Ševko Kadrić – publicista, prevodilac, sociolog, slikar i ekolog…ribolovac
Prije nekoliko dana stiže mail:
“Poštovani,
vaš portal pratim sa zadovoljstvom, neke tekstove ste i prenosili sa mojih blogova i stranice (www.sevko.se).
Ovdje nije riječ o autoru već o temi, pa vam je i preporučujem za vašu stranicu kao podsticaj u razmišljanju o sredini i nama u njoj.”
Iz prepiske mailovima koja bi jučer, u kojoj se izvinuh Ševki što prije ne odgovorih i objasnih da smo za vikend bili u kanjonu Neretve, izrodi se jedna priča na Ševkinom blogu koju prenosim.
Kad te Šveda vidi da loviš ribu, odmah pita: ”Grize li?” Na tebi je da li da mu i šta odgovoriš. Kod nas je pravilo da ribara ništa ne pitaš, dok on šta ne progovori a kad progovori džaba mu vezati ruke, on će svoje ispričati makar svezanim prstima pokazivao koliko joj je rastojanje između očiju.
Odavno nisam duhovitiji odgovor čuo kao uz ove prekrasne fotografije od Senada Kape sa portala Bistrobih.ba. ”Uhvatio sam upalu mišića nosajući gajbu pive u kanjon i hodanja do mjesta na kojem smo logorovali”
Kaže Senad da je početnik u mušičarenju i da mu je mušičarenje ćeif.
“Ustvari, ja volim sjediti kraj vode i gledati u vodu. Štapove nosim da bi me zvali ribolovcem, a ne budalom koja gleda u vodu“, kaže iskreno šaljući i sliku u slici.
Na toj slici šalje i priču o Nedimu koji bitiše u Montani što je dalje i od Švedske. E njemu je Zlaja iz Zavidovića, što su opet dalje i od Kaknja, u kanjonu Neretve naslikao sliku, koja opet, nije što je za očekivati slikana vodenim bojama rijeke Neretve, već uljanim bojama marke ”Vincent Vangog”.
Bilo kako bilo evo vam i slike nad slikama, ove što je uhvatila zagrljene šarene kamene oblutke, treptaj vode i svjetlost nad kanjonom prosutu. Uz nju je i ona slika u slici, uživajte i zavidite ribarima vodom i svjetlom opčinjenim.
I nemojte ih pitati, ni grize li ni uhvatiste li šta, zahvaljujući njima uhvatismo i mi sliku koja će se u našim dušama gnijezditi sve dok nas ne natjera da noge do neke od bistrih rijeka bosanskih prošetamo, ali se i izborimo da takve ostanu. BISTRE!
Ševko Kadrić rođen je u Foči. Školovao se u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Radio je kao profesor u Prvoj gimnaziji i na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu. Trenutno živi i radi u Švedskoj. Afirmirani je publicista, prevodilac, sociolog, slikar i ekolog. Osnivač je Društva bh. pisaca i prevodilaca u Skandinaviji. Vlasnik je izdavačke kuće „Hamlet–förlag”. Napisao je osam romana, pripovijetki i priča i objavio ih na više jezika.
Ševko Kadrić je od 1985. godine objavio 5 knjiga na temu ekologije: Planinarenjem do zdravlja ; Zaštita društva i obrazovanje ; Pred ekološkim izazovom1 ; Pred ekološkim izazovom 2 ; Ekologija – neodrživi razvoj.Tu su i tri videa u kojima Ševko govori o problemima u ekološkom aspektu i bahatom odnosu čovječanstva prema prirodi.
httpv://www.youtube.com/watch?v=ClVlL0AZe5E
httpv://www.youtube.com/watch?v=6PmdCCLipGI
httpv://www.youtube.com/watch?v=-Au2LeVCxXs
Hvala gospodinu Kadriću na lijepim riječima, a ja sam mogao malo uvući stomak za fotografisanje
Bolje sto nisi drug, onda skoci grba na ledjima :))) Znam to iz iskustva. Tekst i slike su predobri.
Predobro. Gornji tok Neretve je nesto sto bi svi trebali vidjeti svojim ocima bar jednom u zivotu. Tek tada bi naucili cijeniti ono sto imamo i sto nam uporno “mudre glave” zele unistiti izgradnjom hidrocentrale.
2007 godina!!!!!!!!!!!!!!
Ovaj gospodin nikada nece dobiti najvecu nagradu iz klimatologije = Milutin Milankovic, a vjerujem da niti je cuo, niti citao = ZALOSNO!
http://www.milutin-milankovic.com/