Neretvanske autohtone riblje vrste pred izumiranjem
Autohtone (domaće) riblje vrste Gornje Neretve su dovedene pred izumiranje. Pogotovo je to sve izvjesnije za endemske neretvanske vrste glavaticu (Salmo marmoratus) i mekousnu pastrmku (Salmothumus obtusirostris oxyrhynchus). Jasno, u startu se otvara pitanje zašto je to tako?! Razloga ima i previše: od prevelikog broja ribolovaca koji se ne ponašaju sportski pa do krivolovaca koji nemaju trunke milosti prema posljednjim primjercima glavatice i mekousne. Ukupna dužina gornjeg toka Neretve u kojem obitavaju glavatica i mekousna pastrmka je samo 40 km (od Krupačkih stijena do Konjica) što samo po sebi ugrožava opstanak ovih vrsta. Prema određenim mišljenjima (ribolovci) rješenje se nazire u
nedavno otvorenom ribogojilištu na Boračkom jezeru koje bi trebalo da generira mlađ autohtonih neretvanskih vrsta. Da li će to i dešavati ostaje nam da vidimo, ali se prvomora uzeti u obzir par činjenica. Prije svega, ribolovnu osnovu, odnosno prirast ribljih vrsta, poribljavanje i obim njihovog izlova određuje intitut, ali da li se ta osnova i poštuje sljedeće je pitanje. Pod ovim se prvenstveno misli na izlov i (ne)stručno poribljavanje koje se uglavnom vrši u toku ljeta, a ne za vrijeme lovostaja kao što bi trebalo, pri čemu mlađ nema vremena da se adaptira te većinom za samo par dana završi u frižiderima ribolovaca koji unaprijed znaju lokaciju poribljavanja. Prema našim saznanjima lokalno sportsko-ribolovno društvo nije reduciralo broj izlazaka u ribolov tokom godine, a što bi trebalo da bude prva mjera u zaštiti ugroženih ribljih vrsta. Također, neka od ranije zakonski zaštićenih plodišta su ukinuta ili su prevorena u fly fishing revire, a za vrste koje su ugrožene osnovna mjera za zaštitu bi bila u totalnoj zabrani lova na te vrste u određenom periodu, ali ni to nije učinjeno. Jednostavno rečeno, glavatice više nema u gornjem toku Neretve, ali niko to ne želi da prizna. Njeni primjerci se već par godina ne viđaju u Gornjoj Neretvi te je veoma neizvjesno da li će ribogojilište uspjeti i da izvrši reprodukciju ove vrste jer očigledno nedostaje genetski materijal. Samo najveći optimisti se nadaju da je ostao poneki veći primjerak ove najtraktivnije i najveće neretvanske ribe na dijelu toka uzvodno od Glavatičeva. Međutim, novoizgrađene ceste za Gapiće i Ocrkavlje, koje su donijele dobro narodu, nisu donijele ništa dobro autohtonim ribljim vrstama.
Slična situacija je i sa mekousnom pasrtmkom koja je strogi endem rijeke Neretve. Malo povoljnija situacija je sa potočnom pastrmkom (Salmo trutta fario) obzirom da se ova vrsta mrijesti u potocima, pritokama Neretve, te na taj način uspije koliko-toliko obnoviti svoju populaciju. Ribolovno društvo je nedavno uvelo stari prijeratni propis po kojem se uvodi zabrana lova riba na podvodne mušice sa utegom jer se na taj način ribolova najefikasnije izlovljava mekousna pastrmka. Nažalost, propis je donosen prekasno, a ni danas ga se gotovo niko od ribolovaca ne pridržava. Stari (opet prijeratni) propisi o veličini i broju ulovljene ribe, koja može biti zadržana od strane ribolovca, jednostavno nisu na snazi pa, obzirom da je opšteprisutna socijalna dimenzija umjesto kodeksa sportskog ribolova, kod mase ribara vrijedi pravilo „deset malih riba = jedna velika“.
Prije nekoliko godina (2003. g.) udruženje Zeleni Neretva je pokrenulo skromnu kampanju u cilju spašavanja riblje vrste glavatice od izumiranja. Ideja se temeljila na mišljenju da će se sami ribolovci nakon javnog poziva suzdržati od izlova ove riblje vrste te na taj način dati vlastiti doprinos njenom očuvanju. Istina, ribarsko društvo je podržalo akciju i distribuiralo propagandni letak „zelenih“ u kojem se pozivaju ribolovci na saradnju u cilju opstanka ugroženih ribljih vrsta. Nažalost, akcija nije nastavljena iduće godine, kao što je to bilo očekivano prilikom pokretanja kampanje, pa je cijela stvar došla opet na početak. Uzalud su bila upozoravajuća predavanja ihtiologa za sarajevskog PMF-a na okruglom stolu u Konjicu, organizovanom upravo povodom ove teme. Stara praksa pretjeranog izlova i laičkog poribljavanja gornjeg toka Neretve se nastavila.
