Ispitivanje flore i faune na Bosni i Lašvi te uticaja na okoliš buduće HE Janjići

UGSR_Zenica_ispitivanje_5U toku je ispitivanje flore i faune u rijeci Bosni od mjesta Janjići do Dolipolja, te od ušća Lašve do granice sa Busovačom, a što je u ribolovnoj zoni UGSR “Bistro” iz Zenice.

Ispitivanja se vrše radi izrade Studije uticaja na okoliš HE Janjići čija se izgradnja uskoro planira, a na ovim poslovima je angažovan stručni tim sa Prirodno – matematičkog fakulteta iz Sarajeva i stručni tim iz Hrvatske.

Prilikom ispitivanja radi se na utvrđivanju ribljih vrsta, analiziranju njihovog zdravstvenog stanja, ishrane, kvaliteta vode i dr.

Veoma interesantan podatak je da su Bosna i Lašva na ovoj lokaciji veoma bogate ribljim fondom. Recimo,  u rijeci Lašvi je na potezu od nekih 50 metara uz samu obalu (uz pomoć agregata) uhvaćeno preko 20 pastrmki (potočnih i kalifornijskih) veličine od 10 do 28 cm. Pored pastrmke, na ovom dijelu ima dosta klena, potočne mrene (sapače), krkuše, gage, savke i zele.

U rijeci Bosni na ovom dijelu dominiraju klen i mrena, a prisutna je znatna količina škobalja, sapače i sitne ribe.

Prilikom ispitivanja ulovljeno je 15-ak primjeraka paklara koje su pod trajnim lovostajem, kao i 10-tak vijuna, a za koje se smatralo da su nestali iz ovih rijeka. Ispitivači su i sami bili iznenađeni, jer bi na osnovu dosadašnjih istraživanja u cijelom slivu Bosne trebala biti samo 2 zrela primjerka ove ribe.

Pročitajte i:   Alarmantno / Iz Italije u BiH stigla tri šlepera otpada, mogu se vidjeti i zaštitne maske

U nastavku je video klip mrijesta paklara sniljen na rijeci Lašvi 2006. godine, a koji je snimio Indir Melić

U nastavku nešto o paklari

Paklare (Petromyzontidae) svojim primitivnim izduženim oblikom tijela liče na jegulje. Razvojno gledano, to su vrlo primitivni predstavnici kralježnjaka. Već 500 milijuna godina taj živi fosil se gotovo nije promijenio. Danas su sve vrste paklara toliko rijetke, da su stavljene na “crvenu listu” akutno ugroženih životinja.

Paklare žive pretežno u morskim obalnim vodama i slatkoj vodi. Najmanje za jednu vrstu (Geotria australis) pretpostavlja se da prelaze zamjetne razdaljine otvorenim morskim vodama. Razlog ovoj pretpostavci je da se ne mogu utvrditi naznake izoliranog razvoja između australske i novozelandske populacije. Paklare se mogu naći u svim područjima umjerenih klimatskih zona, osim Afrike.

Paklare se mrijeste u gornjim tokovima potoka i rijeka. Za to im je potrebna šljunčana podloga i prohladna voda bogata kisikom (to je razlog zbog čega ih nema u tropskim područjima). Nakon izlaska iz jajašca, još slijepe larve koje imaju samo rudimentarne oči ukapaju se u pješčane dijelove vodotokova. Glava ostaje vani, i hrani se mikroorganizmima (plankton) iz vode.

Paklare nemaju čeljusti, a okrugla usta s rožnatim zubima oblikovana su za prisisavanje. Imaju jednu nosnicu, dva oka i sedam škržnih otvora.

Pročitajte i:   SRD 'Bistro' Kakanj: Na rijeci Bosni organizovano prvenstvo u sportskom ribolovu

Nakon radikalne pretvorbe (metamorfoza) tjelesne građe od larve do odrasle životinje koja se događa uglavnom nakon 4-7 godina (što ovisi o vrsti), većina (morska paklara, riječna paklara) odlazi nizvodno do mora gdje živi parazitski do 18 mjeseci, obično blizu obale. “Domaćini” su im ribe na koje se prisišu, pijući im krv i stružući njihovo meso. Veće, zdrave ribe, uglavnom preživljavaju ovakve napade, zadržavajući nakon toga samo tipičan okrugli ožiljak. Manje ribe, mlade kao i bolesne ribe mogu od takvih napada i uginuti.

Nakon nekog vremena, kad dosegnu spolnu zrelost, vraćaju se ponovo u riječne tokove radi mriještenja. Nakon mriještenja, životinje ugibaju.

Potočne paklare ne odlaze u more. Ostaju živjeti u blizini mjesta gdje su provele svoj larveni dio života, u odraslom životnom razdoblju se ne hrane, i mrijeste se ponovo u istom području.

Postoje i dvije endemske vrste potočnih paklara. Obje žive u slivu Dunava. To su dunavska potočna paklara (Eudontomyzon vladykovi) i kako im ime govori, u ukrajinskom dijelu sliva Dunava, ukrajinska potočna paklara (Eudontomyzon mariae).

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.