Vremeplov: Istorijat Sportsko-ribolovnog društva u Konjicu

Sportsko-ribolovno društvo u Konjicu ima dugu istoriju. Započeli su skromno; grupica ljubitelja sportskog ribolova i prirode dogovorila se i formirala podružnicu, a danas je to veliko i dobro organizovano sportsko društvo.

Od kada, zapravo, datira početak organizovanog sportskog ribolova u Konjicu?

Vjerovatno to nije poznato većini sadašnjih članova SRD u ovom lijepom hercegovačkom gradu, pa možda nije na odmet da o tome kažemo nekoliko riječi.

U časopisu “Sportski ribar” (današnji “Ribarski list”), u dvobroju 3-4 iz 1927. godine, pronašli smo tekst sljedeće sadržine:

“U Konjicu (Hercegovina) na Neretvi osnovana je podružnica Ribarskog društva za BiH. Na konstituirajućoj skupštini je donesen zaključak, da se isposluje kod nadležnih vlasti, da se rijeka Doljanka pusti ispod zabrane, a da se zabrani rijeka Ljuta kod Konjica jer je kraća i lakše ju je čuvati, nadalje da se zabrani ribolov sa mrežama (sačmom i drugim vrstama) u rijeci Neretvi od rijeke Slatnice dc Glavatičeva.
U odbor su izabrana slijedeća gg: predsjednik Nikodim Stojaković – iguman,  tajnik Matej J. Kordić. pol. pristav blagajniK Mirko Kovač, želj. činovnik, odbornik Šerif Hatibović, umirov. šer. sudija, a članovi Nadzornog odbora Franjo Wolf,  strojovođa, i Franjoo Koch, bravar.

Članovi društva jesu: Rudolf Hašek, Franjo Stanek, Ivan Majerić, Nikola Damjanović, Huso Šabić, Dragutin Nedved, Alija Mulić, Josip Domicelj, Dragutin Gindl, Slavko Tomašić, Husejn Alajbegović, Vaso Radan, Ivan Primorac. Ivan Tratnik i Edo Hofbauer.

Podružnici su pristupili i športaši iz Jablanice na Neretvi.

Pozdravljamo osnutak podružnice u uvjerenju, da će naći načina, da se zaštiti ribarstvo u njenom djelokrugu. To će svakako podružnici biti omogućeno, jer članovi poznaju prilike i znadu do kojih se je razmjera razvila krađa ribe po Neretvi i pritocima, a naročito za vrijeme mrijesta.”

U “Športskom ribaru”, u dvobroju 7-8 iz iste godine, pronašli smo tekst koji nosi naslov “Lične vijesti iz Konjica”, a koji glasi:

“Kako javljamo u izvještaju sa izvanredne glavne skupštine podružnice u Konjicu, premješten je predsjednik podružnice g. Nikodim Stojaković, Iguman iz Konjica u Blato.
Kratko vrijeme iza glavne skupštine podružnice premješten je i tajnik podružnice g Matej J. Kordić, policijski pristav, iz Konjica u Mostar.

Želimo ovim našim agilnim osnivačima podružnice mnogo sreće u novom boravištu, žaleći, da su ti premještaji životu i radu mlade naše organizacije nanijeli jedva nadoknadivu štetu, jer je time mala četa zaštitnika ribarstva još više smanjena.”

Odmah zatim, pod naslovom: “Izvanredna glavna skupština podružnice u Konjicu” slijedi tekst slijedeće sadržine:

“Najmlađa naša podružnica imala je odmah nakon osnutka da prebrodi razne neprilike. Ne samo da u svome radu nije radi lokalnih neprilika naišla na očekivanu potporu od strane pozvanih organa, nego je kratko vrijeme nakon osnutka predsjednik podružnice Nikodim Stojaković, iguman, premješten iz Konjica. Radi toga je sazvana na 18. juna o.g. izvanredna glavna skupština podružnice, koja je trebala da pretrese mjesne prilike u vezi sa nesporazumom između podružnice i tamošnjeg šumskog referenta i da izabere novog predsjednika. Budući da je prvi dio dnevnog reda bio vrlo delikatne naravi važan za ugled društva i dalji rad podružnice, zamolio je odbor podružnice da Glavni odbor iz Sarajeva pošalje svog delegata na izvanrednu glavnu skupštinu.

Prema tome se je uputio dne 17. juna o.g. društveni potpredsjednik g Miloš H. Jedlička iz Sarajeva u Konjic, da prisustvuje skupštini i da izvidi neprilike u Konjicu, kako bi se spriječilo da ugled društva strada.

Skupština je održana prema sazivu dne 18. juna. Predsjednik g. Stojković se zahvalio na časti radi odlaska, a skupština je izabrala za predsjednika g. Josipa Domicelja, šefa željezničke stanice. Skupština je ujedno pretresala okolnosti nesporazuma sa organima nadležnim za ribarstvo s tim, da Glavni odbor donese u predmetu odluku o daljim koracima i mjerama, kako bi se stvar izgladila, ugled društva zaštitio i omogućio rad podružnice paralelno sa nastojanjima nadležnih organa, a na korist ribarstva sreza Konjičkog. Potpredsjednik društva je prikupio potrebne podatke radi referata Glavnom odboru.

Nakon skupštine pošli su članovi podružnice zajedno sa delegatom Glavnog odoora na šetnju uzduž Neretve. Ponijeli su prutove radi zabave ribolova. U ugodnom razgovoru i posmatranju Neretve i njene divne okline, vratili  su  se članovi natrag u  Konjic, dok je g. Miloš Jedlička, da sačuva uspomenu na zajedničku šetnju i skupštinu podružnice, načinio nekoliko snimaka članova  u  grupi. Donosimo jednu od tih slika, na kojoj se razabiru u krugu članova podružnice gg Nikodim Stoiaković – iguman, Miloš H. Jedlička – žandarmerijsKi major, a do njega Josip Domicelj – šef željezničke stanice.
U prvom redu sjedeći u sredini je tajnik podružnice g. Matej, J. Kordić, poli. pristav.”

Fotografija o kojoj je riječ objavljena je uz ovaj tekst, veoma je jasna i na njoj se sasvim lijepo raspoznaju fizionomije pionira organizovanog ribarstva u Konjicu.

Ovi  tekstovi  koje smo prenijeli iz “Športskog ribara” pouzdan su dokaz da je u Konjicu prva ribolovna organizacija osnovana početkom 1927. godine, pa se ta godina s pravom može smatrati početkom društvenog djelovanja konjičkih sportskih ribolovaca.

Ova činjenica kao i drugi podaci koji se u tekstu iznosu, predstavljaju značajnu građu za istorijat ovog našeg sportsko-ribolovnog društva BiH, ali i o  brizi podružnica za vode i njihove životne zajednice.

Dakle, Sportsko-ribolovno društvo iz Konjica spada u red naših “starijih” organizacija, ono ima dugu tradiciju, ima i svoju bogatu istoriju, koja ima svoje mjesto u cjelokupnom istorijatu sportskog ribolova u Bosni i Hercegovini.

Ovaj tekst ima, pored ostalog, i pretenziju da pobudi interes kod SRD Konjic i njegovih (naročito starijih) članova za prikupljanje podataka, fotografija i drugog materijala o djelovanju sportskih ribolovaca sa ovog područja u minulim godinama i da taj materija uobliče u monografiju svog Društva.

Ribarski list, oktobar/decembar 1980., 22 strana – M. LAGUMDŽIJA