BOSANSKA MLADICA, SRPSKA MLADICA, HRVATSKA MLADICA, SLOVENSKA MLADICA….

Piše: Adnan Mujakić

Mladica (lat. Hucho Hucho) je najveća salmonidna vrsta ribe, riba koju je jako teško uhvatiti, što zbog njene opreznosti, što zbog činjenice da se ne hrani svaki dan. Ako jedan dan izadje na uspješan lov (obično se hrani tzv. bijelom ribom, odnosno ciprinidnim vrstama, škobalj, plotica, klen, a u nedostatku spomenutih hrani se lipljenom, pastrmkom i svim drugim vrstama, u stvari šta joj se nudi u vodi u kojoj obitava…)., nakon toga će se vratiti u svoje skrovište i mirovati 7, 10, pa i više dana.

Iz tih razloga ribolovci je nazivaju i riba 1000 zabačaja, aludirajući na činjenicu da mogu proći i mjeseci, pa i godine upornog ribolova a da vam se ne posreći da je uhvatite, barem ne trofejnu, 10-20 kg, pa i više.

Puno se stvari treba „poklopiti“ da je uhvatite, mora vam se posrećiti da ste na vodi baš tada kad je ona na lovu, da ste na mjestu na kojem je na lovu u tom trenutku, da imate pravi mamac koji je u tom trenutku zanima, da pravilno prezentirate mamac, da vas nije uočila, itd, itd… Ali u svakom slučaju to je trofejna riba, i ribolovci su manje više uporni, jer uvijek očekuju „ribu života“ na štapu.

Kad idete u ribolov na mladicu i vratite se praznog ruksaka to nije razočarenje, u suštini ste naviknuti na to, i jednostavno idete da je „ganjate“ smatrajući da ćete je, prije ili kasnije, prevariti, ili bolje reći da će vam se, prije ili kasnije, posrećiti.

Mladica i mladčenjak je isto, mladčenjak je mlada mladica, i mada nigdje nisam do sada čuo ili pročitao do koje dužine i težine se ovoj ribi referira kao mladčenjku odnosno mladici, obično ribari sve mladice do 7-8 kg smatraju mladčenjkom, dok sve one preko su mladice.

E sad ovdje treba spomenuti i režim ribolova, odnosno dužinu odredjene vrste ribe ispod koje je svaki ribolovac u obavezi da vrati ulovljenu ribu.

Dozvoljena dužina i vrijeme mrijesta odredjene vrste ribe su jako bitni, iz razloga što svakoj ribi treba omogućiti da dostigne plodnu zrelost, odnosno treba joj omogućiti da se barem jednom, ili više puta izmrijesti, da stvori novi život prije nego je neki spretni i/ili sretni ribolovac ne izvadi iz vode.

Lovostaj na odredjenu riblju vrstu nije ništa drugo nego vrijeme mrijesta, vrijeme kad ženke polažu jaja a mužjaci sjeme, vrijeme kada su sve ribe posebno ranjive u smislu da se okupljaju na svojim „mrijestilištima“ da su gladne i neoprezne, ( a naročito odmah nakon samog mrijesta). Tada ih treba ostaviti na miru, tada im treba dozvoliti da obogate populaciju svoje vrste, kako zbog njih samih, tako i zbog nas ribolovaca, da se „imamo čemu nadati“ naredne godine.

Različite vrste se mrijeste u različito doba godine.

Tako recimo potočna pastrmka se mrijesti u kasnu jesen i ranu zimu, lipjen u proljeće, ciprinidi (škobalj, plotica, klen…) nešto kasnije itd… Tako kaže struka, tako kaže ihtiologija, grana zoologije koja se bavi proučavanjem riba.

Tako i hucho hucho, odnosno mladica, se mrijesti na prelazu iz zime u proljeće (klimatske, ne kalendarske), ili preciznije u periodu mart-april. Posljedično, i vrijeme lovostaja korespondira vremenu mrijesta. Ali ovdje moram još napomenuti i to da pišem o regionu Dunavskog sliva, sliva kojem pripadaju sve rijeke i pritoke područja bivše Jugoslavije (Sava, Drina, Una, Sana, Bosna, Vrbas, Kupa, Tara… – nabrajam ne po nekom logičnom redoslijedu nego prve koje mi padaju na pamet).

Dakle mladica je vrsta ribe koja obitava u Dunavskom slivu, počev tamo gore od Njemačke, Austrije, Slovenije, pa sve dole do Crnog mora. Vrsta koja ima više manje iste navike u svim rijekama Podunavlja, vrsta koja se dakle mrijesti otprilike u isto vrijeme.

