22. maj – Međunarodni dan biološke raznolikosti
Međunarodni dan biološke raznolikosti obilježava se 22. maja. Međunarodni dan biološke raznolikosti (biodiverzitet) proglasili su Ujedinjeni narodi 1993. godine, kako bi ukazali na veliku ulogu koju biološka raznolikost ima u održivom razvoju.
Obilježava se svake godine 22. maja kao spomen na 22. maja 1992., datum usvajanja teksta Konvencije o biološkoj raznolikosti.
U Danu zaštite prirode organiziraju se odgojne, obrazovne, rekreativne, stručne i druge aktivnosti kojima se na primjeren način potiče i promiče zaštita prirode.
Bosna i Hercegovina je bogata biodiverzitetom. Postoji nekoliko područja općeg značaja, uključujući šume, kršovita područja i rijeke ponornice, kao i druga područja koja mogu da funkcionišu kao sredstva u postizanju povezanosti kroz regionalna i transnacionalna područja. Zemljište je uglavnom brdovito i planinsko.
Prijetnje za ugrožavanje ovog istaknutog biodiverziteta se sastoje od neodrživog iskorištavanja zemlje kao i mali broj područja koja su pod bilo kojom formalnom zaštitom.
Zaštićena Područja (ZP) i integracija biodiverziteta u produktivno upravljanje zemljištem, mogu omogućiti direktne i indirektne koristi na lokalnom nivou kao što su zapošljavanje, zaštita razvođa, održavanje prirodnih rezervata, prihod od izvoza itd., uz ostale koristi na globalnom nivou.
ZP također mogu poslužiti kao katalizator turističkim aktivnostima i mogu, prema tome, omogućiti znatne doprinose kako lokalnoj tako i državnoj ekonomiji.
Međutim, u BiH samo je 0,55 posto teritorije pod službenom zaštitom, u poređenju sa državama Evropske zajednice koje imaju prosjek od sedam posto.
Presjedništvo Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj 4. oktobra 2002. donijelo Odluku o ratifikaciji Konvencije o biološkoj raznolikosti, po dobijenoj saglasnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Ova konvencija je temeljna, te je zacrtala novu koncepciju zaštite prirode, proširujući ovu detaljnost na očuvanje sveukupne biološke i krajobrazne raznolikosti i osiguranje održivog korištenja prirodnih dobara.
Konvencija određuje biološku raznolikost kao raznolikost unutar vrsta, među vrstama i među ekološkim sistemima. Ona dakle obuhvata sve oblike života koji u cjelini sami po sebi predstavljaju vrijednost koju treba očuvati bez obzira posjeduju li još neke posebne vrijednosti koje im pripisuje čovjek.
Konvencija uspostavlja očuvanje biološke raznolikosti kao temeljno međunarodno načelo u zaštiti prirode i zajedničku obavezu čovječanstva.
Osnovni cilj konvencije je očuvanje i održivo korištenje biološke raznovrsnosti što podrazumijeva korištenje na način da se neće dugoročno osiromašiti živi svijet i njemu pripadajuća staništa nego će prirodni potencijal zemlje ostati na korištenje budućim generacijama.
