Olimpove priče: Kanuom po rijeci Savi od Zagreba do Beograda 2007. godine – 2.DAN
2.DAN: Tišina Kaptolska – Bobovac 552.rkm
Ustadoh kada i sunce izađe, nagovještavajuci lijepi dan.
Na rijeci izmaglica koja joj povećava čari.
Dok sam se spremao i prva skela počne da prelazi rijeku.
Sretoh i prva plovila na rijeci.
Dođoh i na 586.km kod Siska. Od jučer sam prošao 114 km.
A onda, Galdovački most. Znak da dođoh do Siska.
Prođoh i pored Remontnoga brodogradilišta u Sisku, jedino riječno brodogradilište u RH.
Izađoh malo na obalu da protegnem noge. Ispod mene ribič lovi ribe pored kolektora sisačke kanalizacije. Kada sam ga pitao da li smrde te ribe koje ulovi rekao je da nemaju nikakav miris. Nisam mu baš povjerovao.
Doplovih i do ušca rijeke Kupe u Savu. Kupa mi dolazi s desne strane i miroljubljivo mi se pridružuje.
Bacih pogled u Kupu. A tamo imam šta i vidjeti. Više dimnjaka rafinerije nego li ima drveca na obalama rijeke. “Mrtva priroda”, nema šta.
Pored tih visokih dimnjaka osjećam se nekako malenim..
Prođoh i ispod mosta kod mjesta Crnac.
Sve mi se želudac skvrči kada vidim ovakve prizore na rijekama.
Pitam se gdje su tu nadležne inspekcije, udruženja za očuvanje prirodnoga okoliša, gdje je tu zdrav razum da spriječi ovakvo nešto.
Riječno brodarstvo stoji. Posla nema, predratni promet robe rijekom sveo se na minimum minimuma…
Okolina se popravlja, užasne scene zagađivanja rijeke ostadoše iza mene. Naprijed sve ljepši i ljepši pogledi.
Sa krovova seoskih kuća sela u Lonjskom polju promatraju me rode. Sva sela uz Lonjsko polje “bogata” su rodinim gnijezdima
Po tornjevima crkvi vidim da prolazim sela. Kako imam odličnu kartu cijeloga toka Save kroz RH s orijentacijom za sada nemam problema.
Dođe i 13 sati, vrijeme da se povučem u hlad. Nasukah kanu na pješčanu plažu pa se uputih u selo.
Selo se zove Gušće, ima trgovinu i gostionicu. Mrzilo me da si pripremam ručak. Kupih u trgovini dobar sočni sendvič, sjedoh na terasu gostionice i pojedoh ga zalijevajuci hladnom pivcom. Ostadoh iduća dva sata u hladu terase gostionice odmarajuci više dušu, nego tijelo…
Put nastavih iza 15 sati kada sunce izađe iz zenita i postepeno gubi na snazi.
Naiđoh i na prve kupače. Dok se gospođa kupala u rijeci, desetak metara od nje nizvodno suprug je prao traktor. Romantično…
Kod Selišća Sunjskoga prođoh pored skele.
Vrućina dana uzrokovala je i pogoršanje vremena. Vidim da sa zapada dolazi neverin. Pokušavam kalkulirati njegov smjer kretanja i smijer pružanja rijeke kako bih predvidio gdje će me uhvatiti nevrijeme i odabrati način kako da se zaštitim od njega.
Doplovih i do 552. km rijeke. Mjesto je Bobovac. Računam da sam od jučer ujutro do sada prešao 148 km. Dobro je. Plovim prema planu.”Zamora” materijala nema. “Gorivom” se relativno dobro popunjujem…
Dođoh i do skele. Dalje rijeka krivuda i njen tok će se susresti sa nevremenom koje nailazi. Odlučih ostati kod skele dok nevrijeme ne prođe. Upoznah se sa skelarom, popismo vince, jedno pa… uz vino potekoše priče, vrijeme proleti, a nevrijeme prođe.
S prolaskom nevremena dođe i večer sa predivnim zalaskom sunca…
Mislio sam postaviti šator, ali mi skelar ponudi da prespavam u kućici na skeli što sam oberučke prihvatio i “uselio” se u skelarnicu.
Pričasmo uz vino i nakon što je skelaru završen posao. Saznah dosta detalja kako je raditi na skeli kada vode nabujaju, kada je nevrijeme kada zimi zahladi… A skela mora raditi, ima svoj vozni red kojega se mora pridržavati, svoj cjenik usluga i svoga skelara koji sve poznaje u okolini, čuje svakojake priče i razmjenjuje ih sa suseljanima. Kasno u noći skelar ode kući, a ja u skelarnicu na spavanje…
“Živim snove, ne sanjam život.” – Olimp