Pisma posjetilaca: Ko ubija (je ubio) ribolovni turizam?

una-eldin-sadikovic
Una, jedna i jedina… koliko još?

Među ribarima kolaju priče o katastrofalnom stanju ribljeg fonda na rijekama u općini Bihać. Kao glavni krivci za postojeće stanje navode se sljedeći uzroci:

  • Invazija kormorana (“crne smrti”) na salmonidne vode u najosjetljivijoj fazi razvoja ribe – u zimskom periodu, kada je i vrijeme mrijesta i vrijeme lovostaja salmonidnih vrsta. Kormorani se nalaze na “crvenoj listi” u našoj zemlji što znači da su zaštićeni i ne smije se vršiti odstrel istih.

Kormorani su uvezeni u Evropu 70-tih godina prošlog vijeka, oko 30.000 jedinki što i ne predstavlja značajan broj koji bi mogao nanijeti značajniju štetu salmonidnim vrstama u Evropskim rijekama. Prije 10–tak godina njemački stručnjaci su izvršili analizu i istraživanje ove populacije ptica i konstatovali da je broj kormorana sa 30.000 porastao na 1,5 milion, a istraživanjem je utvrđeno da odrastao kormoran dnevno pojede 0.45 kg ribe, lako se dođe do podatka da preko 700 tona ribe dnevno nestane iz evropskih rijeka.

Stoga su sve evropske zemlje skinule zabranu odstrela kormorana izuzev Srbije i Bosne i Hercegovine. Poznato je da kormorani nisu atraktivna lovna divljač pa se lovci rijetko odlučuju da vrše odstrel, te se može pretpostaviti da je broj kormorana značajno povećan.

  • Povećan broj vidri u posljeratnom periodu – i ova ljupka životinja je pod režimom zaštite i proširila se u cijelom toku Une i njenim pritokama. Ona se hrani prvenstveno ribom i ostalim vodozemcima.

Želim ukazati na činjenicu da je nestalo ljetnjeg kreketa žaba, a drastično je smanjen broj zmija bjelouški, pa i šarki i poskoka koji su se znali naći uz vodotoke naših rijeka. Čak je primjećeno da vidra napada i kokošinjce domaćeg stanovništva u cilju da se domogne hrane. Vragolasta vidra se igra sa ribama ubijajući ih i time nanosi značajnu štetu ribljem fondu. Smanjenjem ribljeg fonda, odnosno nestankom ribe, nestaće i vidre iz naših rijeka.

  • Beskurpulozni krivolov i izlovljavanje riba bez obzira na veličinu, količinu, lovostaj, sredstva za izlovljavanje.

Nesavjesni ribolovci iznalaze načine da izbjegnu sankcije koje su predviđene ili se kabadahijski odnose prema službenim licima – ribočuvarima. Poznati su čak primjeri da se riba izlovljava mrežama što prestavlja privredni kriminal, ali se kao takav ne sankcioniše, čime se pojedinci stimulišu da nastave sa takvim nečasnim radnjama.

Posebno je popularno da veliki broj uglednih ribolovaca iz Bihaća odlazi u D.Lapac i učlanjuju se u njihovo ribolovno udruženje kako bi nesmetano i bez ikakvih ograničenja prešli državnu granicu na Uzljebicu, i lovili ribu sa lijeve obale Une koja pripada R. Hrvatskoj. Pri tome koriste sve dozvoljene i nedozvoljene načine ribolova smatrajući da je to ispravno jer love sa hrvatske teritorije.

Mislim da je za ovakvo postupanje suvišan bilo kakav komentar.

  • Upravljanje ribljim fondom: sa nostalgičnin uzdahom mnogi ribari se prisjećaju vremena kada je u cijelom toku rijeke Une i Unca upravljalo USR Una Bihać. Ni tada nismo u potpunosti bili zadovoljni sa radom ribočuvarske službe, ali smo imali neuporedivo više ribe u rijeci. Revir Unac je bio značajan izvor financijskih sredstava za ribolovno udruženje koja su usmjeravana za poribljavanje ribom, usavršavanje i modernizaciju ribočuvarske službe. Dnevno u revirima Unac i Kulen Vakuf bilo je i do 40 stranih gostiju zaljubljenika koji su boravili i po desetak dana uživajući u čarima ribolova i istovremeno popunjavajući smještajne kapacitete i koristeći gastronomsku ponudu gostoljubivih mještana u naseljima Martin Brod i Kulen Vakuf što je predstavljalo značajan izvor prihoda za ove nerazvijene mjesne zajednice.

