Ličke vode – drugi dio (HR)

GackaPrateći tok Like perifernim rubom gospićkog područja, u selu Ostrvica uočavamo Ostrvički most koji je također bio uništen u posljednjem ratu. Obnovljen je krajem 2003. u dužini od 44 metra, sa širinom kolnika od 6,1 metar.

U Kaluđerovcu, jednom od najzabačenijih ličkih sela poznatom po izradi zemljanih predmeta i suvenira, još davne 1836. godine izgrađen je Kaluđerovački most širine 5,2 metra s impozantnim rasponom kamenog luka od 28,8 metara. Zbog ovakvih izvedbenih osobitosti, kameni most ulazi u veće građevinske pothvate ne samo onog vremena.

U Drugom svjetskom ratu most je oštećen, a 1966. godine obnovljen je za vrijeme izgradnje akumulacije Kruščica. (Lički kalendar, 1996. Gospić, 1995.).

Kako rijeka Lika protječe u neposrednoj blizini samog Gospića, rubno uz selo Budak, a nedaleko od Ličkog Osika, na nekad glavnoj prometnici Zagreb-Gospić-Karlobag izgrađen je, i kroz povijest podvrgnut brojnim preinakama – Budački most.

1771. godine bio je to jedan od najstarijih i za život u Lici najvažnijih izgrađenih mostova drvene konstrukcije. (Horvat, Rudolf: Lika i Krbava-povijesne slike, crtice i bilješke. Matica hrvatska Zagreb, 1941. Pretisak, Zagreb, 1993.).

Od tada do danas, most je na istom lokalitetu (u Budaku) podizan još četiri puta!

Prema nepotvrđenim izvorima, prvo je jedan talijanski graditelj 1852. godine na mjestu starog dotrajalog drvenog mosta izgradio novi kameni širine kolnika od 5,55 metara, vrlo sličan onom u Kaluđerovcu. Izgrađen je od sivog vapnenca s tri polukružna svoda po 17,5 metara i predstavljao je znameniti graditeljski pothvat.

No, u ratnom vihoru 1942. godine i taj most je srušen, da bi po oslobođenju deset godina kasnije bio podignut novi, ali ovaj put drvene konstrukcije. Cjelokupna konstrukcija počivala je na kamenim stupovima, točnije temeljima starog kamenog mosta.

Kako ovakva drvena konstrukcija mosta s ekstremno uskim kolnikom nije zadovoljavala potrebe sve većeg prometa, 1969. godine izgrađen je novi armirano betonski most dužine 66 metara koji je s prilazima dug čak 128 metara. Imao je i pješački kolosijek, zbog čega je bio širok 9 metara. (Ličke novine br. 12, Gospić, 1971.).

A onda dolazi Domovinski rat u kojem je srušen postojeći most, gdje se nastojalo odvojiti Gospić od ostalog kontinentalnog dijela Hrvatske.

Privremeno je za najosnovniji promet u to ratno doba izgrađen nizvodno improvizirani mostić od elemenata fasadne skele, čija je širina bila tri metra, a nosivost svega tri tone.

Tek 1992. godine od prednapregnutog betona izgrađen je novi most širine 10,7 metara na visini od 19 metara, a ukupne dužine 129 metara. Kao i kod prethodnih gradnji, i za ovaj projekt korišteni su stari betonsko-kameni stupovi, sada znatno ojačani.

GACKA

Lička rijeka je ujednačene temperature, a ljeti i zimi iznosi oko 10 Celzijevih stupnjeva. Najpoznatije je odredište za ribolovce koji više cijene kvalitetnu potočnu, ali i kalifornijsku pastrvu. Relativno je kratka ponornica, duga “svega” 22 kilometra. Izvire u Ličkom Lešću i Sincu (jugoistočni dio Gackog polja), na visini od 457 metara, a najpoznatija su danas dva vrela: Majerovo i Tonkovićevo vrilo. Osim s južnih padina Male Kapele, navodi se da Gacka dobiva vodu još i od nekoliko potoka te vrela. (Krajnović potok, Markovac potok, Trnovac, Pećina, Knapovac vrelo).

Pročitajte i:   Članovi USR Vitez u novim radnim akcijama

Nakon izvorišta teče u pravcu Otočca gdje se račva u dva dijela koji sustavom tunela odvode vodu za HE Senj.

Lijevi krak Gacke kod Otočca odlazi za potrebe hidroelektrane Senj, žrtvovanom jezeru Donja Švica. Posljedica su nestali prelijepi Švički slapovi i opustjele sadrene barijere, što mnogi danas smatraju jednim od najvećih ekocida počinjenih u Lici nad prirodom.

U kišnim razdobljima Gacka teče još jedan kilometar niže od jezera Donja Švica i ponire kod sela Ponori! Treba navesti da se desni krak Gacke također razdvaja u dva dijela koji zasebno poniru. Vjerojatno se svi ponori ulijevaju u more na prostoru između Senja i Novog Vinodolskog, točnije kod morske drage Žrnovnica. (Enciklopedija leksikografskog zavoda Zagreb, 1966 – 1969.), (Čuljat, Marko: Iz bloka jednog novinara, Gospić, 2007.).

Danas se Gacka smatra osnovnom rijekom za potočnu i kalifornijsku pastrvu, ali je još 1947. godine u nju ubačena ikra šarana, dok je u Švičko jezero ubačen linjak.

