11:22 am - Nedjelja April 21, 2019

Olimpove priče: Kanuom po rijeci Savi od Zagreba do Beograda 2007. godine – 4.DAN

4.DAN: Mlaka 484.rkm – Davor 420.rkm

Ujutro me probudilo grebanje krtice o dno šatora.

Naime, nepažljivo sam postavio šator na ulaz u njenu kuću zatvorivši ga a ona je htjela van, pa kako nije mogla, počela je grebati po dnu šatora.

Nije mi se odmah ustajalo, ali bila je uporna pa ustadoh.

Pospremim šator, doručkujem i nastavih putovanje…

 

 

Mlaka je malo lijepo selo koje se dobro vidi sa rijeke. Ima jednu veliku manu, odnosno nema gostionicu.

…spoznah i da nisam sam na rijeci…

Prođoh i ušće Struga u Savu.

Pomalo se i tragovi civilizacije vide.

A onda u daljini vidjeh i Bosansku Gradišku..

Lagano sve više i više plovim uz desnu obalu rijeke kako bih pristao na BiH strani. Znam da to ne smijem, ali rijeka je moja sa obadvije strane, a kome nije pravo neka ostane na svojoj strani.

Preko puta Bosanske nalazi se Stara Gradiška.

U grad sam došao oko 11 sati, popio pivce, pojeo pizzu (drugo ništa pametno u blizini rijeke ne nađoh), pa opet popio pivce i nastavio put. Uskoro se počelo naoblačivati, ponovo se spremalo nevrijeme.

… mada sam se osjećao sam na rijeci, polako ploveći dalje susretao sam i druga plovila…

… kao i ljude koji uređuju pristup rijeci…

…bilo je tu i oborenih stabala…

Uz put sam malo pristao da se odmorim, ali zbog količine naoblake koja je sa zapada dolazila procjenio sam da ovoga puta neću pobjeći nevremenu. Skratio sam popodnevni odmor i nastavio put. Pred ulazak u mjesto Davor uhvati me najprije jak vjetar a onda snažan pljusak. Dođoh u mjesto. Na pogodnom mjestu vezah kanu i na obali potražih mjesto gdje bih se smjestio za noćivati. Kiša je lijevala tako da sam odlucio da kod vlasnika obližnje kuće zamolim da mi dopusti da u njegovoj šupi prespavam noć.

Najprije su me sumnjičavo procjenjivali i on i supruga. Po onom pljusku je išao provjeriti da li sam zaista stigao kanuom, a kada su procjenili da mogu imati povjerenja u mene, ponudili su mi smještaj u kući. Ponudu sam odbio i uz njihovu privolu prespavao u šupi pored kuće. Prije spavanja uz mezicu i rakijicu ostadoh dugo u noć sa domaćinim u razgovoru. Pretresli smo sve teme iz ovoga zadnjega divljanja naroda na ovom terenu, rijeci i njenoj ćudi, Vrbasu koji nedaleko uvire u Savu, šljivama koje dobro, a koje loše rode, ludacima koji kao ja nemaju prečeg posla od skitanja po rijeci…

Živim snove, ne sanjam život.” – Olimp

Komentari

Facebook komentari

Powered by Facebook Comments

Filed in: Reportaže

No comments yet.

Leave a Reply