Endemske i autohtone vrste rijeke Neretve pred izumiranjem

U rijeci Neretvi, njenim pritokama i akumulacijama koje su stvorene izgradnjom brana živi više vrsta riba iz porodica Salmonidae, Ciprinidae, Percidae, Thymallidae, Cottidae i Centrarchidae. Iz porodice salmonidae najzastupljenija je potočna pastrmka (Salmo trutta m. fario), a tu su još glavatica (Salmo marmoratus Cuvier), neretvanska mekousna pastrmka (Salmothymus obtusirostris oxyrhyncus), jezerska pastrmka (Salmo trutta m. lacustris) i kalifornijska pastrmka (Oncorhynchus mykiss).

potočna pastrmka (Salmo trutta m. fario)

glavatica (Salmo marmoratus Cuvier)

neretvanska mekousna pastrmka (Salmothymus obtusirostris oxyrhyncus)

jezerska pastrmka (Salmo trutta m. lacustris)

kalifornijska pastrmka (Oncorhynchus mykiss)

Iz porodice Ciprinidae najzastupljeniji je šaran (Cyprinus carpio) i klen (Leuciscus cephalus cephalus). Iz porodice Percidae tu dominira smuđ (Stizostedion lucioperca), a iz porodice Thymallidae lipljen (Thymallus thymallus).

šaran (Cyprinus carpio)

klen (Leuciscus cephalus cephalus)

smuđ (Stizostedion lucioperca)

lipljen (Thymallus thymallus)

Najugroženije vrste su iz roda Salmonidae i to glavatica (Salmo marmoratus Cuvier) i neretvanska mekousna pastrmka (Salmothymus obtusirostris oxyrhyncus), a nista manje ugrožene nisu ni ostale vrste, samo što su ove dvije pred samim nestajanjem.

Evo par riječi o ovim kraljicama rijeke Neretve kao i glavnim uzrocima njihovog naglog smanjenje populacije, a ako se ubrzo ne poduzmu radikalne mjere zaštite ovih vrsta sve to će dovesti do njihovog totalnog nestajanja .

Glavatica (Salmo marmoratus Cuvier)

Klasifikacija: Red: Salmoniformes ; Porodica: Salmonidae

Razmjerno velika glava, zbog čega je i zovu “glavatica”, jaka čeljust i zubi. Tijelo je izduženo, a na njemu nema crnih i crvenih pjega. Boje je rumeno-sive i tamnije do tamno-zelenkaste, trbuh je bijel. Tijelo je išarano tamnim prugama, a šare na glavi podsjećaju na mramor. Mlađi primjerci po boji se razlikuju od starijih.

Max veličina:Dužina do 65 cm; težina do 30kg (Vuković T.,Ivanović B., 1971.)

Živi u tekućim ili stajaćim vodama sa pješčanim ili šljunkovitim dnom i u hladnim vodama gornjih tokova alpskih rijeka i glacijalnih jezera. Hrani se pretežno drugim vrstama riba. Spolno sazrijeva u četvrtoj godini života. Mrijesti se od početka decembra do kraja januara. Mrijesti se u rijekama, na šljunkovitom dnu. Smanjena joj je brojnost i stanište zbog uništavanja prirodnog staništa i introdukcije drugih vrsta. Glavatica je naša najveća salmonidna vrsta.

Glavatica ili marmorata u Bosni i Hercegovini se može naći samo u rijeci Neretvi i ona je jedna od autohtonih vrsta rijeke Neretve, a može se još naći u Sloveniji (Rijeka Soča) gdje je nazivaju soška pastrva, Crnoj Gori, Sjevernoj Italiji, Hrvatskoj, Srbiji i Albaniji. U Hrvatskoj naseljava samo rijeke Jadranskog sliva.

Po ovoj ljepotici je najvjerovatnije mjesto nadomak Konjica, Glavatičevo dobilo ime jer je glavatica išla uzvodno radi mrijesta i upravi se mrijestila na području Glavatičeva. Njeno ime sa ponosom nosi u udruženje sportskih ribolovaca iz Jablanice, ali na žalost od te ljepotice ostalo je još samo ime i lijepa sjećanja ovdašnjih ribolovaca. Ova riblja vrsta je pred samim izumiranjem i u Neretvi na potezu od Konjica do Čapljine može se naći svega stotinjak primjeraka.

