Olimpove priče: Rijeka patnji
Rijeka patnji
Neznam joj prošlost u detalje, a niti dobar poznavaoc njenih davnina nisam.
Nisam joj niti na izvoru bio, ali sam pored nje prošao od Konjica do samog ušća u Jadransko more.
Čak sam na samom njenom ušću u more, ušao do koljena u njene vode izmješane sa vodom mora. Nisam se kupao jer je prehladno bilo, ali sam htjeo da je osjetim, da udahnem njen zadnji trzaj.
Mada je ukroćuje nekoliko brana, hidrocentrala ipak na nekima mjestima daje si oduška i onako modrozelena hita klancima prema moru. Neznam šta je ljepše, njene zažuborene vode ili planine kroz koje prolazi. Zajedno daju bezbroj nezaboravnih slika koje zauvijek ostaju u sjećanju.
Žao mi je da nisam imao fotoaparat da si ovjekovječim sve one prizore koje sam uz nju vidio. Da sam to uradio sada bi vidjeli jako lijepih prizora, a ovako vam pokazujem malo njenog toka nizvodno od hidrocentrale Jablanica.
Neću je posebno predstavljati.
Svima je znana kao rijeka velikih patnji, stradavanja i nada naših naroda – MOJIH NARODA…
“Živim snove, ne sanjam život.” – Olimp
