Klasika
PIŠE: Davidović Ognjen – Ogi
Proljeće je već dobro odmaklo, ali velike vode i vremenski uslovi još ne dozvoljavaju na većini rijeka ribolov. Pošto sve kasni, tako je i sa većinom insekata kojima se salmonidi hrane. U svakom slučaju, kada vode dođu na svoje, biće dosta “gladnih usta” i fly fishing bi trebao biti pravo uživanje.
Prije nego što pređem na glavnu temu, volio bih da razjasnim riječi “ribolov” i “pecanje”. Dosta ih ima što misle da imaju isto značenje i zajedničko je u svakom slučaju da se ulovi riba.
Ipak ribolov se odnosi na salmonide i još neke riblje predatore kao što je štuka. Ribolov je pun dinamike kretanja i nadmudrivanja sa već pomenutim vrstama.
Dvije glavne “discipline” ribolova su svakako fly fishing i varaličarenje. Pecanje je vezano više za statičniji način lovljenja ribljih vrsta kao što su strugači i bjela riba a glavna “disciplina” je svakako lov sa plovkom.
Da se vratim na glavnu temu.
Kada je riječ o lovu nimfama prvo mjesto svakako zauzimaju već provjerene i mnogo puta opisane nimfe ‘zečije uho’ (hare”s ear) i ‘fazanov rep’ (pheansat tail).
Razlog što su ove dvije nimfe toliko opisivane, osim lovnosti, su mnogobrojni načini vezivanja i varijanti u kojima se prave. Skoro da svaki ozbiljniji mušičar ima svoj specifični način vezivanja kao i varijantu koja se pokazala najlovnija za njega.
Dosta vezača, posebno mlađih, ima želju da napravi mušicu sa što više detalja, tako da izazove pažnju ljepotom i složenosti na koji je urađena. To je svakako dobro za razvijanje tehnike vezivanja, ali ipak su prave mušice one koje se sviđaju ribama a ne nama.
Uostalom, zbog toga se prave osim za neka takmičenja na kojima se treba pokazati kakvu ko koristiti tehniku vezivanja i njenu složenost.
FAZANOV REP u suštini je mušica koju bi trebao znati rutinski napraviti svaki iole ozbiljniji mušičar. On se pravi u cjelosti od isperaka iz repnog pera fazana, a za rebra se koristi bakarna žica u svim varijantama.
Grudi (torax) svih klasičnih nimfi su naglašene. Ovo je osnova koju treba imati svaka nimfa a ostali “dodaci” zavise od vezača i njegovog ličnog iskustva.
Moram da napomenem da samo onaj ko lovi mušicama može biti kompletan vezač i mušičar.
Varijanta ‘fazanovog repa’ koja je na fotografiji spada u, da kažem, “prostije”, ali to nimalo ne umanjuje njenu lovnost pa sam je baš iz tih razloga odabrao.
ZEČIJE UHO je dosta zahtjevnija nimfa za napraviti i ima nekoliko tehnika koje se uglanom odnose na način upredanja usitnjene dlake divljeg zeca.
Iz mog iskustva, nijedan zamjenski material se nije pokazao ni približno dobar, i zato je najbolja varijanta “zasukati rukave”, nabaviti material i savladati tehniku vezivanja onima koji to žele da nauče.
Kao što su za ‘fazanov rep’ obavezna rebra od bakarne žice, tako su za ‘zečije uho’ obavezna rebra od zlatne lamete.
Da više ne filozofiram, ipak jedna fotografija govori više od hiljadu riječi pa pogledajte.
Bistro!