Neretvanska mekousna pastrmka (Salmothymus obtusirostris oxyrhyncus)

Neretvanska mekousna pastrmka (Salmothymus obtusirostris xyrhynchus) je u svakom slučaju jedinstvena riblja vrsta. Uz glavaticu predstavlja endem gornjeg i srednjeg toka rijeke Neretve. Njen način ishrane, izgled i ponašanje čini je sasvim drugačijom od ostalih salmonidnih vrsta u regionu. Naseljava uglavnom mirne i dublje dijelove tekućica i živi u jatima. Hrani se organizmima dna: larvama vodenih insekata, oligohetama, račićima i itd. Najveći primjerci dostiču dužinu od 60 cm i težinu od 3 kilograma. Iako su u zadnje vrijeme zabilježeni sličajevi ulova i većih primjeraka ipak se samo radi o hibridnoj vrsti koja uistinu ima oblik i odlike mekousne pastrmke, ali je očito došlo do ukrštanja sa drugom vrstom. Njena markantna karakteristika su mala zadebljana usta sa veoma malim zubima pa otuda i njeno ime. Obitava u hladnoj vodi sa mnogo kiseonika pa je stoga nema u manjim pritokama Neretve. Također, u uzvodnom toku mekousna pastrmka se rasprostire sve do Krupačkih stijena gdje Neretva prima obilno vrelo Krupac i praktično odatle postaje „prava“ rijeka. Vještački pokušaji unošenja u vode Crnomorskog sliva nisu rezultirali njenim ostankom u vodotocima Vrbasa i Bosne.

Sada se pitamo šta je to dovelo do enormnog smanjenja jedinki ovih jako ugroženih vrsta koje su pred samim nestajanjem. Razloga za to je million a oni najvažniji su:

izgradnja brana što je dovelo do nemogućnosti izlaska na mrijest,

nagla ekspanzija svih vidova krivolova posebno u ratnom i poratnom period,

nemar i pohlepa ribolovaca, lov za vrijeme mrijesta i lovljenje mnogo više od dozvoljenog broja komada,

poribljavanje voda alohtonim vrstama riba, kao i onima pripadaju tzv. crnomorskom, a ne jadranskom slivu i koje se teško adaptiraju čime je oskrnavljen izvorni genski fond,

nemar nadležnih institucija koje trebaju da zaštite autohtone vrste koje su nacionalno blago i da pruže mnogo veću podršku onima koji to čine…

Krenućemo redom:

Izgradnjom više brana na rijeci Neretvi presječeni su putevi ribama koje su odlazile na mrijest u gornji tok rijeke (glavatica), a stvaranjem akumulacionih jezera automatski je došlo do smanjenja kvaliteta vode u Neretvi, povećanja temparature vode, djelomičnog nestanka hrane za ribe i još mnogo drugih poremećaja.

U toku rata, a i poslije njega došlo je do nagle ekspanzije svih vidova krivolova pa se riba izlovljavala mrežama, eksplozivom, podvodnim puškama, električnom energijom i čime sve ne. Ova pojava se u nekoj mjeri mogla tolerisati u toku rata kada su ljudi bukvalno bili gladni i tražili hranu kako u vodi tako i u šumi, pa i prvih godina nakon rata. Međutim, ovaj vid kriminala opstao je do danas, 20 godina nakon završetka rata i još se uvijek toleriše pod izgovorom da narod nema para, nezaposlenost velika i slično. Kriminal koji vlada na svim vodama u Bosni i Hercegovini nije posljedica gladi i neimaštine nego unosan biznis od kojeg dobro uvezane kriminalne grupe mjesečno zarađuju i po 5.000 KM, a pri tome državi ne plaćaju ni feninga poreza i još pored toga prodaju ukradenu ribu. Krivolovci koje je naša ribočuvarska služba i policija zaticala u krivolovu su uglavnom bili dobrostojeći ljudi sa opremom za krivolov u vrijednosti i do 10.000 KM ! USR “Glavatica” Jablanica je u zadnjih pet godina uložilo mnogo napora i finansijskih sredstava kako bi iskorjenila kriminal na vodama koje su im povjerene, ali bez velikog uspjeha. Uistinu kriminal je sveden skoro na minimum, ali nije u potpunosti iskorjenjen iz razloga što ih nisu podržale ostale nadležne institucije, a prije svega inspekcije i sudovi, dok je saradnja sa policijskim organima zadovoljavajuća.

Ljudska pohlepa, želja da se ulovi što više, da se nekome dokaže kako je on “istinski sportski ribolovac” dovela je do masovnog izlova od ljudi koji sebe smatraju sportskim ribolovcima. Međutim, ni jednog trenutka u njima nije proradila savjest da sebi kažu: “Dovoljno sam ulovio, doći ću ponovo sutra”. Ne, ti ljudi love po 20-30 kg ribe iz samo njima znanog razloga i na kraju je podjele prijateljima i rodbini. Dakle, nije cilj koristoljublje nego sasvim nešto drugo. Još gore od ovoga je kriminal koj se dešava kada je riba na mrijestu. Tada oni koji imaju novca da plate mizerne kazne od 200-300 KM razmišljajući na način :”Ja imam novca da platim svoj ćeif” bez ikakve bojazni idu u krivolov izlovljavaju ribu za vrijeme mrijesta kada to i nije baš teško. Prije svega to nisu sportski ribolovci niti bilo kakvi ljudi nego monstrumi. Ti ljudi upitani zašto uništavaju riblji fond kažu:”Kakva je to šteta ja ulovim 10-tak komada za godinu”. Nije neka šteta samo desetak komada, ali kad se uzme u obzir da svaka polno zrela jedinka izbaci oko 5.000 komada ikre po 1 kg tjelesne mase, onda to više nije desetak nego 50.000 komada uništene mlađi što je ogromna šteta.

