“Bistro” Sydney – Memorijalni Kup “Abaz Pašić – Abo!”
Prošla nedelja, 28.03.2010. godine ostat će dugo u sjećanju svih učesnika takmičara ribarskog kluba “Bistro Sydney”, gostiju na teferiču, izvođača programa i porodici rahmetli Abaza Pašića – Abe u čiji pomen je održan memorijalni kup.
Takmičarski dio završio se pobjedom Ljubljanac Hazima za “dlaku” boljeg od drugoplasiranog Beširevic Elvisa.Pobjedniku za 2010. godinu bit će upisano ime za sva vremena na trofejnoj spomen ploči Bistro Fishing Club Abaz Pasic Abo Memorial Cup “Blackfish” uz nagradu vrijednu $ 400.00 Daiwa Create, masina za ribolov. Dobitnik nagrade, Ljubljanac Hazim je donirao nagradu da se ista proda na aukciji koja će biti održana na sljedećoj “Ribarskoj večeri” te da novac ide u klupsku kasu.
Sva ulovljena riba poklonjena je prijateljima kluba koji su slabije ribarske sreće a vole da jedu ribu i koju su bili najbrži da “ulove” ulov.
Po izuzetno lijepom vremenu, od ranih jutarnjih sati počele su
pripreme za teferič na koji je došlo stotinjak prijatelja sa Central Coasta, Woolongonga i iz svih dijelova Sydney-a.
Enes Smajović, Reuf Beširević i Mirko Garić pripremili su i ispekli tri janjca veoma ukusnog mesa.
Za riblje i begove čorbe, ukusno skuhane majstorlukom Ajše i Mirsada Bošnjaka te Hazima Ljubljanca, trazili su se recepti.
Ćevape je pekao Fikret Kolarić koji su brzo ”planuli”, uglavnom od mnogobrojnog podmlatka kluba.Za “bumbarice” bila je zadužena Dada.
Raznorazne meze, salate, kolaće i torte te za kahve, pranje posuđa, čišćenje prostorija prije i poslije teferiča bezprijekorno su pripremile i odradile nas “ljepši dio” kluba.
Puno je imena da bi se sva pobrojala i napisala.Ipak, posebno se istakla Nurka Kolarić.
Naravno, ovo od hrane, sve pobrojano, bilo je besplatno zahvaljujući u prvom redu novčanoj pomoci supruge Majde i porodice rahmetli Abaza Pašića Abe, Hadžere i Saliha Valentanlić koji su klubu donirali ćevape i lepinje, privatnim sredstvima članova kluba i skromnim sredstvima samog kluba.
Samo se piće naplacivalo kojeg je na kraju nestalo, tako da su Senad i njegova supruga morali rano napraviti “fajront” te “rastjerati” najupornije ukljucujuci i pobjednika-slavljenika kupa te goste iz Wollongonga.
Posebna “priča” bili su izvođači nedeljnog programa.Program je osmislio i vodio neprevaziđeni gosp. Ibro Suhopoljac sa svojom izuzetnom muzičkom grupom, ogrankom Sevdaha za NSW .
Njegove uvodne, tople, snazne i u srce dirajuće riječi o našem ribaru, rahmetli Abazu natjerale su mnoge od stotinu prisutnih na suze. Njegov odabir muzike, pjesme i poezije prijatno je iznenadio sve prisutne čak i one prijatelje kluba koji ne govore bosanski jezik.
Pitali su nas zašto ljudi plaču?
Odgovor je bio – šteta sto ne razumijete Ibru.
Razumijeli su suze.
Veliki prijatelji našeg kluba, na najbolji način, pomogli su nam da održimo drugi po redu Memorijalni Kup Abaza Pašića Abe bez bilo kakve novčane naknade .Još jednom, ispred porodice rahmetli Abe, Kluba “Bistro” i svih prisutnih na teferiču veliko hvala svim članovima Ogranka Sevdaha Za NSW.
I na kraju, što reče Ibro u svojoj besjedi ”Dok god živi ribarski klub “Bistro”, živjet će uspomena na rahmetli Abu i Abin kup.
Vidimo se, akbogda, nagodinu.
Govor Ibre Suhopoljca
Poštovana porodico, prijatelji i poznanici rahmetli Abaza Pašića Abe!
Neplanirano sam dobio ulogu da kažem nešto o čovjeku koji više nije među nama, pa dozvolite mi, da se, ispred predstavnika kluba gosp. Hazima Ljubljanca, kratko osvrnem na pomenuto kao i na današnji skup.
Dvije su godine od kako nas je Abaz Pašić Abo napustio i preselio na Ahiret. U pomen ovog čestititog Bošnjaka, muža, oca, dide, prijatelja i velikog ribolovca, sastali smo se danas kako bi posvjedočili da neki od nas nikada ne odlaze. Blago onom za kojim se dobre priče pričaju i zbog koga se ljudi u dobru okupljaju.
