Historijski dan za BiH

Energetski forum – Izgradnja elektroenergetskih objekata u FBiH
www.zeleni-neretva.ba
Upravo riječima iz naslova obratio se predsjedavajući Predsjedništva BiH skupu na Energetskom forumu (Sarajevo, 18.03.2010. g.). I nisu samo ovo bile velike riječi prisutnih i medija koji su propratili ovaj događaj. „BiH najveće gradilište elektrana u Evropi“ ili „ Energetski bum“ – samo su neki od medijskih naslova koji su euforično komentarisali navedeni skup. Prije nego što se osvrnemo na konkretne činjenice želimo ponovo naglasiti da mi (udruženje Zeleni Neretva Konjic) nismo zagovarači radikalne ekologije, nego da smo apsolutno za razvoj, ali na održivim osnovama.
Dakle, već u najavi Foruma, ali i na samom skupu, govorilo se o BiH kao regionalnom lideru u proizvodnji el. energije i danas skoro pa jedinom izvozniku struje, te šansama da realizacijom ponuđenih projekata to svoje izvozno liderstvo i povećamo. Imamo li na umu da u BiH u posljednjih dvadesetak godina nije izgrađen niti ijedan
iole ozbiljniji proizvodni kapacitet el. energije, a da su 2009. g. dvije elektroprivrede izvezle cca 30% proizvedene energije postavlja se logično pitanje da li je ovo podatak za hvalu ili razočarenje. Znakovito je da problem postoji u potrošnji imajući u vidu predzadnje mjesto BiH u Evropi po potrošnji el. energije po stanovniku. Očigledno je da bi postojeće viškove energije, umjesto u izvoz, bilo pametnije usmjeriti na vlastite mašine i proizvodnju finalnih proizvoda. Strahovito neutemeljeno zvuči tvrdnja da će u našem okruženju biti sve prisutniji deficit el. energije što nam osigurava permanentno tržište za naše sadašnje i buduće viškove. Nigdje i nikad nismo vidjeli da je sačinjena analiza tržišta regiona koja nam potkrepljuje ovu olako izrečenu tvrdnju. A danas je u svijetu osnovna pretpostavka za izgradnju i najmanjeg kapaciteta robe za tržište analiza potreba tog tržišta za duži period.
Kada se kaže resurs, onda je prirodni resurs (voda, ugalj, vjetar, sunce) samo jedan od prijeko potrebnih resursa da bi se izgradio proizvodni kapacitet električne energije. Finansijski i tržišni resursi su jedni od onih najvažnijih bez kojih nema realizacije projekata. Na Forumu je prosto bujala „povoljna klima“ o tome da investitori, oni sa dubljim džepom, samo čekaju da se dogodi ova promocija i da će se, naravno, po našim uslovima strateškog partnerstva, odnosno „bez prodaje nacionalnog blaga“, prosto utrkivati da dobiju posao. Čarobna vladina formula po kojoj (strani) investitor snosi sve troškove gradnje, a da pri tom objekti ostaju u našem vlasništvu, je ,blago rečeno, neozbiljna i sasvim neutemeljena u poslovnoj praksi. Naše posrnule firme koje su nekad projektovale i gradile velike brane širom svijeta, prirodno, očekuju u realizaciji ovih poslova spas. Danas im političari obećavaju prioritete ali dođe li, na osnovu tendera, stranac za „strateškog partnera“ nametnuće u ugovoru ono što mu uslovljava banka finansijer – najpovoljnijeg izvođača. Zanimljivo je da se predstavnici dviju elektroprivreda u FBiH, kao prezentatori projekata, pozivaju na takozvane „zelene certifikate“ ili poznatije kao „karbonske kredite“ ne objašnjavajući javnosti kako Protokol iz Kjota tretira onih 2000 MW koje namjeravamo izgraditi koristeći fosilna goriva i proizvodeći nove tone stakleničkih plinova. Želimo se također osvrnuti i na nizak nivo dovršenosti projekata iz ponuđenog vladinog kataloga. U rubrici „saglasnosti nadležnih organa“ u najvećem broju projekata prisutna je praznina, a u rubrici „priprema investiciono-tehničke dokumentacije“ rijetki su projekti koji su došli do faze urađenog idejnog rješenja i studije uticaja na okoliš.
Toliko o temama za koje bi bilo priličnije da ih prezentiraju ekonomisti, ali i predstavnici direktno zainteresiranih federalnih ministarstava prostornog uređenja, okoliša, poljoprivrede i vodoprivrede. Sada se želimo osvrnuti na neke faktore koji su vrlo bitni za realizaciju projekata, a o kojima se na prezentaciji malo ili nimalo govorilo, a iz domena su užeg zanimanja aktivista iz ekoloških udruženja.
1.    Projekti u prostoru
Ne znamo da li je sudionicima skupa poznato da Federacija BiH deset godina po isteku važnosti Prostornog plana SRBiH (1981 – 2000 g.) još uvijek nije donijela novi, vlastiti Prostorni plan nego je stari proglasila važećim do donošenja novog plana. (U RS-u je donešen novi PP). Energetski projekti prezentirani na Forumu bitno utiču na funkciju i namjenu prostora jer prostor bi uvijek trebao biti višeznačan i višenamjenski. Velike akumulacije, brane, rudnici i sl. moraju egzistirati u Prostornom planu države ili entiteta, a prije realizacije mora se i za područje projekta donijeti prostorni plan posebnog područja. Neki od prezentiranih projekata ne postoje čak ni u starom Prostornom planu, a neki su u totalnom konfliktu interesa sa planiranom namjenom prostora. Energetski projekti vrše veliku destrukciju prostora i bitno devastiraju okoliš, ali to ne smeta predlagačima da se četiri velike brane nađu u okviru proglašenih ili planiranih nacionalnih parkova. Očigledno  je energetski sektor nastavio sa starim navikama (iz onog sistema) da se sve druge eventualne namjene korištenja vodotoka (uopšte prirodnih resursa) moraju obavezno podrediti energetskim planovima. Nažalost, ako je ovaj plan projekata djelo Vlade FBiH, a vjerovatno jeste, znači li to da i ministarstva prostornog uređenja i okoliša nemaju nikakvih primjedbi na ove planove.
2.    Projekti i okoliš
Prezentirani projekti (ili većina njih) bitno utiču na okoliš: vodu, zrak i tlo. Izjave potencijalnih investitora „da su njihovi projekti urađeni po najvišim evropskim ekološkim standardima“ su obične floskule bez pokrića. Ipak, veliki negativan uticaj na okoliš većine planiranih projekata ne znači da se određeni broj projekata neće realizirati zbog toga. Naprotiv, Vlada i potencijalni investitori se u ovom slučaju ne pozivaju na evropske ekološke standarde. Smatramo da se ekološke studije ne smiju „umivati“, već treba prezentirati golu istinu te na osnovu tih činjenica odlučiti koliko se negativnih uticaja može eliminisati, koji uticaji se mogu ublažiti, a koji se negativni uticaji nikakvim mjerama ne mogu eliminisati. I tek na osnovu toga odlučiti da li uopšte realizirati projekat. Naravno, drastičan slučaj u kome se projekat ne može realizirati za nas ekologe je namjera da se projekat realizira na području iznimne prirodne vrijednosti (zaštićena područja i područja planirana za zaštitu). Na tim prostorima jednostavno ne mogu egzistirati stvari koje se isključuju. Ali razmišljanja energtičara ne idu u tom pravcu. Zato i ne čudi da g. A. Jerlagić, gen. direktor EPBiH, u svom promoviranju gradnje HE Unac, uz priznanje da se objekat nalazi u zoni NP, predlaže da se NP prostorno reducira, odnosno da se izvrši ekstrakcija prostora HE Unac iz granica NP te bi problem na taj način bio jednostavno riješen. Međutim, NP Una praktično nije ni profunkcionisao a već je jednu sličnu prostornu redukciju doživio (Rudnik gipsa pored Kulen Vakufa). Nažalost, opet se i o ovom „briljantnom“ prijedlogu direktora Jerlagića o uklanjanju konflikta interesa niko nije oglasio iz Ministarstva okoliša i turizma.
3.    Projekti i lokalna zajednica
Realizacija svakog, posebno velikog energetskog projekta na području lokalne zajednice donosi dobre i loše stvari. Projektanti i energetski lobi ističu i hiperbolišu samo one dobre stvari:  ekonomski razvoj područja, zapošljavanje, minimalni uticaji na okoliš, na zdravlje ljudi, na klimu itd. Pretjeranost ide tako daleko da se čak na rijekama izuzetne prirodne vrijednosti poslije izgradnje brana i vještačkih akumulacija očekuje rapidni razvoj turizma. Mišljenja smo da se lokalnoj zajednici treba prezentirati puna istina i samo na taj način može projekat biti prihvaćen prijateljski. Naravno, afektirano stanovništvo treba biti u potpunosti obeštećeno, a lokalnoj zajednici pored praznih priča treba za trajni gubitak ponuditi pravednu trajnu nadoknadu. I na kraju neka lokalna zajednica, uvažavajući sve aspekte, definitivno odluči. Na kraju želimo, bez namjere da sijemo pesimizam, istaći da je u istoj dvorani (zgrada Energoinvesta), istoj scenografiji, Vlada FBiH u decembru 2008. g. prezentirala 11 velikih EE objekata (4 TE i 7 HE) za koje je ranija vlada utvrdila „javni“ interes. Kako je sve to završilo poznato je. Kakva će biti sudbina ovog „historijskog projekta“ ostaje da se vidi.