Poribljavanja koja se vrše zadnjih godina i koje finansira JP EP BiH ispunjavajući zakonsku obavezu zbog izgradnje brana na Neretvi idu u prilog samo ribogojilištima koja tim poribljavanjima dobro profitiraju. Unose se alohtone vrste riba kao što je kalifornijska pastrmka (Oncorhynchus mykiss), koja se ne mrijesti u vodama BiH i koja samo služi za izlov, a pored toga uništava mlađ drugih riba je totalni promašaj. Poribljavanje potočnom pastrmkom koja živi u rijekama crnomorskog sliva i kaja se u dobroj mjeri razlikuje od autohtone, je takođe imalo dobrog uticaja na nestanak autohtonih vrsta. Ova riba se teško adaptira u rijekama jadranskog sliva i mislimo da u dobroj mjeri ugine ubrzo nakon poribljavanja. Ako i ne ugine veliko je pitanje da li se uopšte može mrijestiti u ovim vodama ili je totalno jalova ili se nekako uspije ukrstati sa autohtonim i proizvode neplodnu (jalovu) mlađ. Na taj način oskrnavljen je izvorni genetski fond autohtonih vrsta rijeke Neretve.

I na kraju dolazimo do veoma bitnog faktora koji utiče na nestanak autohtonih vrsta, a to je nemar i nezaintersovanost nadležnih institucija da zaštite autohtone vrste i izostanak njihove podrške pojedincima i udruženjima koja to čine. Mislimo da državne institucije još uvijek nemaju svjesti šta se svakim danom gubi, da su autohtone vrste nacionalno blago i da država treba učiniti sve da ih zašititi. Ribolovni turizam u Svijetu je veoma profitabilan posao i pojedine države i regije, koje su to prepoznale, ostvaruju odlične ekonomske rezultate, sa minimalnim ulaganjima, u stvari samo čuvanjem onoga što već posjeduju.

To isto navodi i uvaženi profesor Avdo Sofradžija u Ribarstveno gospodarskoj osnovi i o ovoj problematici kaže: “Potpuno je zanemarena obaveza države, u kojoj postoji potrebna svijest o značaju spostvene prirodne baštine, da takvu praksu zakonski eliminira i sankcioniše. Pri tom se posebno ima u vidu činjenica da genski fondovi autohtonih (divljih i kultiviranih) populacija predstavljaju nacionalno dobro od neprocjenjivog značaja, čije je perspektivne potencijale, u ovom trenutku, možda teško i predvidjeti.” Pošto je citiran samo dio teksta da nebi bilo zabune ili nedorečenosti ovdje se prvenstveno misli na problem unošenja alohtonih vrsta riba prilikom poribljavanja i mimo njega, bez valjane konsultacije nadležnih institucija što postepeno dovodi do uništenja genskog fonda autohtonih vrsta. Takođe uvaženi profesor ukazuje na ogroman značaj postojanja takvih vrsta i nemaran odnos prema tom prirodnom blagu. U naše vode su unošene riblje vrste koje su umjesto očekivanog “ukrašavanja” i podizanja ekonomskih i sportsko- ribolovnih vrijednosti pojedinih voda (prema laičkim procjenama) devastirale autohtone vrste i stvorile kontra efekat. Takve pojave se ne sankcionišu, nego naprotiv stimulišu na način da se svake godine od tih istih institucija odobri poribljavanje alohtonim vrstama riba i riba koje ne pripadaju Jadranskom slivu. Niko nije ni pokušao da natjera i stimuliše ribogojilišta u Bosni i Hercegovini da se posvete uzgoju i mrijestu autohtonih vrsta kako bi se na taj način, kvalitetnim poribljavanjima očuvale autohtone vrste riba

Evo primjera za to:

