11:09 am - Petak April 19, 2019

Olimpove priče: Kanuom po rijeci Savi od Zagreba do Beograda 2007. godine-10.DAN

10.DAN: Šabac 105.rkm – Zabran 30.rkm

 

Mjesec je tek izlazio kada sam se spakovao i krenuo.Sunce je još drijemalo, nagovješćujući svoje buđenje ruđenjem zore…

 

 

… pod svjetlosti rađanja dana prođoh ispod impozantnoga šabačkoga mosta…

…cik zore obasjavaše staru šabačku utvrdu…

…zatim drugi, cestovni, most…

… moja ranojutarnja aktivnost na rijeci probudila je i sunce, koje radoznalo proviri kroz topolik kraj obale rijeke…

Jutarnja izmaglica na rijeci čudne slike pokazuje.

…osvanulo je prekrasno jutro. Tko bi rekao da popodne dolazi nevrijeme. Prosto da ne povjeruješ tome, ali ja u to vjerujem…

Ponovo jedan nasukani brod i drugi koji mu pomaže da se ne prekrene. Idilična slika rijekoljubaca. Poželio sam im se priključiti i zajedno sa njima pregrmjeti nadolazeće nevrijeme.

… u daljini se nazire nekakav visoki dimnjak…

…pravi užitak je plovidba ovakvim krajolikom…

…ukrstih svoj put sa trasom plivanja zmije bjelouške. Uvijek ih volim gledati kako plove, mada se rijetko susreću na otvorenoj površini rijeke jer tada mogu lako postati plijen pticama…

…dan postaje sve topliji…

…a priroda sve čarobnija…

…ponovo dimnjak, nije ni tako daleko, možda ga snimim i iz blizine…

…pomalo se pojavljuje i vjetar jačajući svoju snagu…

Prolazim i pored pristaništa Debrc a zatim pored nadstrešnice riječnog umjetnika.

…već sam zaboravio na onaj dimnjak i evo ga ponovo. Zbog riječne krivine trebalo mi je gotovo dva sata da dođem do njega od mjesta gdje mi se učinio blizu…

…na obali se može vidjeti i čudnih objekata…

…ali i napuštenih brodova koje je rijeka prevrnula…

Htio sam na jednome mjestu pristati da protegnem noge, ali me čuvari plaže odvratiše od toga.

…vrijeme se pomalo pogoršava, vjetar jača…

Oko 15.30 sati dođoh do Obrenovca. Nepovoljan vjetar me dobrano iscrpio. Piva još nisam pio, još ništa danas nisam ni jeo. Da vidim šta ću tu pronaći.

…vidjeh i potonuli brod…

…nebo se namrštilo, vjetar ostaje isti…

Pristajem kod kajak kluba u Obrenovcu. Popih samo jedno pivo, malo predahnih i pođoh dalje. Osjećam se prilično iscrpljen, ali znam da mogu dalje. Počinje gdje-koja kap kiše.

Od Obrenovca nizvodno ima jedna duga krivina rijeke. Sve do nje nevrijeme mi je bilo za leđima, ali kada sam nju savladao nevrijeme me stiglo. Kiša se pojačala, vjetar dosta jak…

…savladavam tu krivinu i dolazim do mjesta Zabran.

Dalje ne mogu. Iscrpio me vjetar i dani napora koji su iza mene. Odlučih ovdje potražiti mjesto za noćenje mada je tek 16.30 sati.

Tko voli rijeku njega i rijeka voli. Moja nova poslovica. U Zabranu sam upoznao dobre ljude koji mi pomogoše da nađem smještaj u jednoj kući koja se renovira. Moj cimer, Bukara nesebično mi je odstupio jedan stari trosjed na kojemu sam spavao. Osjećao sam se zgužvano, samljeveno, pregaženo. Napori u održavanju smjera plovidbe i borbe protiv nevremena i vjetra su me potpuno iscrpili. Noć sam nemirno spavao često se budeći.

 

Živim snove, ne sanjam život.” – Olimp

Komentari

Facebook komentari

Powered by Facebook Comments

Filed in: Reportaže

No comments yet.

Leave a Reply