Olimpove priče: Srce remorkera
Srce remorkera
Za srce kažemo da je najglavniji organ u organizmu. Neumorno je u radu i dok god radi organizam živi. Kada se umori i stane – nastupa smrt.
Neću puno o srcu u organizmu, svi vi koji ovo čitate imate ga u radnom stanju i riječi o njemu su suvišne. Malo bih napisao o srcu remorkera.
Imao sam priliku biti gost na riječnom remorkeru Ruščica puna dva dana. Plovio sam njime od mjesta Orubica do Siska, rijekom Savom. Pri tome je remorker vukao 4 teglenice, a u svakoj 1.000 tona sirove nafte.
Za neke je to obična stvar, ali za mene ovako radoznala, životni događaj. Uz odobrenje kapetana, jer ipak je on “Bog i batina” na brodu, zavirio sam u svaki kutak remorkera. Nešta sam poslikao a nešta nisam.
Prvo što me je po polasku zanimalo je “srce” broda, odnosno motori koji su tako snažni da sve to vuku uzvodno po nabujaloj rijeci.
I ušao sam u strojarnicu a vodič mi je bio strojarski pomoćnik, mladić koji po 16 sati na dan boravi uz stroj nadgledajući njegov rad, podmazujući ventile, klackalice i šta ti znam čega sve ne. U unutrašnjosti prilično toplo, a kako mi moj vodič objasni po ljetu se temperatura diže i do 60 stupnjeva. Tada su vrlo otežani uvjeti rada, ali šta može, raditi se mora, a stroj ne smije biti sam kada radi.
A motor … ustvari dva motora. Veličine kao šesterokrilni regali, rade ujednačeno, na razini podnošljive buke. Mrcine. Svaki od 850 KS koji u zajedničkom radu pri punom radnom opterećenju na sat “pojedu” i više od 600 litara nafte. Daju oko 350 obrtaja u minuti u radnom režimu, mada se “voze” na oko 280 obrtaja u minuti. Sa gornje strane oba motora ima most po kojim prolazi strojar nadgledajući rad klackalica na ventilima, provjeravajući njihov zazor i polijevajući ih uljem.
U kutu strojarnice nalazi se agregat za struju koji radi kada se glavni motori ugase. Tada proizvodi izmjeničnu struju 220 V za život i rad na brodu kada je ovaj usidren.
A pod stropom strojarnice spajaju se cijevi koje u dimnjak sprovode sagorjele plinove. Laički bi rekli – auspuh.
Za upravljanje ovakvim grdosijama i radi kontrole njihovog rada ima cijeli razvodni ormar sa prekidačima i mjernim instrumentima.
I na kraju da napomenem, strojar bez odobrenja kapetana ne smije sam mijenjati režim rada stroja. Da se u toj buci ipak komunikacija izmedu kapetana i strojara održava postoji kontrolna okrugla tabla sa strelicom na kojoj strelica prikazuje koju komandu zahtjeva kapetan od strojara.
Za mene je obilazak strojarnice bio događaj. Rado bih ga još koji puta doživio.
A za one koji nisu nikada bili u takvoj prilici, pokazujem ove fotografije.
“Živim snove, ne sanjam život.” – Olimp