Uzimajući u obzir zvanične podatke iz Ribarstveno-gospodarske osnove rađene od strane Priridno-matematičkog fakulteta u Sarajevu 2003. godine za područje USR “Konjic” Konjic, USR “Glavatica” Jablanica i USR “Neretva” Mostar broj jedniki glavatice iznosi svega 130 komada pa je posebno skrenuta pažnja na očuvanju ove vrste te obavezno poribljavanje glavaticom narednih pet godina. Od 2003. godine do danas nikad nije ubačena ni jedna jedinka glavatice iako je predviđeno da se svakim godišnjim poribljavanjem ubaci 28.000 komada. Međutim, prema riječima nadležnih iz JP EP BIH, koja finansira navedena poribljavanja riblje mlađi glavatice nema nigdje u Bosni i Hercegovini tako da nisu u mogućnosti istu nabaviti. Svi pokušaji udruženja da se mlađ nabavi iz Slovenije, ako već nijedno ribogojilište ne uzgaja mlađ glavatice završila su neuspjehom, a predstavnici Elektroprivrede to pravdaju velikim troškovima transporta. Mislimo da se tu ipak radi o drugim stvarima, odnosno tzv. “namještanju poslova” domaćim ribogojilištima po svaku cijenu. Isti slučaj je i sa mekousnom pastrmkom jer je istu veoma teško mrijestiti vještačkim putem. Dosadašnji svi pokušaji završavali su se neuspjehom jer nakon što mlađ naraste do 5 cm, sama ugine. Zadnjih godina se vrši poribljavanje mekousnom pastrmkom upravo te veličine, a šta se sa njom dešava nakon toga, da li ostaje živa ili ugine to niko ne zna. Vrlo moguće da jedan dio preživi, pa zato sada imamo slučajeva ulova mekousne pastrmke preko 3 kg, a nauka kaže da ona preko te težine teško može narasti. Upravo to daje nam za pravo da posumnjamo da se ipak ne radi o genetski čistoj mekousnoj pastrmci nego hibridu, dobojenom ukrštanjem dvije vrste (najvjerovatnije potočne i mekousne pastrmke). Ta pojava se dešava i u prirodi ali vrlo rijetko, dok se ovdje radi o masovnoj pojavi.

Još nekoliko primjera nemara nadležnih institucija:

Prošle godine, zbog nemara Kantonalnog Ministarstva poljoprivrede i poduzetništva HNK, sve vode u ovom kantonu su više od tri mjeseca bile prepuštene na milost i nemilost krivolovcima. U periodu kada je bilo oduzeto pravo udruženjima da kontrolišu vode zbog raspisivanja Konkursa za dodjelu voda, krivolovci su iskoristili priliku da vrše masovni izlov mekousne pastrmke, glavatice i potočne pastrmke koja se u to vrijeme mrijesti što je dodatno ugrozilo opstanak ovih vrsta. Vezano za navedeni konkurs moramo spomenuti da je isti raspisan veoma kasno, na kraju kalendarske godine, da je procedura trajala veoma dugo (preko 3 mjeseca), da je taj konkurs trebao biti raspisan ranijih godina jer je od 2004. godine i usvajanja Zakona o slatkovodnom ribarstvu proteklo punih 6 godina , da su početne cijene ribolovnih zona bile prevelike tako da automatski istiskuju udruženja sportskih ribolovaca koja su sve ove godine nadljudskim naporima uspjela sačuvati i ovo malo ribljeg fonda što je ostalo i još mnogo toga. Pored toga, nemar i nerad inspekcijskih službi, kako opštinskih tako i kantonalnih i federalnih doveo je do pojave prodaje ribe pored magistralnog puta M-17 što je postao jako unosan biznis. Riba koja se masovno izlovljava mrežama prodaje se na neadekvatnom mjestu i niko od nadležnih na to ne reaguje. U restoranima se prodaju autohtone i druge vrste riba i regularno se nalaze na menijima svih restorana iako tih vrsta nema kupiti na tržištu jer ih nijedno ribogojilište ne proizvodi. To su prvenstveno neretvanska mekousna pastrmka, glavatica i smuđ koje vlasnici restorana kupuju od kriminalaca koji te ribe izlovljavaju mrežama, agregatima, podvodnim puškama i drugim nedozvoljenim sredstvima. Dakle, riba koja nema porjekla, nije kupljena na nekom od ribogojilišta javno se prodaje po veoma visokim cijenama, a inspekcije ne reaguju. Podsjećamo da je izlov ribe mrežom i ostalim nedozvoljeni sredstvima krivično djelo.

Kao što se da zaključiti problema je mnogo, a pomoći nadležnih institucija od opštinskih do državnih instanci skoro pa nikakva. Pitamo se samo do kada će samo pojedinci čuvati prirodno blago Bosne i Hercegovine, a svi ostali nijemo posmatrati kako ih pljačkaju i uništavaju sve što pliva u vodi i hoda po šumi. Uništenje ribljeg fonda nije ništa drugo do bezdušna pljačka naših voda, našeg prirodnog blaga. Nije samo problem nestanak autohtonih vrsta riba, ovdje je problem nestanak svih autohtonih vrsta, nestanak prirode i njenih ljepota. Uništavaju se šume, ubija se divljač, uništava riblji fond, zagađuju rijeke i jezera i na sve to nadležne institucije šute. Pitamo se do kada će šutjeti, odnosno do kada će se ugrožene autohtone vrste uspjeti održati prepuštene same sebi jer svakog dana ih je sve manje.

