Cijena volonterizma – 300.000 KM

Eto, sutra je dan “D”, let's-do-it-ujemo entitete.
Kada se objavi ova vijest (09.09.2012. u 11:00h) mi ćemo biti uveliko na meanderu i čistiti smeće oko istog. Pod ovim “mi” podrazmujevam članove pet sarajevskih udruženja ribolovaca – USR “Sarajevo 1906”, USR “Novi Grad”, USR “Ilidža”, USR “Vogošća” i Udruženje “Bistro!”

Iskreno se nadam da će akcija uspjeti. Znam da kod nas u Dobroševićima hoće. Iskreno se nadam da će imati makar polovičan uspjeh, no “da bog da šćeri da te hadžija uzme…”

Jedno je sigurno – nažalost, u akciji neće biti 100.000 volontera.
Tako bar kaže matematika – ako sarajevska opština Novi Grad, kao najmnogoljudnija opština u BiH ima 500 volontera, idući pretpostavkom da svaka opština u BiH ima toliko, cifra je oko 70.000 volontera. Znači, da budem optimističan, 30 do 50 hiljada je neka cifra kojoj se nadam, iskreno joj se nadam.

Ovo pišem namjerno prije samog održavanja akcije, da ne bi bilo ono “general poslije bitke” – posmatrao sam svo vrijeme pripreme ove akcije, medijsku promociju (kad smo kod ovog segmenta, danas, zadnji dan pred akciju, nisam čuo nijedne vijesti o istoj!?), i slutio sam da akcija neće polučiti željeni rezultat.

Ne mogu reći “biti neuspješna”, sam pokušaj organizovanja bilo kakve akcije za dobrobit ove napaćene i zapoganjene države je uspjeh. Ali mi je žao što sam znao bez ikakvog escajga, fildžana i karti da nas nema mnogo koji ćemo uraditi nešto za ovu skoro uništenu zemlju.

I moram reći da je tu krivica i organizatora – inicijatora.

Vratiću se na početak akcije, na to kako je nastala. Kažu na stranici letsdoit.ba:

“Mnogo puta su nas pitali gdje je ovaj virus nazvan “Let’s Do It – očistimo zemlju za 1 dan”. Odgovor je mnoge ostavio bez teksta. Nevjerovatno ali na konverzacijskom kursu engleskog jezika. Jedna od tema je bila ekologija i naš doprinos mijenjanju trenutne situacije na Zemlji. Šest ljudi pregledalo je video iz Estonije i odlučilo uraditi istu stvar u Bosni i Hercegovini. Formirali smo FB grupu i odlučili nadati se najboljem, da će većina Bosanaca i Hercegovaca slijediti naš primjer i da ćemo očisiti našu domovinu za jedan dan.”

E i mene ste ostavili bez teksta!
To je problem broj jedan – njih šest to neki dan pogledalo i skontalo “Hajmo i mi ovako!” i napravili FB stranicu (#$%& li vas Fejsbuk da bi vas #$%& – reci bi jedan moj poznanik). I pomislilo ono da je taj “virus” na FB realan i da će to krenuti kao “klik na like”.

I iz pozitivnog htjenja i entuzijazma, želeći vjerovati u realnost virtualnog (zbog pozitivnih dešavanja na FB), izgubili osjećaj za realno.

A Mujo, Anto i Marko smatraju ovakve kao mi modernim hipicima, i kada nas vide po televizijama (u rijetkim trenucima kada nema nikavih turbo-folk tangi i silikonuša, posrnulih starleta i modnih mačaka), prebacuju kanale i traže ove iz zagrade.

I u svemu drugom nesložni sem u misli: “Njima je dobro dok oni brinu o okolišu, nemaju oni nikakvih problema u životu!”

Napisah nekom od kordinatora akcije koji mi se obratio mailom: “Čestitam na hrabrosti da se upustite u ovakvu akciju jer nisam siguran da će građani BiH shvatiti značaj akcije, a pogotovo zbog indolentnosti i prema bitnijim stvarima koje ih tište, a gdje reaguju krilaticom koja je uništila građansku inicijativu – SAMO NEK’ SE NE PUCA!

Da Muji, Anti i Marku iz kuća počnu krasti, sva trojica bi vikala u glas: “Samo nek’ se ne puca!”.
A mi se nadamo da će izaći makar oko svoje kuće  počistiti!?

Druga greška je slabo koordinisana akcija.
Mi smo se samoinicijativno javili, dobili jedan poziv za sastanak u drugom gradu jer su pogrešno zaključili da smo iz tog grada, mi ukazali na grešku i više nam se nikad niko nije ni javio.
Moje mišljenje je da je tome kriv danak neiskustvu i nedostatak ispravne strategije.

