Knjiga “Rijeka bez povratka – ekologija i politike velikih brana”

rijeka bez povratkaSlučajno je nađosmo na netu, a aktuelna je već 10 godina, posebno sada, jer nam brane i mHe niču po Bosni i Hercegovini kao gljive. Knjigu je izdalo Udruženje za zaštitu okoline “Zeleni Neretva”, Konjic u saradnji sa Fondacijom “Heinrich Böll“, Ured za Bosnu i Hercegovinu, a recenziju za njeno prvo izdanje je napisao Nijaz Abadžić, čovjek koji jako nedostaje Bosni i Hercegovini da se kroz svoju emisiju “Živjeti s prirodom” Don Kihotovski bori protiv silovatelja prirode i ljepota naše zemlje u njihovoj trci za profitom. Prenosimo njegovu recenziju, a knjiga je u nastavku u pdf formatu.

Nijaz Abadžić, publicista
Sarajevo

DRUGO LICE ISTINE

Ovo je knjiga koja se Bosni i Hercegovini morala dogoditi.
Toliko  se  posljednjih  godina  u  ovoj  zemlji  govorilo  o  novim  branama  i hidroelektranama i toliko su te rasprave i dijalozi do sada bili jednostrani, zbog superiornog  statusa  energetičara  u  dokazivanju  opravdanosti  izgradnje  novih hidrocentrala i iznošenju svoje “argumentacije” za takve tvrdnje, da se, pravde radi, konačno morala uspostaviti neka vrsta ravnoteže u objektivnoj raspravi za dokazivanje istine.

Magistar Miralem Variščić, kao priređivač, i Udruženje “Zeleni – Neretva” iz Konjica, kao izdavač knjige “Rijeka bez povratka – ekologija i politike velikih brana”,  prvi  put  bosanskohercegovačkoj  javnosti  objektivno,  hrabro,  pošteno i uz obilje valjane argumentacije dokazuju da gradnja svake nove brane, osim pozitivnih efekata, kojima se razmahuju energetičari i projektanti, ima i svoju negativnu, crnu, ružnu i opasnu stranu. To se posebno može reći za planiranu i  svim  vrstama  pritisaka  forsiranu  gradnju  novih  brana  i  hidroelektrana  na lokacijama sa neprocjenjivo vrijednom i atraktivnom prirodnom baštinom, koja bi zbog svoje unikatnosti i neponovljivosti morala biti neka vrsta svetosti jednog naroda, a ne da se, neodgovorno i brzopleto, trajno uništava zarad novih kilovata električne energije.

S pravom se negativna ocjena može dati i planiranoj gradnji novih objekata za proizvodnju hidroenergije iz kojih bi se tako dobivena električna struja – izvozila drugim državama. U knjizi se kategorično tvrdi da komparativna razvojna prednost Bosne i Hercegovine ne može i ne smije biti struja za izvoz po cijenu destrukcije domaćih prirodnih resursa.

Pročitajte i:   Jablaničko jezero zahvaćeno cvjetanjem algi: Da li se radi o ekološkoj katastrofi

Knjigom “Rijeka bez povratka – ekologija i politike velikih brana” ne osporavaju se izvjesne prednosti hidroenergije; njeni priređivači su svjesni stalno rastuće “gladi  za  energijom”;  dobro  im  je  poznato  bosanskohercegovačko  bogatstvo u potencijalima za ovu vrstu energije i još uvijek nedovoljna iskorištenost tih potencijala, ali se uz te činjenice u knjizi javno postavljaju i ova logična pitanja:

  1. Zašto su razvijene zemlje prestale graditi brane i hidroelektrane na svojim rijekama, a spremne su investirati u takve objekte u nerazvijenim zemljama? (Trebaju li nerazvijeni voditi manju brigu o zaštiti okoline i prirodne baštine od razvijenih?)
  2. Da li po svaku cijenu treba insistirati na većoj iskorištenosti hidropotencijala za povećanje proizvodnje električne energije ako postoji alternativa za trajno korištenje tih prirodnih bogatstava, a da ona ne budu uništena (kriza pitke vode u svijetu dramatično se zaoštrava; voda se nikada i ničim neće moći nadomjestiti, a hidroenergija ima alternativu; čista će se voda više tražiti kao preduvjet u proizvodnji biološki punovrijedne hrane; vode tekućice sa autentičnim i atraktivnim prirodnim ukrasima kanjona, brzaka, kaskada i vodopada glavni su magnet u ponudama sve traženijeg “humanog”, “ekološkog” i “avanturističkog turizma”, itd.).
  3. Otkud da su među glavnim investitorima, koji nude novac za gradnju novih hidroelektrana ili malih elektrana u Bosni i Hercegovini, upravo one zemlje kojima su prirodne ljepote “glavna sirovina” za njihove gigantske turističke uspjehe (Austrija, Slovenija, Italija).

Priređivači publikacije o naličju velikih brana i hidroelektrana iskreni su kada kažu: “U ovoj ćemo brošuri prezentirati argumente, a ne emocije – kako su nam u  dosadašnjim  raspravama  prigovarali  pobornici  brana.  Dosta  je  hvalospjeva napisano o hidroenergiji kao najčistijoj i najjeftinijoj, a uz to obnovljivoj. Ovim  tekstom mi želimo uzdrmati tvrdnju koju su na osnovu jednostranih računica energetičari nametnuli. Potreba da se u investicije velikih brana i hidroelektrana uključe i troškovi negativnog utjecaja takvih objekata učinit će ih neisplativim.”

Izvještaj Svjetske komisije za brane od 16. 11. 2000. godine i njegovo objavljivanje u javnosti predstavljaju prekretnicu u svijetu i politici izgradnje velikih brana. Prvi je put u jednom svjetskom javnom dokumentu zaključeno:

  • Velike brane na rijekama nisu ekonomski opravdane ako bi se uzeli u obzir svi realni troškovi i štete koje izazivaju;
  • Analizirajući društveni utjecaj brana došlo se do zaključka da u dosadašnjoj praksi negativni efekti brana često nisu ni procjenjivani ni uračunavani ili je to činjeno površno i nepravično;
  • Nepriznati troškovi uglavnom se odnose na afektirano lokalno stanovništvo i degradaciju ekosistema;
  • Velike brane razorno djeluju na prirodnu okolinu;
  • Odluke o gradnji brana do sada nisu bile demokratske jer su isključivale iz odlučivanja najviše pogođeno lokalno stanovništvo. Umjesto njih, odluke su donosile tehnokrate, politička i poslovna elita koja je gradeći brane povećavala sopstvenu moć i bogatstvo.
Pročitajte i:   Održan sastanak Sudijske i Takmičarske komisije SRS FBiH

Vrlo je bitno – naglašavaju priređivači ove publikacije – da se pokret protiv izgradnje brana ne radikalizira u otpor izgradnji svake brane i da ne bude usko kanalisan na isključivo ekološke komponente. To je, ustvari, solidarni proces protiv destruktivnog razvoja i jednostranih kalkulacija i borbi za socijalnu pravdu i prava zajednica na svoje resurse i život. To je zahtjev da se čuju glasovi ljudi iz riječnih dolina kada se donose odluke koje utječu na gubitak njihovih rijeka, odluke koje bitno utječu na njihov život i budućnost.

Kao novinar i publicista sa 45 godina profesionalnog bavljenja ovim poslom (od toga 32 godine specijaliziranim ekološkim novinarstvom) rijetko sam imao u rukama publikaciju sa bogatijom i ubjedljivijom argumentacijom o temi kojom se bavi knjiga “Rijeka bez povratka – ekologija i politike velikih brana”.

Siguran sam da će njeno objavljivanje popuniti veliku prazninu koja postoji kada je riječ o ovoj tematici u domenu informiranja i educiranja naše javnosti i zato je, uz čestitke priređivaču i izdavaču, zdušno preporučujem za objavljivanje.

Sarajevo, 23. 9. 2004. godine

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.