Prijedlozi mjera koje bi dovele do postepene revitalizacije ugroženih autohtonih vrsta su sljedeći:

hitno donijeti Pravilnik o zaštiti autohtonih vrsta i kapitalnih primjeraka,

izvršiti izmjene i dopune Zakona o slatkovodnom ribarstvu i podzakonskih akata sa posebnim akcentom na kaznene mjere koje treba pooštriti, odnosno postojeće povećati bar 10 puta (umjesto dosadašnjih 200 KM 2.000 KM najniža kazna i tako linearno povećati sve ostale kazne),

zaustaviti poribljavanja alohtonim vrstama riba i ribljim vrstama koje ne pripadaju poribljavanom slivu (jadranskom ili crnomorskom)

mnogo veće angažovanje nadležnih državnih institucija kako nadležnog Ministarstva, tako policije, sudova i inspekcija na suzbijanju kriminala na vodama

obavezno proglašenje autohtonih vrsta riba nacionalnim blagom i uvođenje totalne zabrane izlova, odnosno uvođenje tzv. “uhvati i pusti” (“Catch and Release” – C&R) režima ribolova

Sve ovo što nas okružuje pa i ove rijeke, jezera i ribe u njima, mi smo samo za kratko posudili od naše djece, kao što su to radili i naši preci i niko nema pravo uništavati tuđe. Nama su naši roditelji ostavili bar nešto iza sebe, a mi ako ovako nastavimo, na žalost, svojoj djeci ćemo ostaviti samo deponije smeća, posječene šume, zatrovane rijeke i jezera, bez ijedne jednine ribice. Na kraju voda je neophodna za život, šume su fabrike kiseonika, a ribe i divljač potencijalna hrana. Zapitamo li se ikad: Šta radimo uništenjem svega gore navedenog? Odgovor na ovo pitanje leži u odgovoru na drugo pitanje za sve vas, da dobro razmislite:

“Mogu li naši potomci živjeti bez ove

tri stvari?”

21 thoughts on “Endemske i autohtone vrste rijeke Neretve pred izumiranjem

  • 31. Januara 2011. at 15:44
    Permalink

    Trebao bi izbaciti ovu stranicu iz favoritesa na browseru. Samo se živciram bezvez. Rođen sam U Mostaru prije 22 godine. Stjecajem okolnosti sada živim već 18 godina u okolici Zagreba te svako ljeto posjećujem dedu u Blagaju(Vrstan ribar, jedno vrijeme je bio i najbolji ribar na podvodnu mušicu u Mostaru). Svako ljeto provedem na Neretvi i Buni kupajući se, uživajući u prirodi i naravno mojoj veliko strasti ribolovu. Ljubav prema ribolovu mi je usadio tata a kada sam ulovio svoju prvu mekousnu pastrvu na Neretvi( teren kod Blaževića) odmah je zarobila moje srce.
    Nakon ovog uvoda pogađate da sam veliki zaljubljenik prirode i NERETVE, kao i Bune. ovo što se događa je strašno. Prošle godine je bilo toliko krivolova na Neretvi da je to UŽAS. Osjetilo se to i na ulovu ove godine, mogu slobodno reći da mi je ova godnia na Neretvi bila i za 90% slabija nego pretprošle godine što se tiče ulova. Što učiniti po pitanju oćuvanja ribljeg fonda? Prva i osnovna stvar je suzbijanje kriminala i krivolova(mreže, puške, trokuke, bombe i slično). Jer kako će meni sad doći ribočuvar i napisat kaznu što sam ulovio jednu ribu više od dopuštenog broja, kada svi znamo da nočima haraju agregati i mreže Neretvom? Kada se to suzbije onda se može preć na ribolovce i daj Bože da se uvede CATCH&RELASE princip iako osobno mislim da je to nemoguće kod nas. Mislim da možemo slobodno usporediti Bunu i Neretvu. Sjećam se prije 10 godina da smo ja i brat lovili na Buni na podvodnu. Stvarno je bilo ribe koliko si htio, pogotovo onih komada oko pola kile. Svake godine sve slabije i manje ribe ima da bi do danas MEKOUSNA PASTRVA U BUNI postala gotovo ISTREBLJENA. Ista stvar će se dogoditi i s Neretvom. ISTA i to sam siguran milion posto.
    Nebi htio više dužiti, ali mislim da je krajnje vrijeme da se nešto poduzme. Izgubit ćemo ogromno bogatstvo kojeg nismo još svjesni. Kažem, još nije kasno da se spasi Meka u Neretvi i Glavatica, ali je zadnji čas. Zar nije lijepše da sačuvamo Neretvu samo od krivolova par godina, da nam dolaze stranci na ribolov i da ubiremo eure od njih, pa makar mu nosio i stolicu za njim i uzimao 20 eura za par sati. Nadam se da će bar netko ovo pročitati i nešto napraviti. Veliki pozdrav svim ribolovcima i ljubiteljima prirode!