Do kada?
www.zeleni-neretva.ba
Bistro,nema oporavka navedenih autohtonih vrsta,dok se ne nađe netko tko će nagovoriti Fed.ministra da u naredne bar dvije godine osigura sredstva za dovoljan broj ribočuvara profesionalaca,i za to vrijeme uvede totalnu zabranu ribolova. Čekati rezultate uzgoja autohtoni vrsta je dugotrajan proces,ako nije iluzija……Sve se može napraviti,ali SVIJEST I SAVJEST ….došli smo do dna,dalje nemože…i dajte se trgnite Narode.
U potpunosti podržavam akciju da se spasi riblji fond Neretve, posebno autohtonr vrste. Bistro Ivan
Isti tekst objavljen u 12. broju lista Mušičar na 47. strani
Najbolje i najsigurnije je da se mi obavezemo da pustamo sve autohtone, posebno endemske i ugrozene vrste. Ja vec 15 godina nisam zadrzao meku ni glavaticu. Kad prosirimo “rijec” mimo foruma mozda jos ljudi tako bude postupalo. Podrzavam myranovu ideju i treba proglasiti pojedine vrste od nacionalnog znacaja, a istovremeno pojacati kontrole. Treba drzava donijeti zakone kao u saobracaju, pa da policajci koji vrebaju sa radarom negdje iz zbunja skontaju da im je lakse nahvatati krivolovce i naplatiti kazne.
Ako čekali da poribljavanjem vratimo ove autohtone vrste to će biti NIKAD! Mislim da je mnogo bolje i efiksanije sačuvati ono što je ostalo.. Iako je malo za nekoliko godina se možemo nadat nečemu, a kako su zainteresovani pojedinci mrka kapa. Inspekcije nikako ne rade svoj posao od opštinskog pa do federalnog nivoa, a kad treba uzeti novac udruženjima za vode tu su onda prvi! Slažem se sa “montanom” da i mi ribolovci možemo u dobroj mjeri doprinjeti očuvanju meke i glavatice ako malo mućnemo glavom i vratimo po neku nazad u vodu. Ali na kraju, izgleda džaba i čuvarima raditi, evo primjer Mostara, neki dan ljudi ulovili krivolovce koji non stop love na mrijestu meku, a od suda će ti isti dobiti max 400 KM kazne. I opet će sutra to uraditi jer znam kako pričaju “Ja ne žalim platiti svoj ćeif”. E hebem ti taj ćeif i majstorluk na mrijestu uloviti ribu.BISTRO!
text je na mestu al problem je u “ribarima” kojim je lakse nabiti metar u guzicu nego cenat u glavu..ako se ne varam ferman gospodje ministarke je jos na snazi tj na papiru .. ali .. “ribari” opet idu u ribolov ili mu ga to dodje krivolov !? i niko nista.. kada kazes eno sam vidio da neko lovi ribu tu i tu odgovor odgovornih je mi tu ne mozemo nista cuj nista pa koji ce nam moj udruzenje ako ne mogu da urade nista…jos malo pa u neretvi ce biti golemo uhvatiti i potocaru a da nije iz nekog od ribnjaka..dok ne izgubimo sve necemo znati cijeniti ono sto imamo ili smo imali …
Ovdje je riječ uopšte o uništenju autohtonh vrsta rijeke Neretve, a ne o trenutnom problemu oko dodjele voda, i “vakumu” kako ga ovi iz ministarstva zovu. Jedno su naše želje, a drugo surova stvarnost a to je da u ovom trenutku udruženja zaista ne mogu ništa jer im ministrastvo ne priznaje ni prijave koje pišu. Dakle problem nije u udruženjima, nego u nadležnom ministarstvu koje na vrijeme nije uradilo sve potrebne rednje oko dodjele voda kako do ovog nebi došlo i ništa ne radi da riješi nastalu situaciju, a niko njih ne krivi. A za to vrijeme se uništava meka, glavatica, mladica, lipljen, potočara …..
pa ako je zabrana na snazi (a jest) onda po nekoj logici se ne bi smjelo loviti nikako u HNK.. jer to je ko biva krivolov..a ako nije da kupim kutiju ikre pa da se ugledam na nase velike ribare i pokusam potamaniti ovo malo jada sto je ostalo… BISTRO !!
tuga…..
Meni, a i ostalim savjesnim ribolovcima ne treba nikakva zabrana, savjest mi ne dozvoljava da činim gluposti. Ko nema savjesti džaba mu 100 zabrana. Zato, bujrum sve što čovjek radi sebi radi! Ti veliki ribari na koje bi se neko trebao ugledati, možda i nisu istinski veliki ribari nego samo u očima pojedinca. Malo je istinskih i “VELIKIH” ribara. BISTRO!!
Dok se ne proglasi nacionalni park i granice parka uvede cijeli tok Neretve, od Krupačkih stijena (to je entitetska granica) pa sve do iznad samog Konjica.(Tačka !!!)
Bistro BiH mora biti svake akcije u zaštiti ova dva endema jer su te ribe nacionalno prirodno blago.
O hidroelektranama da i ne govorim – na ovom sajtu ni dva-tri dana nakon energetskog foruma u Sarajevu i planova o uništenju NP Una i kanjona Unca te Gornje Neretve, između ostalih, nema još ni jedne riječi, komentara . ni glasa ?!
Bistro iz Sarajeva