogice: -Svjetlo crveni ili žutograhorasti horoz,
Krilo: – Žutozeleno farbano pero divljeg patka,
Glava: -Braon najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u maju i junu kad se javlja krupni patak,
Udica: – Mustad br.10, ali može i br12.
sa dužim vratom

————————————————————————————————————-

žutu ili braon boju od koje nastaje čuveni “Gorski Patak”, mušica koja je bila nezamjenjiva u našim kolekcijama iz vremena 60-tih do početka ovog rata. Kako je danas nisam siguran. Vidljiva je razlika između stare izrade i ove novije koju smo mi uveliko dograđivali i radili trudeći se da napravimo što vjerniju imitaciju ove mušice. Bili smo zadovljni njenim izgledom a svaki mušičar je imao svoju malu tajnu prilikom izrade, ali iz moga iskustva, ona stara varijanta je imala više uspjeha u doba njenog kreiranja, nego ova naša koja je bila i bolja i sličnija prirodnom insektu. Na ovoj slici lijevo za opis i izradu ove mušice treba vam specijalna dozvola od gospodina Grahama Owena koji je vlasnik “sajta” na Internetu gdje sam našao ovu i još nekoliko njegovih realističnih imitacija.
Gospodin Graham je veliki kreator, majstor i umjetnik, čovjek koji je uradio ovu mušicuali čija je vrijednost oko $200.00 američkih dolara. Ako se ne varam. Izgleda mi kao vrhunac izrade umjetne mušice i ona zaista izgleda kao preparirana živa mušica. Nisam je naručivao niti pokušao praviti jer sam zadovoljen sa našom starom i tradicionalnom izvedbom ove mušice. Ovaj primjer navodim samo iz jednog prostog razloga, a to je da se moramo zamisliti koliko je sredstava i vremena uloženo dok se nije dobila ovakva kreacija koja eto potiskuje romantična vremena u kojem su lovili naši predhodnici pa i donekle moja generacija.
U jednom od brojnih odlazaka u Šipovo, na Plivu ili Janj, jednog zaista toplog ljetnog dana, zatekao sam se na Janju iznad sela Mujdžića, kad me iznenadio pojak ljetni pljusak. Nemajući drugog izlaza požurio sam prema jednom starom napuštenom mlinu u kojem sam zatekao starijeg čovjeka, ribara sa njegovim dugim ljeskovim štapom prislonjenim na dovratak mlinskih vrata. Ušao sam i razgovor je započeo bez imalo uvijanja i tajni. Na moju žalost, ime sam mu zaboravio, ne smatrajući da će ono što sam vidio, tj. da je njegov “majstorluk”, znanje i skromnost biti vrijedno pamćenja. Nisam ni u snu pomislio da će mi jednog dana taj susret zatrebati i sad mi je neopisivo žao što mu nisam zapamtio ime. Bio je kraj juna i ja sam na vodi često viđao “Braon ili Gorskog patka” mušicu koja je bila veoma bliska brzoj vodi Janja, njegovim pjenušavim brzacima i te njegovim šumovitim i rakitama obraslim obalama.
U razgovoru sa domaćinom objasnio sam mu kako je teško imitirati ovu mušicu našto se on blago nasmješio i iz džepa sivog karo kaputa izvukao najlon kesu sa koncima, perjem, nekoliko skalpova od horoza, ponekim krilom kreje, sve skupa pomiješano u poveće zapetljano klupko. Trebalo bi mu dobrih pola dana da sve to razdvoji. Njemu to klupko nije smetalo, ni zapetljanost svila, konaca, perja, skalpova i čega sve nije bilo u tom klupku.