  • 31. Januara 2011. at 22:48
    Permalink

    Jasno je prijatelju da ima krivolova, ali svaka ulovljena i ubijena mekousna pastrmka i glavatica u ovo vrijeme kad su pred istrebljenjem je šansa manje da se sačuvaju. Pokušajmo razmišljati na način da ne gledamo druge jer to onda ide lančano, svi kažu “zašto da ja budem prvi” i niko nije ni prvi ni drugi. Treba da nam bude cilj da svojim postupkom damo povoda nekome drugom da slijedi naš primjer. Kada ulovite i pustite meku pored nekoga ko to nikad nije učinio, vjerujte da mu neće biti jednostavno i možda se postidi pa sljedeći put učini isto. Od nečega se mora početi, a činjenica je da krivolovci nemaju savjesti i obraza i sigurno neće prestati sa krivolovom da sačuvaju meku i glavaticu nego baš mi istinski sportski ribolovci. Slažem se da je krajnje vrijeme da se nešto učini i na suzbijanju krivolova, ali isto tako ribolov mekousne pastrmke u vrijeme mrijesta nije ništa manje bezazlen od krivolova.

  • 1. Februara 2011. at 00:28
    Permalink

    To sve stoji što si rekao, i naravno da treba odnekuda početi, dao sam za primjer ovo s ribolovcem nekim i krivolovom. Moram priznati da ni ja nisam 100% sportski ribolovac, ali svaki meku ispod pola kile puštam. Da se na Neretvi lovi isključivo štapom, i da se zaustave sve vrste krivolova kao i u vrijeme mrijesta, bilo bi je kao drva što kaže moj deda…

  • 1. Februara 2011. at 01:12
    Permalink

    Slažem se prijatelju s tobom. Od nekud se mora početi, a pošto je krajnje vrijem bolje da to bude danas nego sutra, jer sutra već može biti prekasno!

    BISTRO!

  • 2. Februara 2011. at 00:28
    Permalink

    Uvođenje totalne zabrane izlova, odnosno uvođenje “uhvati i pusti” (“Catch and Release” – C&R) režima ribolova je izgleda jedini način.

  • 2. Februara 2011. at 10:41
    Permalink

    Tako je Ivane samo totalna zabrana i otvoreni rat protiv krivolova moze spasiti mekousnu i glavaticu.. Imamo jednu temu na forumu gdje pokusavamo pronaci nacin kako da simulisemo mozdane vijuge nadleznim institucijama. Pridruzite nam se u nasem pokusaju da se izborimo za opstanak autohtonih vrsta. Nije samo Neretva problem problem je i Drina gdje je mladica vec na rubu opstanka. Procitajte vijest takmicenja na Drini u organizaciji USR Halil Sofradzija ovo je vec neznam ni ja koji put po redu da Focansko i Ustikolinsko takmicenje u lovu mladice gdje ulovi iz godine u godinu izostaju i niko da se zapita sta je razlog toj blamazi od takmicenja. Loviti mladicu na Drini je trenutno lovu igle u plastu sijena i niko od nadleznih da pokrene akciju spasavanja. Savez suti, udruzenja sute, krivolovci haraju ,a mi ribari generalno gledajuci samo nijemo slijezemo ramenima.
    Crno se pise ribama ukoliko nastavimo sa ovom praksom.

  • 2. Februara 2011. at 13:57
    Permalink

    Uvijek sam imao dojam da u Drini ima mladice, ali sam bio u krivu izgleda. Koja je to tema na forumu? Ja sam novi na forumu, pa se ne snalazim baš dobro.

  • 3. Februara 2011. at 09:17
    Permalink

    Aktuelnosti iz Udruženja, Saveza, o Zakonu, ispitima…

    Kako zaštititi autohtone vrste i kapitalace od nestajanja?

    Bistro!

  • 3. Februara 2011. at 09:20
    Permalink

    Ugledajte se na Krajinu i krajisnike…samo ljudi koji zive uz vodu mogu da je zastite….pogledajte Unu, Unac, Klokot, Sanu, Sanicu ….Ljudi su napravili ribarske oaze i uzimaju grdnu lovu svake godine….. ako nemoze udruzenje moze privatizacija voda….ja licno nisam zagovornik takvog sistema ali se to pokazalo kao najefikasniji nacin zastite ribljeg fonda…..

