Alen Šehović – Šeha: Lov pastrmke u Danskoj

Evo, nakon što je zima odlučila da mi pomrsi račune u lova grgeča i deverike koji inače po običaju počinje u ovo vrijeme, malo sam se prešaltao na tehniku mušičarenja morske pastrmke sa bombarda plovkom.

Skrenuo bih pažnju da je ribolov muhom sa bombarda plovkom (tj. otežanjem) u Danskoj, gdje lovim, dozvoljeno a kod nas u Bosni i Hercegovini svako otrežanje u vidu vaser kugli, olova i plovaka zabranjeno.

Po meni apsurdna zabrana bombarda plovka i jedne muhe, ali eto može nam se. Kod nas se baš pazi na populaciju ribe pa shodno tome i zabrana vjerovatno. Izvinjavam se ali morao sam da još jednom skrenem pažnju na taj problem.

Destinacija “Marijager fjord” u području gdje lokalna fabrika soli izbacuje prerađenu vodu koja je oko +30C što ribe instiktivno pronalaze kada je sve okovano ledom.
Prirodna hrana (morske gliste i račići) u tom toplijem pojasu nesmetano nastavljaju svoje aktivnosti.

Dođemo na poziciju, sve za 10, lijevo od nas na 200 metara lovi par mušičara. Raspakujemo se …” Žabac … Evo je!” povika Arif.
I onda je krenulo kao na traci, većinom ribe ispod dozvoljene duzine 30-35 cm (u DK je mjera 40 cm).
Nakon možda desetak komada ispod mjere jedna dobra, oko par kilograma, mi pokupi imitaciju račića … dva skoka, otrese glavom u letu i otkide mi 0.16 predvez.

Nije se ni voda smirila a oni mušičari se korak po korak vodom nabiše na našu poziciju. Ono, baš nas odsjekoše. Kaže Arif jes` vidio kulture jbte. Bacaj, reko, uz kraj paralelno od obale još malo i šaltamo se odavde samo da im očitamo bukvicu, kad su ovakvi primitivci.

Opet dum-dum, baci-vadi i oni uhvate pokoju, al` nemogu nas pratiti. Riba je uz obalu ali čini se da malo prebrzo vode baje. Nakon neznam ni ja koliko riba ispod mjere, reko, koči … haj` na mezu i pivu. Ostavimo štapove, malo prezalogajimo, popijemo pivu, spakujemo se i odemo na nekih 400 metara dalje od tih bezveznjakovića koji su nam se nabili u džep.

Lovimo dosta slabije, tek pokoja. Stavljam strimera i kontam ako ima koja veća neće moći odoliti. Arif dobija jednu dobru ali mu se skida pod nogama. Ma taman odbijam dim cigare i kontam sad ću zabaciti kad desno od nas se parkira desetak vozila. Šta je ovo j****** sve … svadba!

Kakva svadba, ljudi počeše izvlačiti neoprenska odijela, boce sa kisikom, čujes ih kako sa perajama klepeću po asfaltu k`o Paja Patak … jaoooo …  samo su nam još ronioci trebali.

Opet u izbjeglištvo. Sad idemo skroz na kraj gdje počinje led. Dosadilo mi više seljakanje a dole nema živa roba.

Tu nam više niko nije smetao. Ja na strimera dobijem jednu srebrenu 53 cm koju sam dao Arifu jer su kod njega sve bile ispod mjere. Veće, kako se ovdje kaže ofarbane, su tamnije nakon mrijesta i nakon dužeg boravka u rijeci dobijaju tamnu pigmentaciju i meso im je bezveze.
Ove koje su veće a još uvijek srebrene su preskočile mrijest i u fjord ulaze iz mora kako bi se sklonile od hladnoće i zato što im je prirodna hrana u fjordovima dostupnija tokom cijelog zimskog perioda.

Sve u svemu ništa nam nije pobrkalo ćejf i što je najvažnije, šarandžije su mušičarima očitali lekciju lijepog ponašanja.

A pošto sam ja ipak po riboispovjesti šarandžija, mušičarilo se iz stolice u tenama sa mezom na hastalu i pivom u ruci.

I naravno … sa šakom boila u džepu protiv uroka.

Pozdravlja vas Šeha.

Bistro.

Pastrmka i “baje”.

Ribe ovakva mjesta istiktivno pronalaze. Jakuzzi.

I onda lagano mic po mic eto mušičara nama pred noge.

Al` nema veze mi “peglamo” i dalje.

Neke slikamo tradicionalno. Stalni vjetar mi pokvari frizuru.

Neke slikamo u pokušaju imitacije stila koji je do savršrenstva doveo naš forumski kolega “montana”.

Neke slikamo u prirodnom okruženju.

… neke tokom borbe …

Većinu vratismo u vodu.

I jednu koju ostavismo da zadovoljimo praiskonski nagon lovca da lovinu donese u svoju pećinu svojoj dragoj ženki koja nakon dobrog ručka bude mnogo raspoloženija za druženje :).

Mušičari i ronioci što nas otjeraše.

Ali nam ćeif pokvarili nisu.

“Umornom je srcu predah ono sto se zove sevdah!” – Šeha.