-Daj mi jednu kukicu, malko veću, ako imaš!?– upitao me je i ja sam mu dao jednu Mustadovu udicu br.12. Ljudina je zbunjeno gledao dok sam nožićem rasperjao jednu od svojih mušica da bih mu dao traženu udicu. Prihvatio je udicu u ruke, između dva prsta, zatim namotao kremkastu svilu koju je malo popljuvačio, pregledao boju i potom je trup mušice prošarao sa braon koncem kojeg je, kao da je kucnuo čarobnim štapićem, vješto izvukao iz smotanog klupka. Nakon toga je našao i svezao krilo vrlo identično krilu spomenute mušice (tamno braon pero divljeg patka) i onda je, bez pomoći pinceta, sa golim prstima, namotao nogice i pred mojim se očima ukazala nezgrapna, pomalo neizgledna imitacija “Gorskog patka”, kako ju je on nazvao, mušica namotana bez upotrebe pinceta, makazica ili bilo kojeg pomoćnog alata koji su danas u upotrebi. Na moje divno čudo kasnije sam na tu mušicu uhvatio nekoliko značajnih pastrmki a njemu poklonio jedan od svojih strukova. Nikad ga poslije nisam sreo a bio sam česti posjetilac Janjskih terena.
Ovo je samo mali uvod u opis i pojavu krupnijih mušica koje su postale, bar u Bosanskoj Krajini, sinonim bosanske, tradicionalne škole u izradi krupnih mušica. Za mene, uočavanje razlike u dnevnom i predvečernjem ribolovu, je počelo vrlo rano. Sredinom 60-tih godina. U prvim izlascima na Plivu shvatio sam da postoji velika razlika u javljanju i ulovu ribe uvrijeme dnevnog ribolova i onog koji se javlja u sumrak, pred padanje samog mraka. Naime one mušice koje su veoma dobro radile preko dana bile su nekorisne u predvečernjem lovu. Ja nisam uspijevao na njih prevariti ni jednu ribu.

U to vrijeme vraćajući se iz ribolova zapazio sam i susretao ponekog domaćeg ribara kako se, sa svojim ljeskovim štapovima na ramenu, tromo kreću uzvodno prema barama na Plivi. Nije ih bilo mnogo a među njima sam zapamtio Abdulaha, Božu Kalabu, Vejsila, Agu i još nekoliko njih koji su odlazili u noćni ribolov na krupne mušice ili LAMPARE. Tako su ih oni od milja zvali. Taj naziv je došao zbog toga što su se u toplim ljetnim noćima ove mušica rojile oko noćnih lampi. Međutim, njihove mušice su bile sasvim drugačije od onih koje sam ja imao i na koje sam lovio. U prvom redu razlika je bila u veličini udice pa i načina motanja trupa i montiranja krila. Ali posebna ljepota je bila u nazivima ovih mušica koje su oni jednostavno nazivali: Ćuk, Sova, Tetreb, Zelja, Vrana, i dr. Karakteristika svih mušica je bila; debeli trup od “žive” svile sa kojom su, u to vrijeme, žene vezle i ukrašavale jastuke i stolnjake. Za krila mušica naši predhodnici su korisitli mnogo perja od ptica po kojima su mušice dobivale nazive. Njihov lov je bio vrlo jednostavan i karakterisali su ga kratki zamasi dugog štapa bez koleta, uzvodno ili nizvodno, dok su ovi noćni vitezovi mahom koristili mjesečevu svjetlost da bi razabrali razliku između vode i obale. Te njihove mušice, vezane sa konjskom dlakom, oni su laganim zamasima provlačili preko uskih kanalića između drezge, ispod rakita, uz kraj rijeke, između drezge i obale, gdje bi pastrmka ili lipen, obično krupniji komadi, izlazili noću u kraj i kupili krupne larve ili mušice koje su se kretale prema obali i obalskoj travi, trski i drezgi čekajući momenat preobražaja iz larve u običnu mušicu. Uglavnom su to bile larve Caddis i Stone flies. Želudci i stomaci uhvaćenih riba su bili nevjerovatno debeli, napunjeni krupnim larvama i mušicama, što ja nikad nisam vidio u vrijeme najboljeg dnevnog ribolova. Kad i kako je započeo ovaj noćni ribolov teško je utvrditi a možda je ovaj način ribolova korišten mnogo prije nego se može i zamisliti. Možda su “lampare”, koje su obično bile rađene na velikim udicama, br.6 ili br.8, imale presudan uticaj i prethodile pojavi jedne čitave generacije mušica sličnih lamparama ali rađenih u manjim izvedbama na udicama Mustad br.10, a većinom na udicama br.12. Kreacijama novih mušica u kojoj je učestvovala čitava plejada banjalučkih vezača mušica započeo je uspješan majski i junski dnevni, a posebno predvečernji ribolov, koji je do tada bio polovičnog uspjeha. Preko dana počeo je uspješan lov na pastrmku i lipena koncem mjeseca maja, cijeli juni i sve do sredine jula kad bi pojava krupnih mušica postajala sve rjeđa i rjeđa.
—————————————————————————————————————