  • 3. Februara 2011. at 13:34
    Permalink

    Prijatelju to je kod vas upalilo, a ima sredina gdje nije nego su privatnici unistili sve sto se unistiti da. Zahvalite Bogu sto jos nije nekoj budali naum palo da pravi brane tamo kod vas pa bi onda vidjeli sta znaci totalno unistenje voda i ribljeg fonda. Citava BiH se napaja el. energijom iz hidroelektrana napravljenih na Neretvi i onda se ne moze pricati o atraktivnosti takvih voda. Ne moze i pare i jare, nasu Neretvu su unistili branama kojih ima cak četiri od Konjica do Mostara, a brane su dobro doprinjele nestanku gore navednih ljepotica. Sve navedne rijeke nemaju krivolova koliko ga ima na bilo kojem od vjestackih jezera jer je mnogo teze mreze bacati na rjekama. Ovdje privatnici kupuju vode da bi mogli od JP EP BIH uzimati odstete. Da bar ostave druge rijeke na miru, ali cisto sumnjam da ce. Dakle, u tekstu je lijepo navedeno nekoliko od faktora sto dovedose do nestanka meke i glavatice, tako da nisu samo udruzenja kriva, a njihova se krivica moze procjeniti na nekih 10%, sve ostalo je nemar nadleznih institucija koje iz ko zna kojih razloga svako izbjegava napadati, nego samo svalite krivicu na udruzenja. To da se uzima grdna lova jasno je ko dan, ali od koga? Privatnici uzimaju od nas ribolovaca, bolje receno pljackaju nas previsokim cijenama dozvola na revirima poribljenim alohtonim vrstama riba. Od tih sredstava 10-20% ide na ponovno poribljavanje, a sve ostalo u dzep privatnika. Prijatelju moj, to je daleko od bilo kakve oaze, a ako hoces da uzivas u divljini jedne rijeke, ulovis divlju, autohtonu pastrmku toga nemas u BiH. Meni je nasa Doljaka 100 puta atraktivnija od svih pobrojanih rijeka jer platim 10 KM, isceifim bolje nego na komercijalnom reviru i nemam para na bacanje, kao i 80 % nasih ribolovaca, a novce ostavim udruzenju. Da su komercijalni reviri nacin zastite ribljeg fonda slazem se samo donekle, ali u vecini slucajeva oni sluze za unistenje autohtonih vrsta riba, kao sto vec napisah unosenjem alohtonih vrsta. Ako neko misli da je zastita ribljeg fonda kada dodjes na vodu i ulovis 30 kalifornijskih pastrmki, potocara koje su ubacene iz ribnjaka grdno se vara. Pravo bogatstvo su vode prepune autohtonim vrstama riba, koje se mrijeste, rastu i umiru u tim vodama, a takvih je voda u BiH 1%. Tu se moze pricati o zastiti ribljeg fonda, odnosno izvornog genetskog fonda autohtonih vrsta, sto takodje pise u gornjem tekstu.

    BISTRO!

  • 3. Februara 2011. at 21:57
    Permalink

    To je to Kovach. Brane unuštiše sve, od jegulje do meke. Vodostaj sjebe mrijest, kad tome svemu dodas krivolov, kako ce na dobro završiti. U Neretvi ima ribe još uvijek dosta da se to sve spriječi, samo kako češ ti hidroelektranu iskljucit i ne znam ja sta. Bog je svakom nešto dao. Nama u Jugoslaviji je dao krajolik i prirodne ljepote da živimo od njih, a mi radimo suprotno, unštavamo to radi Megavata ili gigavata elektricne struje. Ne znam, žalosno je to sve, samo se sekiram bzvz. Čudim se da Meke i ikako ima u Neretvi kad vidim šta joj sve ide, tj. ne ide na ruku….

  • 13. Februara 2011. at 00:08
    Permalink

    vode neretve su desetkovane za godinu dana otkad je NEBRIGU o tom dijelu preuzelo tkzv, drustvo JUG, dok je bilo udruzenje NERETVA ribe je bilo i cuvalo se.

