Olimpove priče: Kanuom po rijeci Savi od Zagreba do Beograda 2007. godine – 3.DAN

 

3.DAN: Bobovac 552.rkm – Mlaka 484.rkm

 

Ujutro trećega dana probudilo me uzastopno ritmičko bućkanje po vodi. Ustanem i izađem van iz skelarnice te nedaleko skele vidjeh čovjeka koji lagano vesla čamac bućkajući bućkalicom po vodi, mameći somove. Jedno vrijeme sam ga promatrao, zatim doručkovao i pospremio stvari za polazak. U međuvremenu je i skelar došao na posao, donio domaće šljivovice, pa sam morao dijeliti komplimente o kvaliteti i pitkosti rakije. Od njega sam saznao da je jučerašnje nevrijeme naneslo mnogo štete usjevima okolnih sela, jer je jako led padao.

Nakon nekoliko oproštajnih potezanja rakijice iz boce nastavih put pozdravivši skelara. Tragovi sinoćnjega nevremena još su se vidjeli na jutarnjem nebu.

Ponovo prođoh pored jedne ustave kojom se regulira nivo vode u Lonjskom polju.

A onda prije jedne krivine na obali ugledah konje, slobodne na paši. Radoznalo me promatraju vjerojatno se pitajući: “Otkud ti, iz koje priče se ovdje stvori?”

… a malo dalje i konje i krave kako piju vodu iz rijeke.

…zatim napušteni poluizvrnuti brodić, zanemaren od vlasnika.
Htjeo sam vidjeti pašnjak gdje se napasaju konji i krave . Prizor koji vidjeh očarao me svojom ljepotom.

Ploveći tako dođoh i do 533.km rijeke. Toliko me još kilometara čeka da prođem do cilja. Sitnica samo 533.000 metara.

…sretoh i koze usput kako se prometuju uz vodu rijeke…

A onda iza krivine puče pogled na željeznički most u Jasenovcu. Još malo i 13 će sati, taman da za popodnevni odmor predahnem u Jasenovcu.

Pristadoh uz čamac Policije, znajući da mi nitko neće dirati stvari u njemu, a ja ću moći otići u mjesto na hladnu pivcu i izvršiti malo popune “tekućine” za na put.

Nakon odmora i ručka krenuh dalje. Pivca mi je dobro sjela tako da “motori” zabrujaše. Prolazim i ispod cestovnoga mosta.

…vidjeh i “Drvo patnji”, nijemi svjedok zločina naroda nad narodom u II svjetskom ratu.

Sa desne strane primih i rijeku Unu u društvo…

… zatim prođoh i pored pristaništa “za visoke i niske” brodove…

…riječnih plaža i kupališta…

Uživajuci u laganom promicanju lijepih prizora jedva da primjetih da je dan gotovo izmakao. Kada sam to primjetio već sam došao kod mjesta Mlaka. Na lijevoj obali rijeke pronađoh iskrčenu i očišćenu obalu. Pristadoh i postavih šator, a zatim i pojedoh večeru koju sam pripremio. U međuvremenu započe vrlo lagana kišica. Prije bih rekao po nekoliko kapi kiše sa puno prekida. Taman dovoljno muzike za dobar i čvrst san. Uz takvu “muziku prirode” duboko zaspah.

“Živim snove, ne sanjam život.” – Olimp