Pročitajte i:   Smeće iz Mostara krenulo za Jablanicu, nezadovoljni građani blokirali odvoz

2 thoughts on “Historijski dan za BiH

  • 25. Marta 2010. at 18:00
    Permalink

    Ma stvari su jednostavne BiH ima ogromne turisticke potencijale loše puteve i neuke političare ,Stranci imaju izvjestacenu prirodu pametne političare i dobre puteve ,cilj je unistiti nasu prirodu dobiti jeftinu struju i imati monopol nad nasim resursima u cilju sto bolje kontrole za ostvarenje vlastite dobiti,,,KO OVO NE VIDI IL JE GLUP IL SLIJEP ,,,,,AL KO OVO ZANEMARUJE BEZOBRAZAN JE JER ON ODLUCUJE O POKOLJENJIMA KOJA DOLAZE ,,,

  • 30. Marta 2010. at 11:20
    Permalink

    Jos bih dodao da ovo sve ide u privatizaciju nakon sto se napravi. Pa necemo davati valjda NP-ove “za opce dobro” , pa ih poslije “prodati privatnom licu” (nas ili stranac) koji u sadasnjem stanju (NP) ne mogu niti primirisati. Ocito je da politicari otimaju drzavnu zemlju pod kojekakvim isprikama, pa je namjeravaju prodati privatnim licima. Po meni moja vizija prosperiteta je da lovimo ribu kao i nasi preci uz kakav dobar rostilj pored brze i hladne rijeke… a neka ti politicari kupe komad zemlje i naprave kakvu fabriku od svojih plata, pa sve to doniraju kome god hoce. Sram ih bilo i njihovih oceva i matera koji su ih tome (pljacki) naucili!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.