Logično, vrijeme mrijesta se poklapa sa vremenom lovostaja nezavisno od geograskih, državnih i svih ostalih granica. Tako je sa skoro svim vrstama, pa tako recimo lovostaj na potočnu pastrmku je isti u svim državama regiona, 01.10.-01.03., lovostaj na lipljena itd…

E sad, mladica… Već sam na početku pisao kako je teško uhvatiti mladicu, pogotovo trofejnu, i najbolji mjeseci za ribolov mladice su decembar i januar, vrijeme kada njena glavna hrana (ciprinidi, a posebno škobalj) nije tako aktivna i nije joj baš dostupna, tako da je samim time mladica češće gladna i češće na lovu.

Ja sam inače dugogodišnji član Udruženja sportskih ribolovaca Bihać. Do prije desetak godina, režim ribolova našeg udruženja je definirao lovostaj mladice od 01.02.-31.05., dakle period unutar kojeg je mladica na mrijestu, da bi se to promijenilo, i početak lovostaja se pomjerio na 01.01., i samim time skratio sezonu lova na ovu vrstu ribe.

Ne bi to bilo ništa sporno, da takva odluka ima svoje opravdanje.

Moram napomenuti da ne zamjeram ja ništa tadašnjoj, a ni sadašnjoj upravi udruženja, koja je uskladila režim ribolova sa režimom ribolova koji utvrdjuje Sportsko ribolovni savez Federacije BiH, a Sportski savez Federacije opet sa Zakonom o slatkovodnom ribarstvu. Zakon o slatkovodnom ribarstvu ima svaka država regiona, i on, izmedju ostalog definira „pravila igre“ kada je gospodarenje vodama i ribolov u pitanju, počev od dozvoljene opreme, tehnike, mamaca za ribolov pa sve do dozvoljenih lovnih dužina i lovostaja za svaku vrstu ribe.

Svaka država na području bivše Jugoslavije ima svoj Zakon o slatkovodnom ribarstvu, i uglavnom je to zakon prepisan iz bivše države, i više manje svi su oni jedno te isto, sa izuzetkom dodavnja nekih članova i odredbi koj se tiču nekih posebnih područja, rijeka i sl. I svi ti zakoni definiraju i ribolov na rijekama koje pripadaju ISTOM slivu, Dunavskom slivu.

Logično, i periodi mrijesta i lovostaja ISTIH vrsta ribe su uglavnom ISTI.

Raspadom bivše države dobili smo 5-6 novih zasebnih državica sa novim granicama izmedju istih. Te administrativne, državne granice su definirane i na našim rijekama, na ISTIM rijekama. Ali te granice ne poznaju ribe, koje migriraju gore-dole, uzvodno-nizvodno, i ne mijenjaju svoje navike. Ta činjenica se u većini slučajeva poštuje, tako da se definirani periodi mrijesta odnosno lovostaja uglavnom poklapaju.

E sad, opet nazad na kraljicu voda Dunavskog sliva, na mladicu.

Ne samo da je lovostaj na mladicu različit kada se uporede Zakoni o slatkovodnom ribolovu novih, sada različitih država, nego je taj zakon različit i u samoj Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina je sastavljena od dva entiteta. I u BiH postoje dva Sportsko ribolovna saveza, jedan u Federaciji i jedan u RS-u. Postoji i krovni, državni, Sportsko ribolovni savez BiH. Ali on, kao i većina zajedničkih državnih institucija ima više formalno i administrativno a manje suštinsko značenje.

Znate već šta želim reći, dva entiteta, dva zakona o slatkovodnom ribarstvu, dva različita pristupa navikama ili konkretnije periodu mrijesta odredjenih ribljih vrsta.

Ali evo jedna šira slika:
-Pretraživajući po internetu, iščitavajući različite Zakone o slatkovodnom ribarstvu na rijekama istog sliva, kada je u pitanju mrijest i lovostaj mladice dolazim do slijedećih podataka:
LOVOSTAJ MLADICE.
SLOVENIJA…………………15.02.-30.09.
HRVATSKA…………………16.02.-30.09.
SRBIJA……………………….01.03.-31.08.
REPUBLIKA SRPSKA……..01.02.-31.05.
FEDERACIJA………………..01.01.-31.05.

Dakle, različite države definiraju različit period mrijesta za istu riblju vrstu koja živi u istim rijekama. Da se čovjek, u najmanju ruku, zamisli…

Ja mogu da razumijem da nam je protekli rat u amanet ostavio tri ili više verzija istorije, tako je to u svakom ratu sa niti jednim pobjednikom a više gubitnika, ništa čudno. Ali ovo..?

Da nije žalosno, bilo bi smiješno i slijedeće: –Hajde, i nekako, da se one mladice u recimo Sloveniji mrijeste ranije ili kasnije u odnosu na one jugoistočno, nizvodno, ali da se Unska mladica različito mrijesti u recimo Bihaću ili Bosanskoj Krupi u odnosu na onu u Bosanskom Novom (Novi Grad), a u ISTOJ RIJECI..? I to pogotovo kad znamo da mladica migrira uzvodno nizvodno kako migrira i njena glavna hrana odnosno jata ciprinida..?

Dakle, ja pričam ovdje ne samo o istom Slivu, ne samo o istoj vrsti ribe, nego i o istoj ribi..!