Pročitajte i:   KVALITET ZRAKA U TUZLANSKOM KANTONU: Najveći zagađivači prolaze nekažnjeno

1.Sovjak ili Sova
Rep: -Nema repa,
Trup: -Narandžasta goblenska svila,
Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara, sa braoncrvenkastim koncem,
Nogice: -Svjetlo crveni horoz,
Krilo: – Mekano krilo od sove,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Bila je dobra za dnevni ribolov od 11h-15h, zatim je dobro radila u sumraku krajem maja, juni i početak jula,
Udica: – Mustad br.12, ali može i br10

—————————————————————————————————————
Među ovim mušicama moraju se napomenuti najvažnije koje su bile slobodna kreacija mojih prijatelja i mene u vremenu između kraja 60-th sve do konca 90-tih godina. To su mušice kojima smo davali naša imena naslijeđena od naših predhodnika. Sovjak- Sova, Gara, Siva i Braon poskaka, Bijeli i Žuti patak, Braon ili Gorski patak, Jarebica, Tetreb, Ćuk su bile i ostale nezamjenjive krupne mušice više od 50 godina.
Možda ih neko prepoznaje po drugim varijantama, pa čak i nazivima, ali vjerujem da im je osnovica u načinu motanja i samom nazivu mušica ostala ista samo što je, svako ko ih je pravio, koristio vlastitu viziju ovih mušica. Ako bih se vratio u istorijat postanka ove mušice (Sovjak) slična mušica se javlala početkom 19. stoljeća i može se naći na Internetu (Fly tying history) pod nazivom “Red Owl” čiji je trup vrlo sličan trupu koji smo mi motali. Bilo kako bilo, u vrijeme rađanja ove mušice na našim prostorima sigurno je da nije bilo Interneta pa niko od naših prethodnika nije mogao čuti za “Red owl”, ali eto, igrom slučaja, naš naziv Sovjak prilagođen našem podneblju ipak podsjeće na prevod ove engleske mušice. I “Red owl” i naš Sovjak su bile mokra mušica koje nije trebalo podmazivati da plivaju i nesvjesno naša izvedba je mogla da imitira “emergera” ili Caddis fly mušicu koja se sprema da izroni na površinu. Ova mušica je bila vrlo poznata u Bosanskoj krajini kao vrlo lovna i skoro nezamjenjiva u dnevnom i predvečernjem lovu na lipena a pogotovu u lovu pastrmke. Možda je na drugim djelovima BiH ova mušica imala drugačiji naziv što bi bilo vrlo interesantno saznanje. Ja se također sjećam jednog vrlo popularnog naziva za ove mušice koje su poskakivale na površini rijeke.
—————————————————————————————————————–

2.Gara
Rep: -Nema repa,
Trup: -Narandžasta goblenska svila,
Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara, sa braoncrvenkastim koncem,
Nogice: -Svjetlo crveni horoz,
Krilo: – Mekano krilo od sove,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Bila je dobra za dnevni ribolov od 11h-15h, zatim je dobro radila u sumraku, krajem maja, juni i početak jula,
Udica: – Mustad br.12 ali može i br.10.