  • 13. Februara 2011. at 02:02
    Permalink

    Možda jesu desetkovane, ali nemoguće je za godinu dana neznam kakve nebrige dovesti pojedine vrste pred uništenje. Ovo traje već godinama i problem nije samo u čuvanju od strane udruženja, nego mnogo složeniji koji se rješava na nivou države. Gospoda iz mostarskih udruženja iz samo njima znanih razloga uporno zanemaruju činjenicu o ugroženosti pojedinih vrsta, ne poduzimaju ništa da bar malo doprinesu njihovom očuvanju jer nisu nigdje zabranili ribolov na prirodnim mrijestilištima niti su donijeli bilo kakvu odluku kojom bi pokušali sačuvati autohtone ugrožene vrste riba onda nemožemo govoriti o bilo kakvoj zaštiti autohtonih vrsta. U zadnje vrijeme, što ranije nije bio slučaj, uporno se tvrdi da se poribljavaju vode “pravom” mekousnom pastrmkom, što takođe svi znamo da je notorna laž jer je niko nije uspio uzgojiti u ribnjaku da poraste do 20 cm zato što ugine nakon što naraste max do 10 cm i upravo zbog toga se poribljavanje vrši ribom cca 5-8 cm, koja vjerovatno odmah nakon toga ugine. O tome svi šute i niko se ne usuđuje javno progovoriti. Tačno je da su čuvali bolje od ovih, ali znam sa sigurnošću da je i za vrijeme dok je Neretvom upravljalo udruženje “Neretva” za vrijeme mrijesta Meke samo iz Jablanice redovno išlo po 5-6 “nazovi ribara (pareša)”, koji nisu članovi USR “Glavatica” nego njihovi jer su kod njih kupovali dozvole, a malo ih je “fasovalo” prijavu. Na kraju sve dovodi do zaključka da su pare najbitnije i da u tom slučaju rečenica iz gore navedenog teksta “Ja imam pare da platim svoj ćeif” dobija svoje pravo značenje. Tačno je da oni parama plaćaju svoj ćeif “nekome”, a taj njihov nazovi ćeif i nečiju pohlepu za parama životom plati mnogo mekousnih pastrmki za vrijeme mrijesta. Ali nema veze, namiriće to oni poribljavanjem “smećem” iz ribogojilišta.

  • 16. Februara 2011. at 15:43
    Permalink

    ubacite nam kalife od 300 gr bez peraja za jedno 400 000 KM da povadimo isti dan i sve brige ce biti zaboravljene .. j… ja nas

  • 16. Februara 2011. at 22:16
    Permalink

    “thevrata”, na ovoj stranici i forumu zabranjeno je vrijedjanje i psovke pa je zbog toga izvrsena ispravka tvog posta na kraju.

  • 17. Februara 2011. at 13:58
    Permalink

    Jel zna tko kakva je situacija trenutno na Neretvi ? Jel se ide masovno u krivolov ? Jel cuva tko šta ?

  • 17. Februara 2011. at 14:24
    Permalink

    Prema mojim informacijama Ministarstvo je opet napravilo istu gresku i Konkurs raspisalo nakon 01.01.2011. godine do kad su udruzenja imala privremena rjesenja i cuvala koliko su mogla. Konkurs jos nije zavrsen, a izgleda da to jos udruzenja cuvaju koliko mogu, odnoso koliko im finansijska situacija dozvoljava.

  • 30. Aprila 2012. at 03:57
    Permalink

    Neretva i njene endemske pastrmke moraju biti razlog da se konačno formira Crvena knjiga, nakon toga ribolov na kritično ugrožene endeme idu pod direktnu zaštitu države sve do oporavka. Za to vrijeme niko nema pravo gazdovanjem Neretvom uticati na ove tri vrste (recimo 10-ak godina najmanje, a nakon toga uz velike restrikcije) ! To je rješenje…

  • 30. Aprila 2012. at 03:59
    Permalink

    To je rješenje koje će spasiti tri endemske neretvanske pastrmke, a radi se o uobičajnom režimu u državama EU, SAD, NZ, Kanade itd

  • 20. Februara 2014. at 18:21
    Permalink

    Svaki lov na pastrmke treba prestati.
    Neretva je opustosila radi toga. Jednostavno treba zaustaviti ribolov 4-5 godina da se populacija ribe oporavi. Inace od Neretvanjskih riba nece ostati nista.

  • 1. Januara 2019. at 20:55
    Permalink

    Zasto nema glavatice u Neretvi na prostoru Konjica pitajte mjestane. Ratni zlocionac, osudjenik u Hagu, i danas hara Hercegovackom ljepoticom i unistave endemske vrste riba koje u njoj zive. Sa krivolovom je krenuo .70 godina zajedno sa komsijom Esom Begtasevicem. Eso je pokojni, a njemu se pridruzio Pero Blazevic zv.Srbija koji danas koriste najsavremeniju lovacku opremu za ubijanje glavatica i mekousni. Znaci pojedinci su krivi za ovo stanje i sama situacija u drustvu,bezakonje, minimalne kazne kao i nepotizam, Ovog kriminalca treba pod hitno,pored zlocina sto je u rat ucinio treba vratiti u Hag za zlocine koje je ucinio rijeci Neretvi i buducim generacijama.Zasto Zeleni Neretva ne rade po ovom pitanju nije mi jasno, a veliku su buku digli protiv hidroelektrana koje bi se trebale graditi iznad Konjica na ovoj rijeci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.