10:32 am - Petak April 19, 2019

Priča i slike koje sam ostao dužan malim ribolovcima sa Faikove bare

Prije nekih dvadesetak dana, Adi, Miralem i ja smo otišli na Faikovu baru u Bojnik na kafu i po “jednu hladnu”, da nas mine želja i da progovorimo koju.
Došli smo oko 11:00, prilično kasno, pa je na bari već bilo nekoliko ribolovaca.
Kako smo prolazili pored ovih ostalih ribolovaca, primjetili smo da je obala (opet) puna smeća.
Našli smo mjesto na dijelu koji mi zovemo “plaža” – i ona je puna smeća.Miralemu je prvi put da je došao na baru – dopala mu se, i objasnili smo mu istorijat bare koja se, evo već 20-ak godina kao znam za nju, zatrpava i uvijek je problem sa vlasnikom preko čije zemlje se dolazi do bare.
U bari ima šarana, kljena, karaša, koštre, bjelice, američkog somića i linjaka.U njoj je jako mnogo ribe, ali je riba,
zbog nedostatka hrane, uglavnom zakržljala.
Smjestili smo se, i otvorili po jednu hladnu.


Nakon nekog vremena obišao sam obalu sa naše strane – opet smeća na svakom koraku.Posebno na mjestu koje smo Adi i ja prošli put očistili.Neko je bio u prirodi – došao u čisto, roštiljao, jeo, pio, i onda svo to smeće ostavio tu gdje je došao da boravi u prirodi, ne pokušavši da to smeće makar zapali.
Uslikao sam taj jad i čemer.



Vratio sam se nazad i krenuli smo skupljati smeće na “Plaži”.
Na mjestu gdje su kad smo došli bila dvojica starijih ribolovaca, sada su pecala četvorica dječaka.
Dok su Miralem i Adi čistili plažu, ja sam otišao da očistim dio gdje su “roštiljdžije” ostavile svo smeće a što je iznad malih ribolovaca.
Počeo sam skupljati plastične tanjire, čaše, kese, viljuške…
Mali ribolovci su me gledali i nešto se došaptavali.Nisam obraćao pažnju na njih – ja sam radio svoj posao, ali sam krajičkom oka gledao njihovu rekaciju.
Nije prošlo dugo, najmanji među njima donese na štapu najlon kesu koju je izvadio iz vode.Spustio je gdje sam ja već naslago priličnu kamaru smeća.
Zahvalio sam mu se.
Ode do vode i donese drugu kesu.
Eto i drugog dječaka.Kreće i treći i objašnjava da su neki momci prije nekoliko dana tu roštiljali i ništa nisu očistili iza sebe.I četvrti dolazi i počinju se zavlačiti u žbunje i izvlačiti plastične flaše i konzerve.
“Hajmo ovako”, rekoh, “Hajde vi iskupite granja da naložimo veću vatri i spalimo ovo što može goriti, a što ne može, stavićemo u vreću za smeće i mi ćemo odnijeti do kontejnera.”
Odmah navališe kršiti suho granje, a ja trknem po koju markicu da im dam kad završimo posao.
Za  nekoliko minuta smo imali lijepu gomilu suhog granja na koje smo nabacali svu onu plastiku i papir, i naložili smo vatru.


Došao je i Miralem da vidi ovu ekipu malih ekologa i rekao je samo jednu, ali vrijednu – “Ne može se biti pravi ribolovac, a da se ne očisti smeće gdje se peca – i svoje i ono koje je neko ostavio!”
Na kraju sam im dao nekoliko maraka da kupe sebi nešto i počaste se jer su bili vrijedni.
Obećao sam im da će odmah u ponedjeljak ova vijest i slike biti na stranici.
Obećao i slagao.
Nisam namjerno, ali nemam opravdanja, pogotovo jer su bili vrijedni i zaslužili su da se pomenu jer, kako Miralem reče, pokazali su svojim djelom da jesu pravi mali ribolovci.
Bistro vam bilo i vidimo se na bari, mali prijatelji!

Komentari

Facebook komentari

Powered by Facebook Comments

Filed in: Reportaže

2 Responses to “Priča i slike koje sam ostao dužan malim ribolovcima sa Faikove bare”