Olimpove priče: Partizanovci iz Ravnja

Tako je to u životu. Kada se najmanje nadaš dogodi se nešta neočekivano i kao neplanirani događaj ostane ti dugo, dugo u sjećanju.

Putujem osmi dan kanuom rijekom Savom prema Beogradu. U jutro toga dana krenuo sam iz Gunje (mjesta preko puta Brčkog, gdje nisam smio pristati), kod Jamene “sredio” granični ulazak u Srbiju, prošao virovite vode ušca Drine u Savu i kada se ova raširila punom svojom širinom. Dan se polako počeo gasiti. Vrijeme da i ja potražim svoje mjesto pod mjesecem. Prolazim jednu široku savsku krivinu i izdaleka čujem veseli žamor ljudi i “narodnjake” kako prolamaju predvečernji riječni mir. Daljina je povelika i ne mogu sa sigurnošću odrediti gdje je izvor te “buke”. Ocjenjujem samo da je na desnoj strani rijeke.

Plovim na trećini rijeke s desne strane sredine, lagano umjerenim tempom veslam kada sa čistine na povišenoj obali mašu mi ljudi i zovu k sebi. Usmjeravam pramac prema njima, pristajem, vežem kanu i uspinjem se na obalu, a tamo poveće raznoliko veselo društvo . Rukujem se i upoznajem sa ovima koji me pozvaše, a kada su čuli da dolazim rijekom iz Zagreba jedan od njih skoči, ugasi radio i u nastaloj tišini glasno me svima predstavi uz naglasak da rijekom putujem iz Zagreba.

Nastane žamor oduševljenih ljudi koji me “zasuše” rafalima pitanja. Jedva sam im uspio prvu radoznalost ugasiti. U nevjerici me gledaše, a djeca koja su se tu nalazila sjuriše se obalom opipati kanu kao da ga pitaju da li je istina šta su od mene čuli.

Pročitajte i:   U Nacionalnom parku Kozara otkrivene čak 44 nove vrste

slika

 

Uto i domaćin i njegova supruga dođoše do mene, upoznasmo se, napraviše mjesta uz priručni stol i “dođoše” pivce i pečenje, salata i vrlo ukusan domaći kruh. Za brke omastiti. Uz jelo počeh im pričati o putu koji je iza mene

slika

 

Protokom vremena saznadoh i razlog njihovoga okupljanja. Naime, domaćin je pored svoje vikendice žicom ogradio zemljište, pustio u ogradu 15-tak ovaca. Novonastalu situaciju proglasio farmom ovaca i eto razloga za slavlje. Ovakvu njegovu poduzetnost platilo je glavom jedno prase, a potrošeno je i nekoliko sanduka piva, nešto soka i kisele vode.

slika

 

U razgovoru “pretresosmo ” svega i svašta, pa se i sporta dotakosmo. Domaćin mi reče da su svi okupljeni “Partizanovci”, a kao dokaz tome, popne se na balkon gdje donese veliki grb FK Partizana, a onda prisutni već uveliko “veseli” otpjevaše i Partizanovu himnu. Nisam propustio priliku da se fotografiram sa domaćinom i domaćicom pored donešenog grba.

Ali ni to nije sve što mi poželi pokazati domaćin. Iznese on i veliku zastavu SFRJ, odjeknu “Hej slaveni”, otvori se pola sanduka pive i veselje se pojača.

slika

 

Morao sam vidjeti i “majstorije” domaćinovog lovačkog pazikuće koji je u visokom skoku zubima skidao kapu sa glave domaćina. Svaki skok je popraćen uz poklike prisutnih.

slika

 

A onda domaćin predloži da mi pokaže mjesto Ravnje. Ušli smo u njegov automobil i otišli u mjesto Ravnje. Kako je već bilo mračno nisam iz pokreta mogao snimiti nekoliko zanimljivih detalja viđenih u putu. Navratili smo i do kuće domaćina, popili rakijicu, dve (možda i više, nepristojno je brojati), vidjeli njegov rasadnik domaćih kupina.

Pročitajte i:   Jezero Modrac: Krivolovci uništili dva čamca ribočuvarskoj službi SRD "Smuđ" iz Lukavca

slika

slika

 

Zamolio sam domaćina da mi “dozvoli” da počastim “društvo na farmi”. Nakon mojeg čvrstog navaljivanja pristao je pa odosmo u lokalnu trgovinu mješovite robe.

A tamo domaćin “u povjerenju” prodavačici reče tko sam i odakle me “voda donijela”. I dok sam se snašao pola Ravnja to doznade, pade nekoliko pivci od prisutnih ispred trgovine. Uz njih ukratko im ispričah odakle sam i koliko putovao do Ravnja. “Palo” bi i više piva, ali morasmo nazad. Kupih jedan sanduk pive za “farmu” i pođosmo .

slika

 

A na farmi pravo veselje koje potraje do duboko u noć. Trajalo bi vjerojatno i duže, ali im je nestalo piva, a trgovina se vjerojatno zatvorila.

slika

 

Šta zbog umora, šta zbog pivce i rakijice, šta zbog kasnih noćnih sati, a najviše kada su pominjali kakve sve ribe uloviše u Savi, pa još kada su to rukama počeli pokazivati, ideja da idem spavati prevagne. Prespavao sam ispod deke vikendice na nekom rasklimanom ležaju, u svojoj vreći za spavanje. Zaspao sam još “u letu”.

slika

 

Ujutro nigdje nikoga. Sve je ostalo nepospremljeno. Valjda će se drugoga dana nastaviti slavlje. Nisam nikoga vidio, spremio sam svoje stvari i nastavio dalje Savom.

slika

 

Živim snove, ne sanjam život.” – Olimp

 

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.