Nakon izgradnje jezera Kruščica u Kosinju, u vode Like gospićki ribolovci ubacuju soma. Postoje zapisi o kuriozitetnim primjercima ulovljenog soma 80-ih i 90-ih godina od preko 50 pa i 100 kilograma.

Kao kuriozitet može se spomenuti kako je kod Otočca u ožujku 1982. godine zahvaljujući jakim kišama nakratko kolabiralo vrelo Gacke, a na površinu je izašla čovječja ribica, jedini živi fosil karakterističan za podzemne vode krasa.

Završetkom regulacije rijeke Gacke 1876. godine, na jednom njenom rukavcu izgrađen je Otočki most raspona 13,6 metara, a s kolnikom širine 6,5 metara. Projekt kamenog mosta koji je vodio riječki graditelj Katarinić, trajao je tri godine. Zbog potrošenosti postojeće konstrukcije, most je obnovljen 2001. godine. (Čuljat, Marko Lika – Iz bloka jednog novinara, Gospić, 2007.).

Drugi važan most preko ljepotice Gacke jest onaj u Ličkom Lešću – Lešćarski most. U prvobitnoj verziji bio je izgrađen kao čelični most s drvenim kolovozom. Iako je obnovljen 1971., srušio se pod velikim teretom tri godine poslije. Za godinu dana na važnoj prometnoj poveznici Otočca i Plitvica s jedne strane, s Gospićem na drugoj strani, izgrađen je novi, 80 metara dugi most, s kolnikom širine 10 metara.

NOVČICA

S izvorištem na čak 1286 metara nadmorske visine, podno Oštarskih vrata i ispod istočnih padina Velebita, prolazeći kroz podvelebitski brušanski kraj, zbog čega u tom početnom dijelu nosi ime Brušanica ili Brušanka, a nakon prolaska nizvodno od Ličkog Novog, dobiva svoje ime Novčica. Pet kilometara istočno od Gospića ulijeva se u rijeku Liku.

Pročitajte i:   UGSR ‘Mrena’ Živinice: Zabrana ribolova na živi ili mrtvi keder

S ukupnom površinom porječja od 164,8 četvornih kilometara i dužinom od 29 kilometara, kao lijeva pritoka rijeke Like, Novčica je glavna i jedina rijeka grada Gospića. Glavna joj je pritoka rijeka Bogdanica.

Prema nekim podacima, voda Novčice u prosjeku je 3,4 Celzijeva stupnja toplija od okoliša. Danas je usporenog toka, što znatno pogoduje bujanju nepotrebne vegetacije karakteristične za vode stajačice.

U prošlosti su bila brojna kupališta na Novčici, gdje su Gospićani provodili svoja ljeta, a nosila su sljedeća imena: Venecija, Monte Karlo, Demokratsko, Pećine, Kaniške ploče, Dolina ljubavi, Kupalište na Bentu…

Sve ranije navedene vrste riblje faune spomenute u Lici i Gackoj, mogu se sresti i u Novčici, no s većim ili manjim odstupanjima.

Što se mostogradnje u Gospiću i okolici tiče, ona je prema nekim izvorima započela već 1804. godine kada je preko Novčice podignut prvi most Gospićki most. (Horvat, Rudolf: Lika i Krbava, Zagreb 1941. Pretisak Zagreb, 1993.).

Čvrsti most na rijeci Novčici izgrađen je 1830. godine od tvrdog kamena vapnenca. Bio je to most s dva jednaka svodna otvora promjera 12 metara. Širina je iznosila 7 metara, a oštećen je krajem Drugog svjetskog rata. Kako je s vremenom njegova uporabna sposobnost bila upitna, most je 1990. godine obnovljen i proširen nogostupima. Radove je izvodila građevinska operativa GP “Lika” iz Gospića.

1985. godine preko rijeke Novčice u samom Gospiću izgrađen je potpuno novi most, pomaknut zapadno od prethodno opisanog – Most na Novčici. Izgradila ga je građevinska operativa nekad poznatog koncerna “Industrogradnja” iz Zagreba. Ovaj suvremeni most ukupne je dužine 86 metara, a svi prilazi dužine su 1200 metara.

Drugi kameni most u Gospiću, s tri polukružna svoda, dužine 42 metra i s kolnikom širine 7 metara, ovaj put preko rijeke Bogdanice, nalazi se u prigradskom naselju Kaniži. Izgradio ga je Josip Kajetan Knežić, istovremeno nekako s gradnjom ceste za Karlobag – Kaniški most. Bilo je to 1845. godine.

Preko iste rijeke Bogdanice treba spomenuti još i kameni most u Kolakovici – Kolakovački most. Nalazi se na cesti koja spaja Teslin Smiljan sa selom Trnovcem, a sve na pravcu za Karlobag. Most je građen i završen početkom XX. stoljeća, a bio je dužine 28,9 metara te širine kolnika od svega 4 metra. 2001. godine most je podvrgnut temeljitoj rekonstrukciji, s ugrađenim armirano-betonskim elementima. Dodane su i pješačke staze što je uvjetovalo ukupnu širinu kolnika od 6,5 metara.

Nastavit će se…

Vezani članak: Ličke vode – I dio

Izvor: pozeski.hr

josip-fajdic2811

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.