Stručni osvrt na projekt izgradnje hidroelektrana na rijeci Trebižat

Obzirom da se ovih dana rasplamsala javna rasprava o mogućnosti izgradnje sedam hidroelektrana na rijeci Trebižat, u okviru koje je i izvješće «HPP Koćuša» izrađeno od strane tvrtke Pőyry Energy GmbH, prilažem i svoj doprinos ovoj, za ljubuški kraj iznimno važnoj tematici.
Čitajući predmetno izvješće, stječe se dojam kako se izgradnjom male hidrocentrale dobro uklopljene u okoliš, ništa loše po Trebižat i njegovu neposrednu okolinu ne bi trebalo desiti. Pa ipak autori se donekle ograđuju na način da sugeriraju provođenje dodatnih istraživanja o eventualnim konkretnim posljedicama realizacije ovakvog projekta na ekosustav rijeke Trebižat i pripadajućeg okoliša. Na više mijesta se provlači kroz izvješće da se
postrojenje svojim izgledom može dobro uklopiti u okoliš, a da bi brana svojom konstrukcijom i vrstom, usuglašenom sa stručnjacima Elektroprivrede, trebala biti čak i jedva vidljiva, te na taj način vizualno zanemarivog utjecaja na prostor. Međutim, utjecaji na morfologiju korita rijeke, kvalitet vode, količinu vode u vodotoku te biljni i životinjski svijet, posebno na ribu, na neki način se minimaliziraju, te se autori s pravom ograđuju od iznošenja konkretna konačna suda o istom.

Kako ne bismo zbog sentimentalnih razloga apriori osporavali opravdanost izgradnje mini hidrocentrala na našem Trebižatu, potrebno je da svi postavimo neka pitanja prije donošenja konačnog suda, a to su:

Koliko su hidroelektrane, pa i one «mini», ekološki prihvatljive na krškim rijekama?

Naime, hidroelektrana kao energetsko postrojenje i nije sama po sebi problem, koliko su to brane i akumulacije koje su neizostavno dio takvog sustava. Korita krških rijeka, kao što je i Trebižat, izuzetno su porozna, učestalo propuštaju vodu, pa su ovakve rijeke gotovu u pravilu i ponornice, sa podzemnim i nadzemnim tokovima. Protok vode je jako nestalan, varira tijekom godine, od presušivanja korita do poplavljivanja okolnih polja. U predmetnom izvješću predviđa se izgradnja između ostalog akumulacije – vodospremnika kao i drenaža korita rijeke u dužini od 40 m. Ovakvim intervencijama u krški okoliš, otvaraju se novi «ponori», voda otječe, smanjuje se hidropotencijal, pa se ponori betoniraju, što sve skupa može bitno promijeniti podzemni ekosustav.

Pročitajte i:   Održan 1. Memorijalni Carp Cup 'Adnan Osmanagić - Adi'

Sugerira se kako će negativan utjecaj na riblju populaciju biti anuliran izgradnjom tzv. riblje staze – fish ladder koja bi trebala omogućiti nesmetan prolaz ribe i njeno razmnožavanje. Na žalost, u praksi je poznato kako te staze nisu funkcionalne, te ih riba malo ili skoro nikako ne koristi. Također se spominje mogućnost promjene mikroklime, tj. temperatura vode bi trebala blago pasti. Treba napomenuti kako je dokazano da, ma koliko mala promjena temeratura vode bila, ona ima negativan utjecaj na žive organizme koji su navikli samo na sezonske, prirodne promjene temperature.

U izvješću se također definira kako bi brana za postrojenje trebala biti visine 3,5 m, a na sljedećoj stranici izvješća poprilično neuočljivo spominje se kako će izgled slapova Koćuše zbog toga biti ipak promjenjen – tijekom skoro cijele godine biti će manji nego sada. U istoj rečenici se navodi da će količina i kvalitet vode ostati isti (!), što je poprilično zbunjujuće i u koliziji s prethodnim.

Nadalje, spominje se kako će se povremeno morati čistiti akumulirani sediment u akumulaciji – vodospremniku. Nigdje se ne spominje nakupljanje viška sedimenta uzvodno od brane što onemogućuje mriješćenje ribe, te manjak sedimeta nizvodno od brane, što će pogodovati eroziji riječnog korita.

Pročitajte i:   Divlje deponije "oživjele" nakon akcije čišćenja u Sarajevu, uskoro zapošljavanje dodatnih inspektora

Pitanje koje se također nameće je i gradnja hidrocentrale ili alternativa kao što su obnovljivi izvori energije?

Budući da nisu provedena ozbiljnija biološka, speleološka i ekološka istraživanja utjecaja izgradnje mini-hidroelektrana na okoliš, nitko sa sigurnoću ne može predvidjeti kakav će on u konačnici biti. Možda je idealna prilika s ovom temom usporedno razmisliti i o potencijalima obnovljivih izvora energije (sunce i vjetar), jer su 2300 sunčanih sati u godini kojima se diči Ljubuški više nego dovoljan razlog za to.

Potreba za povećanjem proizvodnje energije u slivu rijeke Trebižat, nije posljedica nekog značajnijeg industrijskog razvoja tog kraja, nego povećanja potrošnja u kućanstvima te značajanog gubitka energije u distribucijskoj mreži.

Stoga je svakako prije usuglašavanja konačnog stava oko gradnje mini hidroelektrana na Trebižatu potrebno razmisliti o mjerama energetske efikasnosti, korištenju obnovljivih izvora energije, a ako se i nakon toga smatra odravdanim graditi navedena postrojenja, potrebno je provesti sveobuhvatna biološka i ekološka istraživanja ovog ciljanog, nama iznimno vrijednog, područja.

Dr. sc. Mario Šiljeg, docent
tehnolog za vode, Član međunarodne europske istraživačke skupine – Pure Water (Čiste vode).

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.