E sad da opet napadnem prije svega svoju „avliju“: Svi ovi gore navedeni lovostaji uvažavaju činjenicu da se mladica ne mrijesti ne samo u januaru, nego i u februaru. Svi, osim Zakona Federacije, iako je, već sam spomenuo negdje gore, i Zakon Federacije prije nekih 10-tak godina uvažavao tu činjenicu i dozvoljavao ribolov mladice i u januaru.

Zašto je to promijenjeno, niko mi ne zna reći. I svake godine, svakog januara kad odem u svoje Udruženje da uplatim članarinu, i kada pitam zašto je to tako, uvijek dobijem odgovor da to tako propisuje Zakon o slatkovodnom ribolovu Federacije.

I svaki put ukratko iznesem sve do sada spomenute argumente, ali nikad ništa. Nikad bilo kakve inicijative prema Sportskom savezu Federacije da se nešto uradi po tom pitanju. Ali se svake godine redovno pitaju zašto je sve manje i manje članova..

Da ne spominjem činjenicu da je godišnja ribolovna dozvola u recimo, Banja Luci 70 KM, u Bosanskom Novom 50 KM, a u USR Bihać 110 KM..? Nemam ja ništa protiv da ta dozvola bude 110 KM, i stvarno nemam ništa protiv svojih prijatelja uposlenih u USR Bihać (znaju to oni), ali ne može se samo sjediti ne činiti ništa na afirmaciji ribolova i istovremeno čuditi zašto nemamo preko 1000 članova kao nekad…

I onda nama preostaje da po Facebooku i ribolovnim grupama iz regiona gledamo slike ulovljenih trofeja, ulovljenih mladica u našem komšiluku, a mi da sjedimo kod kuće i poštujemo naš režim ribolova.

Moram da trpim činjenicu da je utemeljenjem Nacionalnog parka Una (neka ga) na ovim prostorima najpopularnija tehnika ribolova, mušičarenje vaser-kuglom svedena na minimum, moram da tokom godine gledam ribolovce koji tamane ribu ispod mjere i u periodu mrijesta (nekad sam bio isti, nije da nisam), moram da gledam jata koromorana kojih prije nije bilo na Slivu rijeke Une kako uništavaju riblji fond, moram da sanjarim o vremenu kada je Una „ključala“ od ribe zato što toga više nema, i još moram da gledam po internetu kako moje kolege ribolovci iz komšiluka mogu da love i ganjaju mladicu u januaru, a ja treba opet da čekam kada će se neko u Federalnom savezu sjetiti da nešto učini po ovom pitanju.
Ili barem da u taj Zakon ugradi i podjelu mladice na bosansku, srpsku, bošnjačku, hrvatsku, slovensku, srbijansku… itd…

Neovisno od svega što sam spomenuo, ribe defintivno nema ni približno kao što je nekad bilo. Ja se volim našaliti na svoj račun ali reći i istinu, da su me nekad u kući, po povratku iz ribolova pitali: „Koliko si ih uhvatio?“, da bi nakon nekog vremena umjesto toga pitali: „Jesi li išta uhvatio?“, a u zadnji 5-6 godina me ne pitaju ništa.

Umijeće ribolova je kao vožnja biciklom, jednom kad naučiš više ne zaboravljaš. Tako ni ja nisam zaboravio kako uhvatiti ribu nego ribe jednostavno više NEMA. Nema kao što je nekad bilo, i to za barem 60%, ako ne i više.

Nekad sam i ja išao u ribolov da bih donio kući ribe, da bih donio MESA , ali već odavno mi to nije bitno. Ribolov je nešto više, puno više. Ali naravno, kao i svaki ribar, i ja želim da mi „strese“ štap, i da mi proradi adrenalin i podsjeti me zašto se mrznem na zimi, kisnem na kiši, ili lomim noge po obalama kanjona.

Nije da ja ne znam kako uhvatiti. Ne krijem, prve mladčenjke sam uhvatio na živu ribu, na krivolov. Hvala bogu, to je bilo davno. Više mi to nije privlačno. Da se krijem od nadribara, od drugih ribolovaca i od samog sebe, to mi ne treba u ribolovu. Idem da se opustim i da uživam.

Mogu ja opet tako uhvatiti. Imam vikendicu koju sam napravio prije 15-tak godina u samom srcu kanjona Une, na samoj obali, ljepoticu. Uvijek mogu otići tamo, „podbaciti“ naveče živu ribu i ujutro pokupiti mladčenjka ili mladicu.

Ali nije mi to više gušt.

Gospodo koja možete nešto promjeniti, prije svega kada je režim u ribolovu u pitanju, učinite nešto. Nemojte me ponovo otjerati u krivolov.

Al’ ovaj put neću otići u krivolov zbog mesa, nego iz inata.

Demantirajte me, demantirajte sve ovo što sam napisao, ili učinite nešto.

Adnan Mujakić iz Bihaća