Tu smatram odgovornim i entitetska i kantonalna ministarstva, jer ne mogu vjerovati da se organizacija ovakve akcije povjerila tek osnovnom Udruženju građana, što meni lično baca sumnju na stvarne namjere provođenja ove akcije. Pogotovo kada sam vidio da Udruženje dobija podršku ministarstva sa dopisom pisanim 23. marta, a isto dobija poresku prijavu 6. aprila!?

Treća greška, ne toliko organizatora samog, koliko svih nadležnih organa (jer su akciju podržali i Federacija (svi kantoni/županije), i Republika Srpska i Distrikt Brčko), je ta što svi nisu rekli glasno i jasno:

“Ko od nevladinih organizacija s ekološkom orijentacijom ne bude uzeo učešća, neće  imati pravo aplicirati na grantove!”

Pa se ne bi desilo da se u opštini Novi grad u Sarajevu samoinicijativno za učešće u akciji prijavi samo Udruženje “Oaza”… i to “Udruženje za podršku osobama sa intelektualnim teškoćama”, koje baš i nema pretjerane veze s ekologijom.

A na području opštine ima, čini mi se, 496 registrovanih udruženja, od kojih se sigurno povelik broj deklariše kao “eko”.
Ja se nadam da će opštinske službe naučiti nešto iz ove akcije, pogotovo iz primjera poput navedenog.

O strategiji neću, pomenuo sam je i mislim da su svjesni i organizatori da su bili nošeni neutemeljenim samopouzdanjem dobijenim FB lajkovima, pogotovo jer sam u saopštenju sa pressice od četvrtka pročitao najavu ograde od eventualnog polovičnog uspjeha kako je “bilo dosta problema u organizaciji i dosta odustajanja volontera”

Možda je uzrok tome i prenapuhan budžet?!
Meni lično, a i mnogim mojim prijateljima koji su ga vidjeli je cifra dobro izvukla živac.
Skoro 300.000 KM!?
Upravo tako je reagovao jedan prijatelj pa na jednom forumu napisao: “A ja, laik, organizovo dobrovoljce i ribare da izađemo i čistimo smeće…” i u nastavku postavio smajlija koji udara glavom u zid. ()

Pitam se, zar toliko košta volonterizam?
Zar oni koji trebaju okupljati volontere trebaju imati platu, nove laptope, rentati automobile i pride naplaćivati i korištenje privatnog automobila u službene svrhe.
Totalno nebitno ako taj novac nije uplaćen na račune, mogu organizatori sve izvode iz banke postaviti, planirani budžet je, malo je reći, megalomanski. I opet ponavljam, sva priča se svodi na volontere i volonterizam, a njegova cijena je 300.000 KM.

120.000 KM rukavice, 20.000 KM baneri, LCD televizori, šatori (!?), troškovi vozila u vidu goriva, pa ponovo korištenje privatnog vozila u službene svrhe (duplo prikazan jedan te isti trošak), nije se vodilo računa i lupalo se ciframa momački.

A ja se evo godinu dana čudim primjedbi pomoćnice ministra u Kantonu Sarajevo, upućenu jednom Udruženju na njihov budžet i iznose stavki, koja glasi: “Morate korigovati budžet i smanjiti iznos dnevnica volonterima!”

A evo definicije pojma volonterizam:

“Riječ volonter (franc.volontaire) označava osobu koja besplatno obavlja neku službu, dakle volontirati znači besplatno služiti. U svijetu su volonterstvo i volontiranje definirani na različite načine i imaju različite dimenzije, ali se može slobodno reći kako je u svojoj najširoj definiciji volonterski rad neplaćeno, nekarijerističko, neprofitno, slobodno izabrano djelovanje koje se javlja u različitim oblicima.”

Osim u Bosni i Hercegovini – kod nas plaćaju volontere, a radnici nam nemaju plate.

Sjećam se jedne ekipe momaka i djevojaka koji krenuše entuzijazmom da mijenjaju i sebe i okolinu. Tada povod bi jedan tragičan događaj. Bili uporni ti momci i djevojke, čista morala, nisu razmišljali o novcu, budžetima, dnevnicama, ličnoj koristi. Mala ekipa je krenula srcem i kad su počeli polučivati neki uspjeh, počeše im se priključivati i drugi momci i djevojke. Ali neki od tih novih snaga počeše pričati i o nekim sredstvima, budžetima, dnevnicama. I tu krenuše problemi, svađe, jer jedni htjedoše izaći čista obraza iz svega, drugi htjedoše profitirati na neki način. Sujete su odradile dosta posla i sve se urušilo kao kula od karata.

Ja se iskreno nadam da se to neće desiti vama, da ćete iz ove akcije izaći jači i iduće godine napraviti ovo kako treba.

I nije ovo pametovanje, ovo je srdžba koja govori iz mene zbog naopake države u kojoj ništa ne može biti urađeno ljudski, i gdje vodimo do sudijskog vremena u kojem uvijek primimo gol.
Ovaj put autogol.

httpv://www.youtube.com/watch?v=_-Qbf7HZRgE