—————————————————————————————————————–
To je bio naziv “Kvasiguz”.
Pored sovjaka jedna od najčuvenijih imitacija je bila imitacija Gare koja se isticala
crnilom gavranovog pera koji se koristio za krilo ove mušice. Zatim jasna kombinacija crne i zelene svile je bila vrlo primamljiva kobinacija izazovnih boja za pastrmku i lipena. Veoma lovna mušica. Treća mušica u plejadi tradicionalnih mušica sa naših prostora je bio čuveni “Patak”. Tri varijante ovih mušica su bile poznate i to; varijanta običnog patka gdje se koristilo čisto pero sa stomaka divljeg patka i njegova žuta varijanta u kojoj se koristilo isto pero samo farbano žutom bojom.
——————————————————————————————————————

3.Klasični patak
Rep: -Rep od niti pera divljeg patka,
Trup: -Blijedožuta goblenska svila,
Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara, sa crnim koncem,
Nogice: -Grahorasti horoz,
Krilo: – Crnobijelo pero iz stomaka divljeg patka,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Dobra za dnevni ribolov od 11h-15h, krajem maja, juni i početak jula,
Udica: – Mustad br.10 ali može i br.12.

——————————————————————————————————————
Treća varijanta je bio spomenuti Braon ili Gorski patak. Da pogledamo kako su ih pravile moje kolege i ja.
Danas, kad govorimo o pravljenju mušica, svi smatramo da smo dostigli neki određeni nivo majstorstva u kreiranju mušica a ustvari smo postali inovatori zahvaljujući praktičnosti razvoja tehnologije. Drugim riječima današnji materijali se koriste više sa aspekta praktičnosti nego inovacije. U vrijeme naših predhodnika, mnogo godina prije nego što su naši očevi bili rođeni, bilo je ribara koji su lovili ribu na umjetnu mušicu. To je danas dobro poznata činjenica.
—————————————————————————————————————-

4.Žutozeleni patak
Rep: -Rep od niti žutog pera divljeg patka,
Trup: -Blijedožuta svila,
Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara, sa flat braon svilom,
Nogice: -Svijetložuti horoz,
Krilo: – Žućkastozeleno farbano pero iz stomaka divljeg patka,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Bila je dobra za dnevni ribolov od 11h-15h, krajem maja, juni i početak jula,
Udica: – Mustad br.10 ali može i br.12.

—————————————————————————————————————-
Međutim, postavio sam sebi jednostavno pitanje; kako su oni vezali gotove mušice, jer tadašnje udice nisu imale rupicu, bile su zatrpane vunom, krznom ili perjem, a umjesto silka su koristili upletenu konjsku dlaku? Drugo pitanje koje sam također postavio sam sebi je; kako su mijenjali mušice u slučajevima da nisu imali odgovarajuću imitaciju? Možda neko ima odgovore i na ova pitanja.
Četvrta mušica u nizu klasičnih mušica, možda više popularnija od poznatog prethodnika je Žuti patak. Žuti rođak ove klasične mušice je bio nekako atraktivniji i uspješniji i postepeno je potiskivao upotrebu klasičnog patka sve do pojave treće varijante nazvane Gorski ili Braon patak zavisno od mjesta i rijeka na kojima se lovilo.
Braon ili Gorski patak je jedna od mojih favoriziranih mušica koja se pokazala veoma efikasnom na Vrbasu, Ugru, Ribniku, Sanici, a posebna efikasnost se ispoljila tokom dana, na Sani, u sunčano junsko vrijeme. Bila je vrlo efikasna, i kao mokra, i kao suha mušica. Mnoge ribe su uhvaćene na ovu mušicu koju su naši stariji ribolovci pravili sa likanim trupom i braonkastom prošarom. Posebnu efikasnost ova mušica je pokazala ako se vezala prva na struku tj. do štapa. Ovako vezanu mušicu bilo je lako podignuti nekoliko cantimetara iznad vode i zatitrati sa njom imitirajući živog insekta koji poskakuje na vodi. Patrmci je bilo veoma teško odoliti ovakvom izazovu. Pored toga što je bila efikasna i lovna mušica po danu također se pokazala uspješnom u predvečernjem ribarenju što joj je donosilo priličnu popularnost. Neću nikad zaboraviti moju prvu kreaciju ove mušice sa kojom sam, na rijeci Ribnik, u društvu mog brata Muhameda, Mirka Kragulja i Besima Tufekčića, demonstrirao lovnost ove mušice a ribočuvar, koji nas je kradomice posmatrao, počastio nas je sa pivom jer smo, osim dozvoljene norme, pustili mnoge uhvaćene ribe. On nije mogao vjerovati koliko se ribe može uhvatiti.Bio je to nezaboravan ribolovni dan na Ribniku.
—————————————————————————————————————