Preuzimanjem upravljanja ribljim fondom u granicama Nacionalnog parka “Una” na „otvorenoj vodi“ bukvalno, nema ribe. Na rijeci Unac stanje ribljeg fonda je takvo da ne zaslužuje status revira. I u reviru Kulen Vakuf riblji fond je desetkovan.

Pročitajte i:   Inženjer TE “Pljevlja” odgovoran za pomor ribe u Ćehotini

Uprava Nacionalnog parka nema odobrena sredstva za redovno godišnje poribljavanje, kako bi nadoknadili štetu od prirodnih neprijatelja i štetu nastalu dozvoljenim ulovom. Rijetki strani gosti koji zalutaju na ribolov, očekuju akciju, mnogo ribe, da se uslikaju i vrate je u vodu i dobro znaju kako je u ostalim nacionalnim parkovima u svijetu, gdje nije dozvoljeno ubirati cvijeće, ljekovito bilje, ometati divlje životinje i sl. Po povratku u svoje zemlje oni su nosioci antipropagande ribolova u okvirima Nacionalnog parka.

Nije dovoljno samo napraviti režim ribolova i objaviti ga u novinama. Održavanje ribljeg fonda podrazumjeva mnogo kompleksnih radnji od iznalaženja efikasnih metoda zaštite ribljeg fonda od prekobrojnih prirodnih neprijatelja do organiziranja radi sprečavanja velikog broja krivolovaca. Taj posao bi trebali raditi rendžeri 24 časa dnevno, a svima nam je poznato da je radno vrijeme rendžera do 22 sata, a to je idealno vrijeme da krivolovci rade ono što svi znamo – do jutra bez ikakvih smetnji koriste lajnere izlovljavajući matična jata riba i na taj način su sveli Unu na najobičniji kanal pored koga strani ribolovci prolaze odlazeći na rijeke Sanicu, Sanu, Ribnik.

  • Organi vlasti : totalno ignorisanje značaja ribolovnog turizma kao perspektivne privredne grane, sto ću obrazložiti na primjeru odnosa prema rijeci Klokot.

DOO RIZ Krajina je 10.06.2009. godine potpisao Ugovor o ustupanju prava na ribolovnom području Klokot. Uložena su značajna materijalna sredstva u obnovu potpuno devastiranog ribolovnog fonda u rijeci Klokot, uređenje okoliša u skladu sa potrebama ribolovnog turizma. Uloženi trud ja počeo davati određene rezultate.

Stari ljubitelji rijeke Klokot iz zemalja Evrope i naših sujednih zemalja ponovo su se vratili da bi uživali u ribolovu koristeći pri tom smještajne kapacitete u privatnim vikendicama na obalama rijeke i gastronomsku ponudu prijatnih domaćina, kao i ugostiteljske usluge u gradu Bihaću samo 6 km udaljenom od popularne ribolovne destinacije.

U aprilu mjesecu 2012. godine nadležno ministarstvo čini jedan diskriminatorski čin prema DOO RIZ KRAJINA, dolazi u inspekciju i konstatuje da se u upravljanju ribljim fondom RIZ KRAJINA nije pridržavala Zakona o slatkovodnom ribarstvu koji predviđa dnevnu dozvolu u iznosu 80 KM, nego je naplaćivala 30 KM, što je bio razlog da se novčano kazni firma i direktor firme. Slična inspekcija nije bila ni u jednom ribolovnom udruženju u USK niti Federaciji BiH. Visina dnevne dozvole na ostalim revirima na USK nije prelazila 30 KM osim u RS na reviru Ribnik gdje je iznosila 35 KM. Istini za volju, 80 KM je preveliki iznos i za stranca, a kamoli za domaće ribolovce, što je drastično smanjilo interes za ribolovni revir Klokot.

U maju mjesecu 2012. godine DOO RIZ KRAJINA je raskinuo ugovor o korištenju ribolovnog prava na rijeci Klokot radi neekonomičnosti i u skladu sa Zakonom o koncesijama čl. 27 podnijela prijedlog za samoinicijativnu ponudu da se donese odluka o predmetnoj koncesiji. Prava i dužnosti komisije za koncesije definisana su od čl.6 do čl.21 Zakona o koncesijama. Nakon isteka 30 dana ( čl.13, stav1. ) kao ovlašteni zastupnik za rješavanje svih pitanja vezanih za dodjelu koncesije, u više navrata pozivao sam predsjednika komisije radi informacije o statusu rijeke Klokot i dobijao sam odgovore da nije bio određen treći član komisije, pa da je komisija raspuštena i raspisan konkurs za imenovanje nove komisije, te da ima nejasnih pitanja koja treba usaglasiti sa nadležnim federalnim ministarstvom itd.

