Olimpove priče: Partizanovci iz Ravnja
Tako je to u životu. Kada se najmanje nadaš dogodi se nešta neočekivano i kao neplanirani događaj ostane ti dugo, dugo u sjećanju.
Putujem osmi dan kanuom rijekom Savom prema Beogradu. U jutro toga dana krenuo sam iz Gunje (mjesta preko puta Brčkog, gdje nisam smio pristati), kod Jamene “sredio” granični ulazak u Srbiju, prošao virovite vode ušca Drine u Savu i kada se ova raširila punom svojom širinom. Dan se polako počeo gasiti. Vrijeme da i ja potražim svoje mjesto pod mjesecem. Prolazim jednu široku savsku krivinu i izdaleka čujem veseli žamor ljudi i “narodnjake” kako prolamaju predvečernji riječni mir. Daljina je povelika i ne mogu sa sigurnošću odrediti gdje je izvor te “buke”. Ocjenjujem samo da je na desnoj strani rijeke.
Plovim na trećini rijeke s desne strane sredine, lagano umjerenim tempom veslam kada sa čistine na povišenoj obali mašu mi ljudi i zovu k sebi. Usmjeravam pramac prema njima, pristajem, vežem kanu i uspinjem se na obalu, a tamo poveće raznoliko veselo društvo . Rukujem se i upoznajem sa ovima koji me pozvaše, a kada su čuli da dolazim rijekom iz Zagreba jedan od njih skoči, ugasi radio i u nastaloj tišini glasno me svima predstavi uz naglasak da rijekom putujem iz Zagreba.
Nastane žamor oduševljenih ljudi koji me “zasuše” rafalima pitanja. Jedva sam im uspio prvu radoznalost ugasiti. U nevjerici me gledaše, a djeca koja su se tu nalazila sjuriše se obalom opipati kanu kao da ga pitaju da li je istina šta su od mene čuli.
Uto i domaćin i njegova supruga dođoše do mene, upoznasmo se, napraviše mjesta uz priručni stol i “dođoše” pivce i pečenje, salata i vrlo ukusan domaći kruh. Za brke omastiti. Uz jelo počeh im pričati o putu koji je iza mene
Protokom vremena saznadoh i razlog njihovoga okupljanja. Naime, domaćin je pored svoje vikendice žicom ogradio zemljište, pustio u ogradu 15-tak ovaca. Novonastalu situaciju proglasio farmom ovaca i eto razloga za slavlje. Ovakvu njegovu poduzetnost platilo je glavom jedno prase, a potrošeno je i nekoliko sanduka piva, nešto soka i kisele vode.
U razgovoru “pretresosmo ” svega i svašta, pa se i sporta dotakosmo. Domaćin mi reče da su svi okupljeni “Partizanovci”, a kao dokaz tome, popne se na balkon gdje donese veliki grb FK Partizana, a onda prisutni već uveliko “veseli” otpjevaše i Partizanovu himnu. Nisam propustio priliku da se fotografiram sa domaćinom i domaćicom pored donešenog grba.
Ali ni to nije sve što mi poželi pokazati domaćin. Iznese on i veliku zastavu SFRJ, odjeknu “Hej slaveni”, otvori se pola sanduka pive i veselje se pojača.
Morao sam vidjeti i “majstorije” domaćinovog lovačkog pazikuće koji je u visokom skoku zubima skidao kapu sa glave domaćina. Svaki skok je popraćen uz poklike prisutnih.
A onda domaćin predloži da mi pokaže mjesto Ravnje. Ušli smo u njegov automobil i otišli u mjesto Ravnje. Kako je već bilo mračno nisam iz pokreta mogao snimiti nekoliko zanimljivih detalja viđenih u putu. Navratili smo i do kuće domaćina, popili rakijicu, dve (možda i više, nepristojno je brojati), vidjeli njegov rasadnik domaćih kupina.
Zamolio sam domaćina da mi “dozvoli” da počastim “društvo na farmi”. Nakon mojeg čvrstog navaljivanja pristao je pa odosmo u lokalnu trgovinu mješovite robe.
A tamo domaćin “u povjerenju” prodavačici reče tko sam i odakle me “voda donijela”. I dok sam se snašao pola Ravnja to doznade, pade nekoliko pivci od prisutnih ispred trgovine. Uz njih ukratko im ispričah odakle sam i koliko putovao do Ravnja. “Palo” bi i više piva, ali morasmo nazad. Kupih jedan sanduk pive za “farmu” i pođosmo .
A na farmi pravo veselje koje potraje do duboko u noć. Trajalo bi vjerojatno i duže, ali im je nestalo piva, a trgovina se vjerojatno zatvorila.
Šta zbog umora, šta zbog pivce i rakijice, šta zbog kasnih noćnih sati, a najviše kada su pominjali kakve sve ribe uloviše u Savi, pa još kada su to rukama počeli pokazivati, ideja da idem spavati prevagne. Prespavao sam ispod deke vikendice na nekom rasklimanom ležaju, u svojoj vreći za spavanje. Zaspao sam još “u letu”.
Ujutro nigdje nikoga. Sve je ostalo nepospremljeno. Valjda će se drugoga dana nastaviti slavlje. Nisam nikoga vidio, spremio sam svoje stvari i nastavio dalje Savom.
“Živim snove, ne sanjam život.” – Olimp