5.Braon ili Gorski patak
Rep: -Rep od niti braon pera divljeg patka,
Trup: -Kremkasta svila,
Rebra: -Gusta prošara, sa flat braon svilom i onda cijeli trup lakirati nekoliko puta,
Nogice: -Tamnocrveni horoz,
Krilo: – Tamnobrao pero ispod krila sa stomaka divljeg patka,(nema mnogo korisnih pera),
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Bila je dobra za dnevni ribolov od 11h-15h, kraj maja, juni i juli,
Udica: – Mustad br.10 ali najbolje, br.12.

—————————————————————————————————————
Moram sada napomenuti nešto što me odavno muči a trebalo je izgleda doći u Ameriku ili Kanadu pa da se shvati vrijednost prošlosti i da se shvati da se kultura jednog naroda odražava u očuvanju, njegovanju i poštivanju naslijeđenih tekovina i tradicije iz prošlosti. Koliko je ljubavi i poštivanja prema onome što je prošlo vidi se u njihovim muzejima, knjigama, starim zdanjima, alatima, priboru pa i čitavim naseljima iz prošlosti u kojima se i danas, samo za turiste, prikazuju tekovine njihove prošlosti. Možda i ja sada, sa ovim feljtonom, pokušavam dati mali doprinos očuvanju barem jedne od naših tradicija.
—————————————————————————————————————–

6.Siva poskaka
Rep: -Nema repa,
Trup: -Sivkastosmeđa poliester svila, sa strane svjetlo zelene niti od vreće za krompir,
Rebra: -Gusto i paralelno motani braon i svijetložuti tanki konac,
Nogice: -Biljugavi svjetložuti grahorasti horoz,
Krilo: – Mekano sivkasto krilo sove ušare,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Bila je dobra za dnevni ribolov od 11h-15h, kraj maja, juni i juli, ali i vrlo uspješna kao mokra mušica u predvečernjem lovu.
Udica: – Mustad br.10 ali najbolje, br.12.

—————————————————————————————————————–
Slijedeća u nizu krupnih mušica koja je postala standardna i nezaobilazna mušica je tkzv. Siva poskaka. Početkom 70-tih godina često puta, u noći, vračajući se iz Šipova, Ključa ili Sanice, bivali smo svjedoci tupih udaraca mušica o šajbu našeg Fiće a malene zelenkaste loptice bivale su nalijepljene svud oko prednjeg dijela auta, farova i pogotovu šajbe. Ostatci sivkastih krila, mrtvih mušica, zelenkastih jaja ponukale su ideju o pravljenju slične mušice.
Radilo se o ogromnim rojevima Caddis flies, ženki i mužijaka koje su se rojile pred i u samu noć na obalama Vrbasa. Bilo je vrlo različitih pokušaja sve dok se nije napravljena prva mušica koja je imala dvobojan trup. Posmatranjem trua ženke ove Caddis mušice došao sam do zaključka da se ona mora praviti iz više boja jer je gornja i donja strana trupa bila pepeljastosiva dok su stranice njenog tropa bile sumporasto zelene boje sa blijedo žutim rebrima. Tada sam došao sam na ideju da se gornja i donja strana trupa prave sa jednom bojom a sredina trupa mušice je morala bit različite boje. Tako je došlo do izrade prvog dvobojnog trupa čija je izrada kasnije uzimala sve većeg maha. Gore urađena verzija je bila imitacija ženke Sive poskake i rađena je na udicama br.10 dok je mužijak ove mušice bio daleko manji a trup mu je bio pravljen sa kombinacijom svjetlobraon svilom po stranama i tamno braon svilom sa gornje i donje strane.

