Zabluda o Lištici (sirokibrig.com)

Tekst iz 2007. godine u kojem jedan ribolovac izražava svoje nezadovoljstvo radom matičnog Udruženja.Tekst je star tri godine i nadam se da nije aktuelan što se tiče Ribolovnog društva “Borak” iz Širokog Brijega, ali je itekako aktuelan što se tiče mnogih drugih Udruženja ribolovaca u Bosni i Hercegovini.
Još dok sam bio klinac pitao sam se koje vrste riba žive u Lištici. Tad su u Lištici, pored riba, živili i rakovi. Odgovor koji sam najčešće dobivao je bio da je u lištici obitava Potočna pastrva.
Mudri ribolovci su to vjerojatno pretpostavili zato što potočna pastrva živi u velikom dijelu Europe. Ali kad su počela poribljavanja potočnom pastrvom uočio sam značajnu razliku između autohtone i ubačene vrste. Radilo se o potpuno različitim vrstama.
Autohtona lištička vrsta (na slici) je
mediteranska pastrva (Mediterranean trout). To mi nitko od iskusnih ribolovaca nije znao reći već sam na taj podatak naišao na internetu uspoređujući slike mediteranske pastrve s lištičkom autohtonom pastrvom. Zapravo o toj mediteranskoj pastrvi sam našao vrlo malo podataka i malo slika. To je vrlo rijetka vrsta i, koliko je meni poznato, živi samo u nekim rijekama Korzike i francuskih Alpa. I pod tom vrstom sam naišao na neke slike koje se razlikuju. Fizičke razlike između mediteranske i potočne pastrve možete jasno uočiti na slikama.

Postoje i razlike u ponašanju. Mediteranska pastrva više voli brzake, teže ju je ulovit. Ribolovno društvo “Borak” svake godine poribljava Lišticu. Prijašnjih godina su poribljavali sjevernoameričkom vrstom Kalifornijskom pastrvom. Zadnjih 5-6 godina poribljavaju potočnom pastrvom. Potočna i kalifornijska pastrva nisu prilagođene životu u Lištici tako da se svake godine (srećom) većina od ubačenih polovi. Poribljavajući stranim vrstama uništavaju iznimno rijetku autohtonu mediteransku pastrvu.

Slično se dogodilo u Neretvi gdje je endemska autohtona mekousta pastrva gotovo istrijebljena poribljavanjem potočnom i kalifornijskom pastrvom. Ribolovno društvo “Borak” ovako neprofesionalnim, nemoralnim i neetičnim ponašanjem svake godine uništava ovaj naš neprocjenjivi biser. Ekonomika gramzljivosti ribolovnog društva “Borak” sastoji se od tog da, ako više ribe ubace, prodati će više dozvola, bez obzira na nesagledivu štetu koju čine. Ribolovna društva u svijetu se bave očuvanjem i zaštitom voda, ali to nije slučaj s ribolovnim društvom “Borak”.

Članovi ribolovnog društva “Borak” se bave sebičnom eksploatacijom i uništavanjem prirodnih resursa. Nisu svi, ali većina ih je takvih. Žalosno je vidjeti starog ribolovca kako ubija ribice manje od 10 cm i žustro trpa u džep. U razvijenom svijetu je sve češća praksa slikanja i puštanja riba. U nas je to nepoznanica. Stari okorjeli ribolovci su okrutni ljudi i okrutno se ponašaju. Na rijeci ubijaju vrijeme i liječe komplekse ne mareći za išta drugo.

Široki nema sustav pročišćavanja otpadnih voda. Kanalizacija teče izravno u rijeku. Nikad nisam čuo da su robolovci digli svoj glas protiv zagađenja. Nikad nisam čuo da su se pobunili protiv devastacije korita. Ribolovcima to, čini se, ne smeta. Čak štoviše takva mjesta rado odabiru za pecanje. Jedno od takvih mjesta (na slici) je ispod mosta od zaobilaznice. Tu se nalazi velika cijev iz koje se izlijeva tekućina gadne boje i još gadnijeg mirisa, ali gospodi to ne smeta.

Ribolovno društvo borak je zatvoreno za javnost ili se takvim barem čini. Komunikacija s javnošću je nikakva, nemaju svoj list, a ne treba ni napominjati da nemaju web stranicu. Informacije se prenose od usta do usta, po domovima penzionera, kavama i rakijama… Financijski tokovi su poznati samo odabranima, ne zna se ko nadzire rad društva. Lovočuvar je periodična kategorija; radi samo dva mjeseca, kad se ubaci riba i prodaju dozvole.
Čudno, neshvatljivo, nakaradno…
bivs@net.hr