Svaki rastanak je težak, a pogotovo onaj koga mi imenovasmo kao smrt, zato valjda što ga, u neshvaćanju, smatramo konačnim. Međutim, da li je to baš tako? Smrt je i početak vječitog života na Ahiretu u sjeni svojih ovozemaljskih dobara. Kur’an časni kaže da svako dobro djelo ima sjenu u dženetu, stoga, poštovani, potrudimo se da na ovom našem proputovanju činimo što više dobrih djela.
Jeste li ikada, kao djeca, stojali u riječnom brzaku? Ja jesam mnogo puta, zato što sam odrastao na dvije rijeke, Bosni i Usori. Eh, tako stojeći i gledajući u vodu, ja sam osjećao kao da se krećem velikom brzinom naprijed. Kada sam malo odrastao, shvatio sam da je to bio vizuelni trik, koji je moje oči, zbog brzog protoka vode, varao. Kada sam još malo više odrastao, i spoznao Allaha dž.š., shvatio sam da je cijeli dunjaluk jedan vizuelni trik koji pokušava da prevari moju dušu, i ništa više!
Ustvari, potvrdio sam svoju dječačku misao, da ja zaista prolazim velikom brzinom kroz ovaj svijet, i da dunjaluk ostaje za mnom, baš kao oni brzaci oko dječijih nogu. Zašto vam ovo kažem! Pa da shvatimo da smo mi ovdje samo prolaznici sa jednim kratkim konakom – ovim našim životom, a da su naši tragovi, dobra i loša djela, jedino što će ostati za nama. Da su lijepi tragovi ostali iza rahmetli Abaza, evo, svjedoci su njegova familija, svjedoci ste vi, a i ja sa vama, iako ga osobno nisam ni poznavao.
Isključivo iz tog razloga ja sam danas ovdje kao i Sevdah trupa. Aussie bi rekli ” respect paying”, ili na našem lijepom Bosanskom, tu smo da pokažemo poštivanje prema rahmetli Abazu, ali i prema svima vama koji se okupljate radi njega. Što bi rekli, sijemo ljubav da nam se ljubav vrati! Eto odgovora, onima koji se mogu upitati otkuda Sevdah trupa ovdje i danas?
Kako čuh, naš kršni Hercegovac, nikada se nije libio teškog rada da bi obezbjedio porodicu. Nikada nije ustuknuo pred životnim problemima. Naprotiv! Pomagao je svakome, pa čak i strancima! Mnogi od nas su ga upoznali kao vrsnog ribara, koji je proveo decenije na pučini i stjenovitim obalama okeana, loveći ribu i stvarajuci mit među novopridošlim Bošnjacima. Nećemo zaboraviti njegovo majsorstvo u hvatanju Blackfish-a sa opasnih stijena Krnela. Zbog njega valjda, u prijateljskim srcima, i te stijene danas izgledaju pitomije i draže.
Medutim, još nešto posebno krasilo je Abaza Pašića Abu. Volio je i pomagao nas izbjeglice, slomljenih duša pridošle iz ratom poharane Bosne. Nerijetko , i suze je znao pustiti, a to mogu samo darivani! Te suze nikada nećemo zaboraviti. Spoznati svoje i svoga, je osnovna platforma sa koje insan ima šansu da nadgrađuje sebe. Bez respekta prema svome, čovjek postaje tek puka mješina od krvi, mesa i sitnih samozadovoljstava, i ništa više!
Nećemo zaboraviti ni to kako nas je strpljivo učio ribolovačkim vještinama. Dok god živi ovaj Ribarski klub kojeg je Abo iskreno volio,živjeće i uspomena na njega. Živjeće i njegov memorijalni kup Abaz Pašić Abo i prenijeće se, ako Bog da, na mlađe generacije i njegovu unučad.
S tim mi dokazujemo puno. Dokazujemo da, pored svih svojih ljudskih mahana, mi Bošnjaci, znamo voljeti svoga, na našu i Abazovu radost. Abo je otišao ali je ostavio svoj dobri bošnjački duh da se raduje moru i pecaljkama, Krnelu i ozeblim brodicama, zajedno s nama.
Zato, neka je velika ljudska hvala i rahmet duši čovjeku koji je umio voljeti svoga, našem Abazu Pašiću Abi, od prijatelja i ribara iz Ribarskog kluba “Bistro”.
U ime članova i predstavnika kluba “Bistro Sydney” – gosp. Hazima Ljubljanca,
Ibro SUHOPOLJAC
Čestitam pobjedniku na osvojenom prvom mjestu kao i na donaciji osvojene nagrade.To mogu samo veliki i pravi ljubitelji ribolova u što ja nisam sumnjao za Hazima da je takav jer sam ga upoznao i uvjerio sam se da je to velika ljudina i veliki ribolovac.Želim mu puno sreće kao i svim ribolovcima iz udruzenja.Veloko BISTRO sa Drine.BERi
Hvala Beri.Tvoje rijeci me podsticu u onom sto zelim da uradim i u buducnosti.Tebi i tvojoj familiji zelim sve najbolje i jos puno ulovljenih skobalja ,plotica i eventualno mladica.