—————————————————————————————————————–
7.Jarebica
Rep: -Nekoliko niti iz pera jarebice,
Trup: -Žutozelenkasta svila,
Rebra: -Braon konac ili svila,
Nogice: -Mekano pero iz stomaka jarebice,
Krilo: – Može se dodati krilo jerebice ali ne mora,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Bila je dobra za dnevni ribolov od 11h-15h, kraj maja, juni i juli, ali i vrlo uspješna kao mokra mušica u predvečernjem lovu,
Udica: – Mustad br.10 ali najbolje, br.12.

Pročitajte i:   Održano Prvenstvo u sportskom ribolovu osoba sa invaliditetom Tuzlanskog kantona

—————————————————————————————————————–
Gore namotana mušica pod nazivom Jarebica ili Jareb je bila rađena i uspješna kao mokra mušica iako su neki vezači mušica pravili i suhu tj. ploveću varijantu ove mušice. Njena glavna karakteristika je u tome što je uglavnom koristila za nogice ili krila tamnije ili svjetlije perje sa stomaka jarebice.
Pored toga što su ove mušice pokazivale značajan uspjeh u vrijeme dnevnog ribolova u navedenim mjesecima, one su također bile pravljenje i kao krupne ili Noćne mušice sa kojima se lovilo duboko u noć. Domaći ribolovci, a i poneki od mojih prijatelja, su često ostajali i do ponoći u noćnom ribolovu koji je kasnije bio zabranjen. Nije se smjelo loviti poslije, čini mi se, 10h uveče.
Na kraju da spomenem i čuvenog Tetreba koji je po izgledu i načinu pravljenja i izradom potsjećeo na Gorskog patka samo što je umjesto braon prošare korišten crni konac, a umjesto braon krila od divljeg patka, korišćeno je pero iz tetreba gluhana, ptice koja je bila pod zaštitom države i nije se smjela ubijati i samim time je bilo teško nabaviti njeno pero. Kako je danas ja ne znam.
———————————————————————————————————————-

8.Tetreb
Rep: -Nekoliko niti iz pera tetreba,
Trup: -Kremkasta svila,
Rebra: -Crni konac ili svila flat motan,
Nogice: -Tamno crveni ili crni horoz,
Krilo: – Krilo je od šatirano pero tetreba,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Bila je dobra za dnevni ribolov od 11h-15h, kraj maja, juni i juli, ali i vrlo uspješna u predvečernjem i noćnom lovu,
Udica: – Mustad br.10 ali najbolje, br.12.

———————————————————————————————————————-
Deveta mušica na mojoj listi nezaboravnih krupnih mušica je Vodeni cvat. Prvo što moram napomenuti je da je ova mušica

nestala sa Vrbasa izgradnjom hidroelektrane Bočac i više se ne javlja.
———————————————————————————————————————-

9.Vodeni cvat
Rep: -Nekoliko niti iz pera galeba,
Trup: -Bijela svila,
Rebra: -Srebrena lameta, (kad se stave rebra onda se preko cijelog trupa sa prošarom pemota tanka trka najlon kese),
Nogice: -Potuno svijetli ili bijeli horoz,
Krilo: – Golubasto krilo iz galeba,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Ovo je bila tipično augostovska mušica i rojila se padala samo na Vrbasu od 7h pa do mraka.
Udica: – Mustad br.10 ali najbolje, br.12.