Prekršeni su svi zakonski okviri propisani Zakonom o koncesijama o obavezama komisije a ovo je već treća godina da čekamo odgovor resornog ministarstva. Poznato mi je samo da je Gradsko vijeće grada Bihaća dalo saglasnost da se koncesiono dobro dodijeli koncesionaru DOO RIZ KRAJINA.

Pročitajte i:   Muškarac preminuo usljed strujnog udara tokom nezakonitog ribolova kod Kotor Varoši

Naravno da je pod okriljem koncesora – Vlade Kantona, stvoren vakum koji omogućava potpunu anarhiju na rijeci Klokot od strane velikog broja krivolovaca iz Bihaća i ostalih gradova, koji nemilosrdno uništavaju sve stvoreno.

Ko ima koristi od ovakvog stanja? Ko su ti lobisti ili šaptači u Vladi Kantona koji sugerišu ili kreiraju takav odnos prema kantonalnom koncesionom dobru? Jesu li oni iznad zakona i imaju li svoja imena? Ko je to u Vladi kantona ko voli više tuđi neuspjeh nego sopstveni uspjeh?

A mislim da je uspjeh Vlade Kantona ako dobije koncesionu naknadu, ali ko je taj koji je izbija iz budžeta? Ovakav stav Vlade USK je u direktnoj suprotnosti interesima sportskih ribolovaca grada Bihaća, kantona, države BiH i evropskih država . Ovu tvrdnju lako je provjeriti, dovoljno je samo jedan dan da bilo ko iz nadležnog ministarstva ode u revir Ribnik i sve će biti jasno. Pa ko to onda ubija ribolovni turizam?

  • Uprava Nacionalnog parka: dosadašnje upravljanje ribljim fondom i trenutno stanje ribljeg fonda u granicama nacionalnog parka daje nam za pravo da zaključimo da Uprava Nacionalnog parka ne doprinosi razvoju ribolovnog turizma.

Naprotiv, stanje ribljeg fonda je antipropaganda Nacionalnog parka i ribolovnog turizma u njemu. Ne može se riblji fond čuvati i sačuvati rendžerima u vremenu od 08.00 do 22.00 sata.

Po meni, za razvoj ribolovnog turizma u nacionalnom parku Uprava bi trebala razmotriti uvođenje totalne zabrane ribolova u trajanju od 5 godina ili razmotriti član 14. tačka 7. Zakona o nacionalnom parku vezano za koncesije.

Uprava bi trebala aktualizirati pograničnu saradanju sa gradovima u Republici Hrvatskoj, iznači metod kako spriječiti naše građane koji kupuju ribarske dozvole u Donjem Lapcu i legalno dolaze u Nacionalni park sa lijeve strane Une u ribolov.

Također, razgovorima sa Vladom RH pokušati osigurati da bar uži dio uz graničnu liniju bude zona zabrane obavljanja lova i ribolova, što bi u svakom slučaju bilo dobro za sprečavanje krivolova.

Uprava Nacionalnog parka bi trebala, u saradnji sa USR Una Bihać, iznači model za traženje adekvatne financijske naknade od SLO BiH, preko odgovarajućeg ministarstva, za štetu koje su zaštićene uvezene i prekobrojne vrste nanijele ribljem fondu u našim rijekama i koje ugrozavaju bioloski opstanak salmonidnih vrsta.

Ribolovni turizam u svijetu je jedan od najrazvijenijih oblika turizma, a isto tako i prihod koji ga prati je veoma veliki. Ribolovce ne privlači ništa drugo nego čista i nedirnuta priroda i rijeke bogate ribljim fondom, a mi to uz malo volje i zajedničke napore možemo ponuditi.

Razvoj sportskog ribolovnog turizma značajan je u ratom pogođenim i ekonomski nerazvijenim krajevima jer ne zahtjeva posebnu infrastrukturu, nego svoja potraživanja u postojećoj ponudi lokalnog stanovništva, koje je potrebno samo kvalitetno educirati o svrsishodnosti zaštite i poboljšanja kvalitete ribljeg fonda i očuvanja okoliša.

Nemojmo dozvoliti da se na osnovu sadašnjeg opisanog stanja donosi zaključak da su naše rijeke Božiji dar, nažalost u pogrešnim rukama.

Naše rijeke i bogatstvo u njima nismo naslijedili od naših predaka nego smo posudili od budućih generacija.

A šta im ostavljamo?

Nurvetet Dervišević

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.