———————————————————————————————————————-
Pojava ove mušice je uglavnom bila povezana sa rijekom Vrbas i to od polovine augusta pa sve dok su trajale augustivske vrućine. To je bio fenomen za sebe. Milijarde ovih mušica, koje su bile iste veličine i oblika kao krupne majske mušice, pojavile bi se iznad površine Vrbasa i kao snježne pahuljice nošene vjetrom, u talasima, nadlijetale rijeku. Udaljene nepun metar iznad površine vode ove bi mušice izmamile svu ribu na bogatu gozbu pa su se mogle vidjeti, pored pastrmke, lipena i mladice i druge ribe u lovu na ovu fenomenalnu pojavu na Vrbasu. Tu su još bile; mrena, klen, škobalj i plotica. Nešto neopisivo. Osnovna karakteristika ove mušice je bila potpuno providni trup, kao da je bio ispunjen vodom. Razlika između ženke i mužijaka je bila vrlo malena. Dok je mužijak bio potupno sivkastovodeno providan sa nježno golubastim krilima, ženka je imala također providan, roskasti trup, valjda zbog ogromne količine jaja koje je nosila u sebi. Nažalost, kao što sam rekao, izgradnjom brane u Bočcu, vodeni cvat je nestao sa Vrbasa. Jedina slična mušica koju sam kasnije sretao je unski Bistrac samo što postoji ogromna razlika u veličini između ovih mušica.
———————————————————————————————————————-
10.Unski bistrac
Rep: -Nekoliko niti bijelog horoza,
Trup: -Bijela svila sa braon početkom,
Rebra: -Tanka, jedva primjetna srebrena žica
Nogice: -Potuno svijetli ili bijeli horoz,
Krilo: – Ja nisam pravio krila,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Ovo je bila tipično augostovska mušica i rojila se padala samo na Uni i Uncu od 5h poslije pa do sumraka.
Udica: – Mustad br.16 ali najbolje, br.18.

———————————————————————————————————————-
Unski bistrac se također javlja krajem jula i početkom augusta ali je toliko sitan da se jedva primjećuje golim okom. Koliko je to delikatna i sitna mušica za imitiranje treba pogledati sliku mušice uživo. Kad sam prvi put, koncem jula i početkom augusta 1972.god bio na Uni, domaći ribolovci nisu izlazili na rijeku “jer pada bistrac i ništa se ne može uloviti”kako su nam tada govorili. Moja imitacija prikazana na gornjoj slici je imala stanoviti uspjeh u to vrijeme i mušice koje sam dao nekim domaćim ribolocima su također bile uspješne tako da su me često častili pićem kad sam se god pojavio na Uni u Martin brodu. Naši kasniji odlasci na Unu i Unac su bili uglavnom u junu tako da se najviše lovilo na proljetne ali gore opisane krupne mušice.
Htio bih napomenuti da su ribolovci sa Une, tj Martin Broda i Kulen vakufa su uglavnom lovili na sitne, mokre mušice kao većina domaćih ribolovaca sa ostalih rijeka. Međutim, njihov specijalitet je bila drvena vaser kugla koju su vješto obrađivali i koristili kao zamjenu za flašicu od Benil kapi, okruglu vaser kuglu ili kasnije, francusku raketu. Unski bistrac ne spada u krupne mušice ali zbog njegove sličnosti sa nestalim Vodenim cvatom htio sam na ovaj način dočaram i prikažem u živo kako on izgledao.
Na kraju pregleda tradicionalnih bosanskih krupnih mušica prikazo bih jednu čiji sam autor bio ja lično, a njen naziv je došao više ko šala nego pomisao da joj se da takvo ime. Naime, nakon sedam dana kampovanja sa familijama na livadi iznad starog drvenog mosta u Bočcu, ja i moj prijatelj Besim Tufekčić, razočarani neuspjehom u lovu na lipena, otjerani nevremenom, krenuli smo kući. Negdje u Rekavici, pored vikend naselja, zastali smo da pokušamo prevariti bar jednog lipena i da otkrijemo šta lipen lovi.
——————————————————————————————————————

11.Rozamunda
Rep: -Nekoliko niti iz pera svijetlo crvenog horoza,
Trup: -Roskasta živa svila,
Rebra: -Srebrena lameta, (kad se stave rebra onda se preko cijelog trupa sa prošarom premota tanka traka najlon kese),
Nogice: -Potuno svijetli biljugavi horoz,
Krilo: – Roskasto krilo,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Nestankom vodenog cvata ovo je bila tipično augostovska mušica koja je padala na Vrbasu od 7h pa do mraka.
Udica: – Mustad br.10 ali najbolje, br.12.

——————————————————————————————————————
Sedam dana mi smo “gatali” i pokušavali odgonetnuti kakva to mušica pada na vodu a da mi nismo u stanju da je otkrijemo. Sa malo sreće Besim je na Sovjaka prevario jednog lipena i mi smo, ne čekajući dalji lov, krenuli prema Banja Luci i kući.Na naše veliko iznenađenje ono što smo našli u stomaku lipena je prevazišlo naša previđanja. Želudac uhvaćenog lipena je bio pun roskaste mušice čiji je trup, rep i krilo bilo roza boje i vrlo potsjećalo na ženku Vodenog cvata sa nešto manja i bez golubastih krila. Nakon dugog razmišljanja i pokušavanja napravio sam mušicu koju je moj prijatelj nazavao Rozamunda, dajući joj tajanstveno ime u kojem je ipak, na neki način, bilo odavanja čemu je mušica ličila. Sa ovom mušicom lov je bilo toliko uspješan ali tajnu smo uspjeli sačuvati nedelju dana kad smo otkrili način izrade ove mušice koja je postala i ostala jedna od tradicija o kojoj se dugo pričalo.
Na kraju pregleda krupnih mušica da pomenem da ovo sigurno nisu jedine mušice koje su pravili mušičari sa ovog podneblja. Sigurno je da ih ima još a ovo su samo neke od njih kojih se dobro sjećam i koje su bile u upotrebi više od 40 godina, a krupne, noćne verzije ovih mušica sigurno su postojale i prije drugog svjetskog rata jer po pričanju Mujice Hadžića on je pravljenje mušica naslijedio od svojih predaka. U članku koji je napisao Slavko Čamber o bosanskom mušičarenju on dodaje; da postoje podaci koji ukazuju da je za vrijeme turskog vakta (16 stoljeće) na rijeci Plivi kod Šipova bilo porodica koje su se u to vrijeme profesionalno bavile mušičarenjem kao jedinim zanatom tj. pravljenjem mušica i strukova, lova ribe mušicama i prodaje. Tako napravljene strukove sa mušicama i ribu prodavali su sve do Luke (današnja Banja Luka) i Travnika. Jedan od najstarijih živih mušičara svijeta Mujica Hadžić (1912. god.), iz Šipova na rijeci Plivi, mušičari preko osamdeset godina, a bio je profesionalni mušičar prije i iza drugog svjetskog rata. Pravio je mušice i strukove, lovio ribe na mušice i prodavao ih, što mu je bio jedini zanat. Prenio je od svojih pradjedova način vezivanja mušica i strukova kakav je opisao Elijan – čak se i prva ikada pominjana mušica od Elijana Hipuris još uvijek upotrebljava na rijeci Plivi sa uspjehom. Treba napomenuti da je to mušica koja je najlovnija noću. Mlađi mušičari dodali su joj crni rep i crne noge da bolje pliva, dok stari mušičari nisu ništa mjenjali ostala je onakva kakvu je opisao Elijan, samo je bosanski naziv za tu mušicu Bostan.
Ja ne tvrdim ali i ne pobijam ničije argumente i činjenice koje potvrđuju ili dokazuju da neko zna ili da nagađa gdje je nastalo mušičarenje i ko je prvi napravio mušicu ali zato, ja samo mogu potvrditi jednu činjenicu, a to je da, prvi zapisan podatak o mušičarenju i mušici, govori o Makedoniji i makedonskim ribarima. Da li se spomenuta rijeka nalazi u Makedoniji, Bosni, Bugarskoj ili Grčkoj je teško dokazati jer Elijan lično nije vidio rijeku samo je prenjeo glasine koje je čuo. Na kraju, ko je nama kriv kad smo lijeni na pisanju i zapisivanju naše tradicije i naših iskustava iz prošlosti koja se istorijski prenosila kazivanjem s koljena na koljeno ali se ona, prijatelji moji, moraju i zapisati.
Jer, Što nije zapisano nije se ni dogodilo. (Meša Selimović)

Idući put kratak osvrt na larve-podvodne mušice.

Mersad Rajić
U Kanadi, Augusta 2009

One thought on “Feljton: Bosanske tradicionalne mušice – V dio

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.